Sloboda medija

Novinarka uhapšena zbog pisanja o stanju u Kliničkom centru Vojvodine, pa puštena na slobodu

Novinarka Ana Lalić uhapšena je pod sumnjom da širi paniku i izaziva nerede u javnosti svojim tekstovima, pa puštena pre nego što je isteklo 48 sati pritvora koji su joj sledovali.
Ana Lalić
Fotografija: ljubaznošću portala nova.rs

Nakon objavljivanja teksta na portalu Nova S u kojem je novinarka Ana Lalić pisala o stanju koje vlada u zdravstvenoj instituaciji KC Vojvodina i nezadovoljstvu, a pre svega uplašenosti medicinskih radnika tokom borbe sa korona virusom, uhapšena je, pa puštena.

Na ovaj način je podelila breme vanredne represije medija u vanredno vreme borbe sa pandemijom sa svojim kolegom iz Zrenjanina, Danijelom Radićem koji je takođe uhapšen, pa pušten, jer se latio izveštavanja o organizaciji javne licitacije poljoprivrednog zemljišta od strane vlasti u Zrenjaninu tokom preporuke o samoizolaciji građana.

Reklame

Dva hapšenja novinara za dve nedelje jer su ukazali na nepravilnosti rada državnih institucija ili njihovu nepripremljenost na vanredno stanje ili oba. Malo li je? Ali ko radi, taj i greši, pa bi na ukazivanje na greške trebalo da se gleda blagonaklono, zar ne? Pobogu, dobronamerne kritike su poželjne ako ste dovoljno stasali da ih prihvatite. Politički vrhu Srbije, zaboravi na sujetu ovih dana, nije vreme. Posebno ne haj za POVREĐENU SUJETU. Ljudi umiru, ljudi su bolesni. Aman, nije vreme.

Moguće da je ovo neko shvatio nakon što mu je prenoćila teskoba i frustracija. Posle hapšenja novinarke usledilo je i povlačenje odluke o informisanju, a nakon toga i puštanje Ane Lalić na slobodu.

Novinarki je bio najavljen pritvor od 48 sati, pa ga ipak nije proživela i doživela kako se nadala, već je poslužila kao protivrečan primer zaključka premijerke Ane Brnabić tokom povlačenja Zaključka Vlade od 28. marta, a on se tiče stava da su građani Srbije tačno i pravovremeno informisani, za šta se državni vrh založio tako što se informacije ne kriju od javnosti.

Znači li to da je Ana Lalić izmislila tekst o neobučenosti srpskog kadra i nedostatka medicinske opreme u KC Vojvodina ili ipak nešto bolje - država je na pragu PRAVE slobode medija, do sada neviđene jer je čučala sakrivena, i ona u strahu, kao naši lekari kada moraju da se bore protiv korona virusa, a da za borbu nisu naoružani kako bi trebalo.

Reklame

Kako svakodnevno možemo čuti na konferencijama za medije u tri popodne, stručnjaci lekari koji su do sada javnosti saopštavali najnovije informacije vezane za epidemiju virusa korona u Srbiji naglašavali su važnost uloge koju mediji i novinari imaju kada se radi o istinitom i uspešnom izveštavanju čitave javnosti o razvoju ove epidemije.

U pitanju je lekcija koju nikada nije kasno naučiti - novinari zaista i jesu tu kako bi bili oči i uši javnosti tamo gde ona nema direktan pristup. Novinarski poziv uključuje i postavljanje škakljivih, pa za nekoga i neprijatnih pitanja, dokle god je to u interesu javnosti. Upravo zbog izveštavanja mnjenja, novinar MORA da istražuje i OBJAVI saznanja do kojih je došao, sviđalo se to nekome sa više odgovornosti i moći ili ne.

Baš kao što bi i država trebalo da bude tu da obavi sve ono što građani sami možda i ne bi mogli organizovano da učine - između ostalog, i da koordiniše borbu sa epidemijom kao što je ova koja nas je trenutno snašla.

Advokat Ane Lalić, Srđan Kovačević rekao je da predmeti koji su joj prilikom hapšenja oduzeti nisu još vraćeni. Sumnjičavost i strah od otkrivanja greške, ponovo?

Mislimo da je vreme za učenje vrlo važne lekcije, koja nam možda svima prokrči put ka novom početku. Građanima koji žele da budu informisani, novinarima koji žele da ih informišu i političarima koji žele najbolje za građane, ali i novinare.

Glava lekcije koju moramo upamtiti jeste da je krajnje vreme da država novinare počne da posmatra kao saborce, a ne kao mahere za sabotažu koji guraju nos gde im nije mesto i postavljaju pitanja koja su možda previše odgovorna, pa čak i bolna da bi neko iz državnog vrha stao pred kameru i odgovorio na njih.

Hapšenje novinara koji se drznuo da otvori vidike za više od jedne perspektive stvari nije rešenje. Ne samo zato što ne održava sliku demokratije onakvom kakvom se za nju decenijama borimo, već zato što nas zastrašivanje novinara lagano gura u alternativnu stvarnost - igrokaz onih koji raspolažu s dovoljno moći da se njihov pogled na svet nametne kao dominantan. U takvom sistemu, mnogi koji samo rade svoj posao mogu biti predstavljeni i kao prekršioci, kriminalci ili neprijatelji - a to nisu samo novinari.