FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

Oprostimo se od agonije u očima Slaviše Jokanovića

Taj pogled pun očaja koji je krasio lice sada već bivšeg menadžera Fulama jedna je od stvari koja će nam nedostajati.
ravna zemlja jokan
Ilustracija : Dan Evans 

Na početku beše ništa, i na kraju biće to isto. Ništavilo, zaborav, oni su uvek tu blizu nas, čekajući da nas odvuku k njima. Jer, nemojte se zavaravati, život funkcioniše upravo na ovaj način - jednoga dana, sve što vam je srcu milo otićiće u mračni zagrljaj ničega. Svet će zaboraviti okeane, pse, vikende pune zabave i ružinih latica. I vi ćete, takođe, biti deo toga. Jednoga dana, ne danas, ali jednoga dana.

Reklame

Engleski fudbal nije izuzetak od ovog pravila, jer i u njemu, sve jednoga dana mora otići u mračni ambis zaborava. I kako je Premijer Liga trenutno na kratkoj pauzi zarad međunarodnih utakmica, teško je ne osvrnuti se na oproštaj od čoveka čije su oči unapred videle ono što nam svima sledi.

Vreme je, dakle, da se oprostimo od Slaviše Jokanovića i agonije u njegovom pogledu.

1542382710231-JOKA-1

Screen grab via

Taj izgubljeni pogled u očima Slaviše Jokanovića, koji je nakon svakog gafa Fosu-Mense i svakog promašeng Le Maršanovog šuta izgledao sve izgubljeniji, jedna je od stvari koje ćemo pamtiti ove sezone. O da, njegove oči su zaista videle spori hod ka dolini zaborava, i sada se polako pripremaju i fakat otići ka njemu. Narod kaže da su oči ogledalo duše - ako je tako, onda je ova duša itekako napaćena.

Kada sam prvi put primetio Slavišine oči? Bilo je to tokom utakmice Kardif-Fulam 20. oktobra, koju je londonski klub izgubio sa 4-2. Već na poluvremenu, koje je završeno rezultatom 2-2, bilo je jasno da stvari ne idu kako treba. I Jokanoviću se to ocrtalo u pogledu.

U svakom slučaju, šta god je on svojim igračima rekao tokom pauze, nije bilo od mnogo koristi. Gledajući snimak, jedina gora defanzivna partija od ove koje se sećam je ona kada je Arsenal kod kuće izgubio od Bajerna sa 1-5, čime su Bavarci ponovili rezultat iz prve partije i tako kastrirali nesretne tobdžije po sred njihovog bunjišta. Bilo je užasno gledati kako fudbaleri Fulam uporno pucaju sami sebi u kolena, a u središtu svega bio je jedan Tim Rim.

Reklame

Oh Time, nesretni, baksuzni Time, vredan li si te trinaestice što nosiš. Pa opet, mora vam ga bit i pomalo žao, jer on ovako izgleda kao potpuno normalan gospodin koji se tek ponekad, onako sasvim slučajno, izvrne dok pokušava da izvede defanzivnu intervenciju - kao da mu neko bocka vudu lutkicu svaki put kad lopta krene ka njemu.

A nije baš doduše i da je u dobrome društvu u toj odbrani. Maksim Le Maršan i Timoti Fosu-Mensa prave grešku za greško. Kalum Čejmbers je pukom srećom u dva navrata izbegao crveni karton, jednom zbog pokušaja ubistva u tom meču protiv Kardifa, a drugi put kada je kopačkama pokušao da otkine nogu Muhamedu Salahu. Sva tri golmana ničemu ne služe. Denis Odoi nema kvalitet za Premijer Ligu. Alfi Moson? Taj ima izraz lica kao da su mu se deca izgubila u tržnom centru.

"Loše branimo naš kazneni prostor", rekao je Jokanović nakon tog debakla u Velsu. "Čak i ako se postavimo sa četiri ili pet u halfliniji, mi ne nalazimo rešenja za naše probleme". Do rešenja definitivno nisu stigli, tako da je Jokanović - svega šest meseci nakon što je na Vembliju izveo Fulam u Premijer Ligu - sada prepušten zaboravu. Njegov zamenik Klaudio Ranijeri sigurno neće biti gori, jer gore od ovoga teško da može, sve i ako pokuša da se brani sa sedmoro ili osmoro igrača.

I samo da odmah naglasim da ne želimo da budemo grubi prema Jokanoviću, časnom čoveku koji se časnom izjavom oprostio do kluba koji ga je nečasno otpustio - kluba koji je on pre samo koju sezonu spasao od ispadanja u treći rang, a zatim ga i doveo u obećanu zemlju Premijer Lige. Međutim, njegov otkaz još samo potvđuje pravila modernog fudbala, a to je da čim ti oči poprime tu nijansu očaja, da si ti, brale moj, gotov. Fulam je potrošio 100 miliona funti na sedam novih igrača i doveo je još pet sa pozajmica. Nema to toliko veze sa parama koliko sa rizikom od zaborava koji nailazi. Svi bi da izbegnu sudbinu crnu.

Interesantno je ovde spomenuti činjenicu da je Jokanovićev odlazak iz Fulama prošao gotovo neopaženo u medijima. Minulih godina, standardna norma za bilo koji otkaz pre Božića bio bi petnodnevno kmečanje u svim novinama kako to "nije gospodski" i izjednačavanje vlasnika klubova sa negativcima iz filmova o Džejmsu Bondu. Ali danas, čini se da svi razumeju da fudbal više nije igra kojom vladaju srce i mozak, već tamni ponori nečijeg stomaka gde obitava osećaj sramote. Jer fudbal nikada nema kraj, on se nastavlja iz sezone u sezonu, ali s vremena na vreme on mora žrtvovati nekoga zaboravu kako bi sam ostao - nezaboravljen. Pa makar i to bio čovek koji je debelo zadužio svoj klub u nedavnoj prošlosti.