Zašto tvoje tugovanje zbog smrti slavne ličnosti nije foliranje
Izvor: Shutterstock, Wikipedia Commons | Grafički dizajn: Noel Ransom

FYI.

This story is over 5 years old.

Poznate ličnosti

Zašto tvoje tugovanje zbog smrti slavne ličnosti nije foliranje

Razgovarali smo sa stručnjacima zašto se osećamo tako kako se osećamo kada umre neka javna ličnost.

Tunel Pont De L'Alma u Parizu je, objektivnog gledano, ni po čemu posebna deonica puta. Brza Gugl pretraga pokazuje da tunel prolazi ispod istoimenog mosta, koji spaja dve obale reke Sene. Ušuškan ispod ove osnovne informacije nalazi se rezultat unapred izrađene Gugl Mape naslovljene "Dajanina poslednja vožnja"; kad kliknete na taj link, on će vas odvesti do mape putanje kojom je išao princezin automobil na putovanju koje se završilo njenom smrću. Deluje pomalo morbidno. Ali ako ste u redu na kasi u poslednje vreme bacali poglede na novinske naslove, malo je verovatno da ste iznenađeni. Dok ceo svet obeležava 20. godišnjicu od smrti princeze Dajane, tabloidi i časopisi posvećeni selebriti kulturi puni su komemorativnih retrospektiva, decenijama starih sočnih teorija zavera i bizarnih kontemplacija na temu 'šta bi bilo kad bi bilo.' Dve decenije kasnije, Dajanina smrt ostaje jedna od najrasprostranjenijih i najuticajnijih priča u istoriji selebriti kulture.

Reklame

Masovna opsednutost smrću javnih ličnosti bukvalno je neizbežna. Prošle godine smo prisustvovali smrti svetski poznatih pop kulturnih ikona kao što su Dejvid Bouvi, Prins, Leonard Koen, Džordž Majkl i Keri Fišer, a ove godine to nimalo nije popustilo sa imenima kao što su Kris Kornel, Čester Benington, Prodidži, Dik Gregori, Sem Šepard, Greg Alman i mnogi drugi. Svaka od ovih smrti izazvala je poplavu sentimentalnih prisećanja i ožalošćenih izražavanja šoka, od tekstova u slavu čitave karijere do ličnijih eseja. To nije ništa novo, jer je smrt slavnih zaokupljala ljude otkad postoji ideja slavne ličnosti, a opet svaki put kad umre neka, bukvalno svaki fid društvene mreže zatrpan je izrazima žalosti i tuge.

Ove smrti i naše reakcije na njih odraz su jedinstvenog društvenog fenomena: zašto osećamo vezu i bliskost sa ljudima koje nikad nismo upoznali? Zašto nas smrt nekog neznanaca sa javne scene pogađa toliko duboko i traumatično, i kako možemo da razumemo svoj odnos prema ovim ljudima i njihovoj smrti?

Doktorka Samita Nandi, direktorka Centra za studije medija i javnih ličnosti (CMCS) iz Toronta, objašnjava da, iako su naše interakcije sa selebritijima posredne, one su u međuvremenu postale eksponencijalno pristupačnije, zahvaljujući novim mogućnostima za personalizovane, lične kontakte s našim omiljenim umetnicima (na desetine članaka detaljno opisuje intrige kako da se slavni uvuku u dijaloge na društvenim mrežama), naš osećaj veze s ovim umetnicima postao je sve jači. Nandi te interakcije zove "para-društvenim odnosima".

Reklame

Doktorka Žak Lin Foltin, profesorka sociologije na Nacionalnom univerzitetu u La Džoli, u Kaliforniji, godinama je proučavala smrt selebritija i interesovanja javnosti. Ona je za VICE rekla da su naše omiljene javne ličnosti "duboko povezane sa onim delom u nama koji se neprestano razvija." Ona ističe da kad ove figure pokažu prepoznatljivu ličnu patnju, kao što je Čester Benington uradio sa svojim mentalnim zdravljem , mi produbljujemo svoju vezu s njima. "To ih čini ranjivim", kaže Foltin. "Zbog toga se ljudi identifikuju s njima: imaju osećaj da im se umetnik lično obraća." Ti izrazi na kraju legitimizuju i daju snagu "stvaranju našeg sopstvenog identiteta, našeg sopstvenog životnog ciklusa i rituala odrastanja", dodaje ona. Foltin te osobe zove "intimnim strancima" i tugovanje koje osećamo opisuje kao "obespravljenu tugu", oblik društveno neprikladne ožalošćenosti. Ona kaže da nju često karakteriše odbacivanje drugih: "Neko bi mogao da vam kaže: 'Saberi se! Jaka stvar! Nisi poznavao tu osobu.'" To stvara disonancu sa detaljno propraćenim izveštajima o smrti slavnih koji proizvode potpuno saosećanje uz pomoć sati i sati sadržaja. Foltin napominje da je za mnoge mlade ljude to prvi put da se susreću sa smrću, ali je ona "posredna zbog distance i barijere ekrana, tako da je to onda bezbedna distanca."

Nandi takođe izdvaja ovu ožalošćenost od drugih istakavši nedostatak "materijalnih odgovornosti" koje proizvodi taj gubitak. "U slučaju gubitka najmilijih, kao što je neki član porodice, često postoje pravne i finansijske odgovornosti za koje se treba postarati", kaže ona. Za razliku od toga, kad umre neka slavna ličnost, mi te dužnosti prebacujemo na njihovu porodicu, agente ili publiciste, dok te događaje konzumiramo sa distance. "To postaje još jedan kulturni artefakt koji treba konzumirati radi zadovoljenja. Na neki način, tuga se potom iskazuje kao oblik zadovoljstva u preboljavanju umišljenog gubitka." I Nandi i Foltin objašnjavaju da nas smrt slavnih ličnosti suočava i sa sopstvenom smrtnošću. "Kao i u stvarnom život, svaka takva smrt podseća nas i na sopstvenu smrtnost, koju obično izvrćemo naopačke kroz kulturni konstrukt besmrtnosti slave", kaže Nandi.

Reklame

Foltin smatra da nas nedostatak formalne pripremljenosti na smrt i srodne procese ostavlja nespremnim da se nosimo s tim gubicima. "Ovo je posebno bitno u sekularnoj eri kada većina nas oseća veliku neizvesnost povodom toga šta se dešava sa nama posle smrti", kaže ona. Opšta anksioznost rezultira reakcionarnim "okrivljavanjem" javnih ličnosti za njihove sopstvene smrti. Foltin je kritična prema toj praksi: "Mislim da je to jedan od načina nošenja sa smrću", objašnjava ona. "'Šta je bio uzrok smrti i da li je mogao da se izbegne?' Mi ih smatramo odgovornim za njihovu sopstvenu smrt." Ideja je, u toj situaciji, da ubedimo sebe da sami možemo da izbegnemo smrt ako ne činimo iste greške. "To je samo način da izađemo na kraj sa sopstvenim osećanjima prema smrti."

Složeni mehanizmi uz čiju pomoć razumemo i osećamo smrt javnih ličnosti najverovatnije će nastaviti da se razvijaju i intenziviraju, budući da digitalna bliskost pojačava osećanje povezanosti i identifikacije sa voljenim slavnim ličnostima. I Nandi i Foltin pozivaju na društveno preispitivanje i dekonstrukciju naših osećanja prema slavnima i tugi koju osećamo zbog njihovog odlaska. Cilj toga nije da odbaci ili poništi tugu, već da te smrti obradimo i izađemo na kraj s njima i našim odnosom prema njima na zdrav, konstruktivan način.

Pratite Luka Otenhofa na Tviteru.

Još na VICE.com:

Pitali smo gataru koje poznate ličnosti će umreti tokom 2017. godine

Srpski političari i slavne ličnosti: od fanova do biznisa

Kako je Nindža iz "Die Antwoord" pikao basket sa Kanjeom i Drejkom