FYI.

This story is over 5 years old.

Gejming

Zvanično je, od igranja video igara možeš da oboliš

U 2018. godini ćeš, pored ostalog, morati da obratiš pažnju i na svoje „gejmersko zdravlje“.
Foto via Flickr/ korisnik Hans Splinter/ CC 2.0 Generic

Znaš ono kako ti bližnji stalno kenjaju da malo previše igraš te igrice i da je to što radiš sa svojim slobodnim vremenom štetno po tvoje zdravlje? E pa, nećemo da idemo tako daleko da kažemo da su bili upravu, ali cela ta priča o zavisnosti i igranju igrica više nije zajebancija, pogotovo ukoliko nemaš kočnicu.

ICD-11“ ili ti jedanaesti po redu, međunarodni kompendijum bolesti - što je samo fensi naziv za knjižicu u kojoj se nalazi summa summarum lista bolesti koje smo do sada opazili i zabeležili - broji i „gejming poremećaj“ ( gaming disorder) i „štetno igranje“ ( hazardous gaming) kao posledice neumerenog korišćenja video igara. Da stvari budu gore, ne možeš tek tako da odbaciš ovakvo tumačenje fenomena kao bolesti zato što iza svega toga stoji Svetska Zdravstvena Organizacija. U prevodu, čini se da ipak znaju o čemu pričaju.

Reklame

Šta to onda znači za nas gejmere, ko je od nas “bolestan”?

Problem je u tome što je ovo još uvek grub nacrt “knjižice”, a klasifikacija još uvek nije zvanično prihvaćena iako sve ide ka tome. To znači da preventivne mere kao ni tretmani ove “bolesti” još uvek nisu obelodanjeni. Što dalje znači da te malo lagim i da ništa još uvek nije baš “oficijalno-oficijalno” ali kao da jeste, jer su svi već godinama prilično ozbiljni po pitanju posledica prekomerenog igranja video igara. Kad kažem svi, mislim prvenstveno na tvoju kevu, psihologe, psihijatre i onog docu što se brine o tome koliko ti je kriva kičma.

Konzenzus oko potrebe za klasifikacijom ovih fenomena kao bolesti ipak postoji i donet je na osnovu istraživanja sprovedenih širom sveta. Komparativnom analizom, naučna zajednica došla je do seta istih posledica koje danas karakterišu ove poremećaje. Evo, sve ti lepo piše ovde.

Kao i sve bolesti, postoji lista simptoma koji služe kao pokazatelji da nešto nije uredu i da neko treba da zove doktora. Neki od simptoma uključuju:

- Nekontrolisano igranje

- Davanje prednosti aktivnostima koja uključuju igranje video igara do te mere da igranje dominira svakidašnjim aktivnostima i drugim interesovanjima

- Nemogućnost ukidanja aktivnosti igranja čak i onda kada negativni efekti krenu intezivno da uzimaju maha

Pretpostavljam da je to onaj momenat kada se oči spremaju da ispadnu iz lobanje, kičma ti je otišla u aut, svi su te ostavili, frižider je prazan, i upravo si shvatio da niko nije proverio poštansko sanduče već mesec dana – ali ne daš da se išta ispreči tvom snu da postaneš glavni kriminalac u novom GTA.

Reklame

Doce i eksperti kažu: da bi sebe zvao “bolesnim od igrica”, one najpre moraju da se ispreče normalnom funkcionisanju do te mere da su posledice katastrofalne po tvoje socijalno, mentalno i fizičko zdravlje, a da su iste te posledice primetne tokom perioda dužeg od dvanaest meseci. Što će reći, uništićeš svoju studentsku ili poslovnu karijeru, nećeš moći da podneseš realnost, osim ukoliko nije digitalna/virtuelna, postaćeš dijabetičar sa podočnjacima i nik onlajn će ti biti “p_a_n_d_a”, pre nego što neko zapravo odluči da te klepi po glavi i odvede na rehabilitaciju, zato što istinski, nisi znatno bolji od zavisnika teških droga. Ako se ne uklapaš u ovo, opušteno, čist si.

U Srbiji, ipak, ne obraćamo previše pažnje na mentalno zdravlje koje izgleda oduvek ima daleko više veze sa fizičkim nego što smo spremni da priznamo, niti je ikoga u državi istinski briga za to. Sigurno je da zloupotreba gejming sadržaja nikada neće biti toliko demonizovano koliko zloupotreba teških droga, ali sa druge strane vredi primetiti da “gejming poremećaj” i “štetno igranje” imaju slične posledice po pojedinca koje nalazimo upravo kod zavisnika od supstanci - ako ne na fizičkom, onda barem na psihičkom i društvenom planu.

Zbog toga Svetska Zdravstvena Organizacija (WHO) i nalaže da će, jednom kada “ICD-11” bude bio prihvaćen, značajan napor biti usmeren ka tome da se sa ovom “bolešću savremenog društva” adekvatno izborimo. Jer, ono, niko nije bio zavistan od igranja klikerima sa klincima iz komšiluka, ali u to vreme te je samo LSD “slao ka drugoj planeti”. Problem izgleda nastaje zato što mi ljudi baš nešto i ne volimo da se vraćamo na našu planetu.

Reklame

Iako broj ljudi koji oboljevaju od ove vrste poremećaja raste, šanse su da nemaš o čemu da brineš, zato što to nije trend. Zapravo je beznačajno mali broj gejmerske populacije zahvaćen i sve za šta treba da se pobrineš jeste svest o vremenu utrošenom na igranje kao i svest o tome da li tvoje veze sa ljudima i odnos prema radu pate zbog tog levela koji ne možeš da pređeš već danima.

Ne znam za tebe, ali ja planiram vreme kada igram.

Što se tiče našeg opšteg odnosa prema tehnologiji i zabavi, BBC navodi nedavno sprovedeno istraživanje sa Oksforda koje zaključuje da uprkos mitu o tome da su mladi zalepljeni za ekrane i da pred njima provode nezdrave količine vremena, znamo da to naprosto nije tačno. Što znači da većina stanvništva sporadično koristi tehnologiju dok učestvuje u drugim dnevnim aktivnostima, a to je verovatno onako kako bi i trebalo da bude.

Što se „doce za kičmu" tiče, svi znamo da nakon svakih 45 minuta sedenja za računarom valja prošetati se i protegnuti noge nekih petnestak minuta. Da, ukoliko moramo da provedemo intezivne sate pred računarom, takođe ne smemo da zaboravimo na vodu i standardan broj kakvih-takvih obroka i da se barem dvaput nedeljno valja baviti se nekom fizičkom aktivnošću, pa makar to bilo par sklekova.

Stoga, gejmaj, nemoj mnogo da mi brigaš i… pojedi neku jabuku. Ponekad.

Još na VICE.com:

Srbija do GTA: Sve veze Srbije sa najpopularnijom igrom na svetu

Ovo su video igre iz Srbije na koje treba da obratite pažnju

Igra meseca: Testirali smo novi Assasin's Creed Origins