FYI.

This story is over 5 years old.

politika

Bukvalno shvatanje svake reči globalne desnice je vrhunska glupost

Od vrhovnog suda do Pola Džozefa Votsona, „bukvalizam“ je postao vodeća ideologija budala koje misle da je rečnička definicija sve.

Kolaž: Marta Parženijev

Nil Gorsuč, koga je u januaru kandidovao Donald Tramp, postao je deveti sudija Vrhovnog suda SAD pre par nedelja. Mnogi su mu se ozbiljno protivili, na primer demokrate užasnute činjenicom da Obaminog umerenijeg kandidata, Merika Garlanda, republikanci nisu hteli ni da saslušaju. Gorsuč jeste izuzetno kvalifikovan (završio Kolumbiju i Harvard, doktorirao na Oksfordu) ali u primeni zakona zastupa „tekstualizam", sve popularniju konzervativnu doktrinu. Gorsuč je zamenio preminulog Antonina Skaliju, još jednog pobornika ustavnog tekstualizma, odnosno bukvalnog tumačenja, kojim se odbijaju sve interpretacije čak i u slučajevima kao što su građanska prava ili privatnost podataka koji svakako nisu bili predviđeni u vreme pisanja ustava.

Reklame

Tekstualizam nije popularan samo među konzervativnim članovima ustavnog suda; to je deo globalne ideologije bukvalnog tumačenja informacija, koju ću ovde zvati prosto „bukvalizam". Bukvalizam zahteva da se poštuje samo i isključivo slovo na papiru, bez ikakvog društveno-kulturnog konteksta. Ovu poziciju zauzimaju ljudi koji besne protiv manjinskih privilegija a istovremeno ignorišu ekstremne socio-ekonomske nepogodnosti u kojima se i sami nalaze. Ovaj stav zauzimaju osobe koje se ne slažu da se mora aktivno podržati prisustvo žena i etničkih manjina u organima vlasti, iako su isti vekovima unazad strukturno koncipirani tako da se njihovo prisustvo eliminiše. Ovaj stav dele ljudi koji slepo veruju u sposobnost slobodnog tržišta i društva da se sama od sebe dovedu u red. Zašto je među zatvorenicima većinski zastupljena crna manjina? Biće da je zato što su skloniji kriminalu, kraj priče.

Ogromne su rupe u logičkom rasuđivanju bukvalista. Samozadovoljno se pozivaju na rečničke definicije feminizma ili rasizma, i odbijaju da prihvate širi kontekst, ili mogućnost da su i sami rečnici bili pisani pristrasno. Isto važi i za pravni sistem, održavanje reda i mira, stambena pitanja, socijalne programe, nezaposlenost… Bukvaliste ne interesuje kako i zašto se došlo do određene definicije neke pojave, niti se pitaju da li je ta definicija možda zastarela; ne zanima ih značenje ili manjak značenja u rečima i jeziku – ideološki se drže slova na papiru. Kad se ovaj fundamentalizam primeni na zakon, kao što Gorsuč radi i kao što je pokojni Skalija nekad radio, ustav se pretvara u sveto pismo. Za sve veći broj konzervativnih Amerikanaca, ovo je simbol potrebe da se uspostavi rigorozna kontrola nad sve haotičnijim društvom. Gorsuč kaže „Zabranjeno trčanje po hodnicima škole", i ne priznaje izgovor „Ali juri me ludak sa puštoljem". Zahteva potpuno pokoravanje pravilima, ne njihovo konstruktivnu ili kritičku primenu.

Reklame

__________________________________________________________________________________________________

Pogledajte VICE Srbija film Lazarevac u paklu droge: Tamo venci, tamo slava

______________________________________________________________________________________________________

Početkom svoje sudske karijere, Gorsuč je imao pred sobom poznati slučaj kamiondžije primoranog da bira – da li će se smrznuti u svom vozilu, ili će neovlašćeno izaći iz njega i potražiti pomoć. Pošto je izabrao ovo drugo, vozač kamiona je bio otpušten. Tužio je firmu i pobedio pred sedam različitih sudskih instanci. Sudija Gorsuč je jedini doneo odluku u korist kompanije. Kad su mu je nadležni osporili, on se besramno pozvao na bukvalno tumačenje zakona, svesno zanemarivši zdrav razum i empatiju. Užasno je iritantno i samo čitati o tome.

Koriste bukvalizam da bi svaku svoju odluku proglasili jedinom ispravnom jer su našli da negde tako piše, a usput sve koji se ne slažu proglašavaju za „morone" i „idiote".

Stvari nisu bitno drugačije ni u Britaniji. Bregzit retorika ubedila je ogroman deo populacije da će napuštanjem EU povratiti svoj „suverenitet". Iako zvuči kul ovaj povratak suvereniteta, kao da se vraćaju neke konzerve pod britanskom zastavom koje su nam ukrali Poljaci, u praksi se pokazalo da sama reč ne znači apsolutno ništa. Suverenitet za stanovnike novog i nezavisnog Ujedinjenog kraljevstva su prava radnika kakva važe u Sports Direct, poštovanje istih evropskih propisa kao i ranije samo bez mesta u telima koja o njima odlučuju, i mučno prihvatanje činjenice da nam Amerika ipak neće dati najbolje i najizuzetnije trgovinske uslove iako imamo navodno prijateljske odnose.

Nepodnošljivi laprdavci kao što je Pol Džozef Votson koriste bukvalizam da bi svaku svoju odluku proglasili jedinom ispravnom jer su našli da negde tako piše, a usput sve koji se ne slažu proglašavaju za „morone" i „idiote". Opsesivno rastavljaju svako pitanje na sastavne delove, pa tako Votson uzima sebi za pravo da svu modernu umetnost definiše kao „glupost".

Reklame

Širi desničarski pokret za zadovoljstvom konstatuje da je „kultura silovanja" sigurno samo mit jer je silovanje kažnjivo zakonom, odnosno da je razlika u plati između polova izmišljotina jer ne uzima u obzir činjenicu da manji broj žena radi bolje plaćene poslove – kao da ta konstatacija znači da su stvari sasvim OK. Ovaj moronski bukvalizam lažno se izdaje za intelektualizam po kom Batler i Fuko izgleda nikad nisu postojali.

Odakle ova nova pomama za „zdravorazumskom" politikom? Verovatno je uzrokuje činjenica da „zdravog razuma" – utemeljene i dobro poznate ideologije – ima manje nego ikad, što konzervativce plaši. Digitalni mediji remete mejnstrim partijsku/konzervativnu kontrolu nad aktuelnim pitanjima, što ugrožava narativ o Dobrom Amerikancu. Odgovor na to je alternativna desnica koja zgroženo upire prstom u haotično nepredvidivi internet i urla kako se širom sveta zatire racionalnost. Rebel Media i Breitbart se tu pojavljuju nudeći pravu istinu, spremni da počiste govna, da isuše močvaru. Kliče se fake news na svakom koraku, a poenta se efektno promašuje.

Trevor Paglen za New Inquiry piše da „ideologija svoj trik izvodi tako što se predstavi kao objektivna istina, istorijske okolnosti predstavi kao nepromenljive, a političke podele kao prirodne pojave." Bukvalisti se na tu istinu primaju apsolutno. Ubeđeni su da društvo funkcioniše samo na najprizemnijim mehaničkim principima, inače bi ga progutalo bezumno nasilje. Haos im večno kuca na prozor, gricka im pertle. Ali njihov pragmatizam je upravo ekstremna ideologija, filozofija koja svu moć prepušta hirovitom slobodnom tržištu. Njihovi pozivi na racionalnost u stvari su pozivi u iskonski, apsolutni haos. Oni nehotice potkopavaju sopstveni fundamentalizam. Pitam se kako je takvo ponašanje definisano u rečniku.

Još na VICE.com

Ovaj tip već skoro čitavu deceniju troluje neonaciste

Razotkrivanje teorija zavere u srcu alt-desnice

Bivši neonacisti objašnjavaju šta pokreće "alt-desnicu"