FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​I žene drkaju, zar ne?

Ljude često preplave neverica i šok kada saznaju da žene ne samo što masturbiraju, već i otvoreno pričaju o tome.
Foto via Fabio Venni/Flickr

Obično masturbiram da bih se opustila. Bar jednom dnevno, posebno sada kada nemam dečka. To me opusti i malo smiri :) Nikada nisam na porno filmove ili tako nešto, jako sam maštovita :) Ali, volim i da me dečko gleda dok uživam. Bile su to rečenice koje mi je tokom jednog davnog i neobaveznog razgovora na Fejsbuku svojevremeno uputila izvesna studentkinja kojoj sam bio držao vežbe iz kursa Društvene teorije antike i srednjeg veka. I, behu to rečenice koje su me, priznajem, nepodnošljivo raspametile. I devojke masturbiraju? I nije ih blam da to podele sa njihovim asistentima ili profesorima? Dođavola, kuda ide ovaj svet? Pravac u raj, (s)ekspres kartom bez presedanja, možda?

Reklame

Ljude, pa onda i mlade akademske radnike, često preplave iznenađenje, neverica i šok kada saznaju za to da žene ne samo što masturbiraju, već i otvoreno pričaju o tome. Mnoge naše prijateljice i koleginice su seksualno aktivne, naravno. To valjda znamo, a ponekad i zamišljamo. Ponekad, one i podele sa nama (ne)srećnicima to neko iskustvo u vezi sa nekakvom krevetnom gimnastikom i prndačenjem uopšte. Ali, pomisao da one rade to i kada su same nam nekako izmiče. Bar dok nas ne suoče sa tim, pa se zbunimo i neretko lupetamo. Da, dodirujem se na kraju napornog dana, baš kao i ti. Jebote, stvarno? Da li maštaju o nekakvom Rajanu Goslingu, o vodoinstalateru iz Crne Gore koji im je popravljao procureli bojler, ili pak samo raspale PornHub i prepuste algoritmu da odabere za njih, svejedno, ali one to rade. Ideja da su žene seksualne i nasamo je gotovo epski ili naučno fantastična, zar ne?

Odlučio sam da onda i pročačkam celu tu stvar. Pun intented. Dakle, da se uputim i neformalno propitam o celoj toj masturbativnoj navici svoje prijateljice i poneku raspoloženu studentkinju otvorenijih uma i kolena. Jer, naučeni smo da verujemo u to kako ženska seksualnost postoji samo radi zadovoljštine drugih ljudi (čitaj: muškaraca). A ne da je u pitanju jedna prirodna reakcija devojaka i žena na sopstvene i intimne želje, strasti, požude i svetonazore. Znači, masturbacija koja nije šou ili zabava za nekog drugog i nadasve muškog parnjaka ili sapatnika. Jer, ženska seksualnost jednostavno nije samo priredba za publiku, već stvar kojoj treba pristupiti kao nečem autohtonom, intrinzičnom, autonomnom i nadasve moćnom. Hajde onda, sociolože, istraži i posmatraj sa učestvovanjem!

Reklame

Naravno, osnovna patrijarhalna zabluda koju sam istraživački morao da utrnem je ona da – žene ne masturbiraju. Kada je drug Kelog, onaj sa kornflejksa, bio osmislio svoj krstaški rat protiv masturbacije praveći hranu od jednog metiljavog i sprženog kukuruza tako da ne uzbuđuje strasti, imao je na umu jedino dečake. Jer naravno da to devojčice ni ne rade, protestantski bože sačuvaj. I dan-danas, present continuous, većina ljudi u zapadnim kulturama misli da samo dečaci i muškarci drkaju. Zapravo, od njih se gotovo očekuje da to rade. Ekipa sa XY hromozomima često razgovara o tome po svlačionicama za fiskulturu, za pivom u kafani ili pred bregastom osovinom kod automehaničara. Oni razmenjuju porniće, sprdaju se i međusobno savetuju u svezi sa svim tim rukobludijem. Evo, tako (Locker Room Talk) se i Donald Tramp "vadi" kad ga je uhvatilo kako drobi o tome da 'vata žene za međunožja i kada to one ne žele. I sad, ova mužjačka autoerotska zanimacija možda nije naročito zgodna ili prigodna tema za raspravu po večerinkama i pozorišnim premijerama, ali se opet smatra da je šetanje kožice među muškarcima nešto normalno, rasprostranjeno i neizbežno, poput čačkanja nosa kada dotični zasvrbi.

Foto via CarlosMDSilva/Flickr

Dok je sa devojčicama, devojkama i ženama stvar potpuno drugačija, je l da? Kao što se nekako misli da žene ne prde, misli se da se one i ne samozadovoljavaju. U benignoj, kultnoj i tako snažno ilustrativnoj epizodi Seinfeld-a, "The Contest", Džeri, Džordž, Krejmer i Ilejn organizuju opkladu oko toga ko će od njih duže izdržati bez masturbacije. Upravo Ilejn, jedina devojka među njima, dobija posebni status i mora da uloži više kinte da bi cela stvar bila fer i ravnopravna. Jerbo se podrazumeva da ona valjda može da izdrži duže od ostalih muškića. Jer, opet, naravno da ona to ne (mora da) radi. Uzgred, njena fantazija bio je Džon Džon Kenedi, a izdržala je kraće od svojih sitkom sapatnika. Ništa neobično. Kada smo đaci u školi, mislimo da naša učiteljica nema život mimo učionice, pa je uvek nekako neobično bizarno kada je sretnemo na pijaci ili u bioskopu, zar ne? Na isti način, volimo da mislimo kako žene kao takve nisu seksualna bića mimo njihovih veza i odnosa sa partnerima ili partnerkama.

Reklame

Kada se dublje promisli, ženama je ovaj domen autoerotike skoro pa zabranjen. Sve to na osnovu kvarne pretpostavke da jedino muškarci imaju seksualne potrebe i da jedino oni osećaju seksualno zadovoljstvo. Naravno, u pitanju je jasni izraz jedne dugotrajne, milenijumske tradicije seksističkog zla i mizoginog naopakog prema kojoj je neophodno kontrolisati žensku seksualnost. Zarobljavati žene u okove prokletog devičanstva i činiti ih sistemski nezainteresovanima za seksualne odnose. Sve dok se ne udaju u belom i ne počnu da se sparuju sa mužem kako bi "mu" fabrički proizvele hrpu sinova (ili ćerki koje ćemo opet da zovemo "sine"), uz paralelno pranje gomile sudova i veša usput, ofkors. Znači, devojke i žene su tu samo da bi pripomogle muškarcima da se oni seksualno zadovolje, i to je otprilike to. One nipošto ne smeju izazivati ovu zadovoljštinu među svojim preponama, same za sebe. Iako su im, zamislite, i ruke i genitalije tu – žive, zdrave, mokre i vrele.

Dakle, od malih nogu, devojčice se prećutno uče tome da ne masturbiraju.

A ponekad ih i pedagoški lupimo po prstima ako se slučajno pipnu tamo dole. Jednostavno, dobre devojčice ne drkaju. Implicitno ili (s)eksplicitno, učimo ih da se plaše svog tela ili stide svog telesnog zadovoljstva. Kada je reč o ženama, cela ta seksualna gužva o(t)pisuje se kao prljava, gruba, zlokobna, gadna, grešna i nadasve nepristojna i neprikladna. Sramotno je čak i pričati o tome. Naprosto, koktel stida i straha preplavljuje kulturu ženske masturbacije mnogo češće od poplave orgazama. I to je jedan od vodećih problema Zapadne civilizacije i juče i danas. Jer, upravo zato, mnoge žene koje potajno masturbiraju i dalje osećaju stid, sram i strah zbog svoje trljajuće aktivnosti pod jorganom. Mahom zbog rizika da će njihov partner, porodica, zajednica, šire društvo i jebeni Isus nekako saznati za tu malu, zgodnu i sladostrasnu tajnu. Čitao sam o tome: mnoge devojčice, devojke i žene se zaista osećaju nastrano, bolesno, perverzno (hm, kao da je to nešto loše?) i naprosto krivo i nenormalno zato što drkaju. A zapravo smo mi ti koji smo bolesni i zli ukoliko perpetuiramo takvo stanje i sranje stvari.

Reklame

I, najzad, niko ne "treba" da (ne) masturbira, niti treba da dokazuje drugima svoje "lepo vaspitanje" ili "seksualnu emancipovanost".

Ali, srećom i uprkos tome, telo je sudbina. I zato, prema jednom nedavnom istraživanju koje sam pronašao, fantastičnih 92% žena starosti od 18 do 30 godina redovno masturbira. Procenti za neka druga i posve histeričnija doba bili su 74% za 1979. i 62% za 1953. godinu. Dakle, svakim danom vaistinu postajemo sve bolji i bolji. Ili gori i gori, sad kako ko hrišćanski gleda na te stvari. Prema ovom istraživanju, na uzorku od 1000 ispitanica, ne samo što se 9 od 10 žena igraju same sa sobom, već one to obično čine najmanje tri puta nedeljno. I najčešće dožive više od jednog orgazma. Zašto? Pa, zato što mogu, kao u onom vicu o keru i lizanju jaja. Jer, sledeći svršetak je za žene obično odmah tu, iza sledeće mekane krivine. Zašto da ga onda ne aktiviraju, pobogu?

A postoji i ta neka studija koja se zove "Izveštaj Hajt", uredno prevedena na srpskohrvatski (trk do biblioteke ili do nekakvog Kupinda!), u kojem je Šir Hajt, američka naučnica, feministkinja i Plejboj model tokom studija, pismom priupitala gomilu američkih žena oko njihovih seksualnih, pa i masturbativnih navika. I sad, drugarica Hajt je još 1970-ih godina primetila da oko 70% žena ne doživljava orgazme tokom klasičnog prndačenja, ali i to da dotične curice, devojke, supruge i žene zato lagano dostižu orgazme blaženom masturbacijom. I sad, vele ispitanice, 73% njih stimuliše svoj klitoris i vulvu rukom dok leže na leđima (47% samo klitoris, 17% klitoris uz poneke varijacije, kao npr. ulaskom prsta u vaginu, a 8,8% redovno pipkaju i klitoris i vaginu), 5,5% stimulišu spomenutu oblast dok leže na stomaku, 4% dotične radije pritiskaju iste o neki mekani predmet, 3% samo ritmički pritiskaju prepone, 2% žena najradije masiraju svoje intimne oblasti vodom, a 1,5% insistiraju na ulasku nekakvog predmeta u vaginu. Njih 11% kombinuje sve ove načine na neke svoje kreativne načine, u ovoj sumanuto atraktivnoj statistici i fantastičnom istraživanju javnog mnjenja. Suština? Ženama naprosto treba i klitoralna stimulacija kako bi imale orgazam, a samododirivanje je najbolji način da spoznaju šta im to tačno pruža zadovoljstvo.

Reklame

I baš zato, letos sam u Sjedinjenim Državama posetio Rutgers University, gde sam boravio i kod mog zagrebačkog prijatelja, brata i kolege sociologa Valerija Baćaka koji tamo predaje nekakvu kriminologiju i statistiku. Jer, drug Valerio se svojevremeno teorijski i istraživački bavio i seksualnim ponašanjem hrvatskih kamiondžija, zagrebačkim homoseksualcima, te hrvatskim i crnogorskim prostitutkama. Međutim, jedan od njegovih mnogih fantastičnih naučnih radova je i onaj o masturbaciji među seksualno aktivnim devojkama u Hrvatskoj (2011). I sad, kako veli njegovo istraživanje, jedno 60% od 416 ispitanica starosti između 18 i 25 godina iz Hrvatske navelo je da se masturbativno drpa po klitorisima kako bi se samozadovoljilo. Pri čemu dotične uzorkovane carice i boginje češće konzumiraju pornografiju, a mnogo ređe odlaze na mise ili službe božje. Ipak, kaže mi Valerio, u pitanju je bio procenat koji je posve manji od onog u Zapadnoj Evropi, zbog čega je suvislo pretpostaviti da neko tu laže i folira. To jest, da ovde – ili u, kako se to isprano od sadržaja i smisla veli, "regionu" – devojke samo ređe priznaju da masturbiraju. Mahom zbog društvenog pritiska i zbog spomenutog osećanja krivice i stida. Kao i (od)uvek, problem je u društvu, a ne u našim telima.

I sad, neformalno ispitujući svoje prijateljice o svom tom drkanju, shvatio sam i to da, kada je reč o ženskoj onaniji, nema ni nekih naročitih seksi poza ili zavodničkih uzdaha kao što nam to "solo" kategorije po porno sajtovima poručuju. Većina popkulturnih predstava ženske masturbacije ili je pornografska, ili artistička, ili nekakva feministička zajebancija o osnaživanju i performansu. A, naprosto, u ženskoj masturbativnoj realnosti obično nema ni popaljenih sveća, čipke i haltera, latica ruže ili penušavih kupki. Zapravo, ceo taj rukobludni proces ne razlikuje se mnogo od analogne aktivnosti kod drugova mužjaka. Krevet ili tuš, popaljeno trljanje, raspletno sladostrašće, te olakšanje i dremka. U pitanju je normalna, svakodnevna aktivnost, baš kao i kijanje, češanje, pranje zuba ili kose, čitanje vesti na smartfonu, sladoled, pivo ili serija. Redovna telesna zadovoljština u svetu lišenom zadovoljstva. Tretiranje tela kao zabavnog parka ili besplatnog ringišpila za orgazme.

Reklame

Tada sam shvatio i to da je razumevanje masturbativnih navika kao polno ili rodno različitih, zapravo samo još jedan zajeb patrijarhata. U pitanju je podla zamisao da su seksualnosti dramatično različite kada je reč o polu ili rodu. Okej, mnoge razlike fakat postoje, Darvin nam je svedok. Ali, drkanje? U pitanju je stvar i stvarnost koja nas približava, a ne udaljava jedne od drugih. Umesto retardiranog i stereotipnog stava da su muškarci sa Marsa, a žene sa Venere, masturbacija se pokazuje kao interplanetarno svezivanje u solipsističkom zadovoljstvu. Počeo sam i da uviđam da žene nisu neka egzotična bića sa druge planete, već osobe od krvi, mesa i strasti. Da one žele isto što i mi, kako veli onaj jugoslovenski one hit wonder izvesnih Animatorašto su zgodno drobili o tome da nas anđeli zovu da im skinemo krila.

Dakle, gradualno sam shvatao i shvatio sledeće. To što (i) žene drkaju nije ni nešto neobično, ni nekakav naročiti šou i spektakl. Nije to ni nešto posebno droljasto, ni nešto naročito romantično, baš kao ni nešto specijalno feminističko i osnažujuće. Jebeš sve te diskurse i narative. Žene masturbiraju zato što to – vole. Baš kao i mi. I nema tu neke preterane mudroserije i pametnjakovićizma. Pa neka i žene onda & već jednom budu samo ljudi, Petri Petrovići sa uplatnice, ekipa koja s vremena na vreme, sama sa sobom, uzima stvar u svoje ruke. Jer, boli ih kurac, tj. svrbi ih pička. Samo napred! A ukoliko nama dečacima u međuvremenu i prirede neku predstavu, pa, utoliko bolje po nas, zar ne?

Jer, ako se neke devojke i žene među nama još uvek femkaju u vezi sa pipkanjem svojih genitalija, i tada osećaju emocije stida, srama, nelagode i nezgodacije, neka razmisle dvaput. Hej, bre, ugledajte se na dečake, bar u toj jednoj jedinoj stvari. Iako zlotvori ostavljaju čarape po podu. Prihvatite drkanje kao posve pozitivnu stvar u svojim životima, obuhvatite je preponama i stisnite snažno. A razmislite i odakle potiču sva ta negativna osećanja, ko je to uopšte rekao da je u pitanju nešto pogrešno i loše, i zašto to "treba" sakrivati od drugih? Kritički promislite šta ste tačno naučili i usvojili o ženskoj masturbaciji, posebno u poređenju sa masturbacijom muškaraca. Zašto je to nešto "prljavo" za devojčice, a savršeno "normalno" za dečake?

I, najzad, niko ne "treba" da (ne) masturbira, niti treba da dokazuje drugima svoje "lepo vaspitanje" ili "seksualnu emancipovanost". U pitanju je strogo i krajnje lični izbor. A i porazgovarajte otvoreno o tome sa svojim prijateljicama i/ili sa svojim prosvećenijim ili friendzone-ovanim prijateljima, pomaže. Dakle, odabirajte same, lično, slobodno i autonomno, ako ovaj sociolog može da posavetuje. Odlučujte same šta sa sobom i kuda sa svojim divnim telima kao mašinama za džabe zadovoljstvo. I bez mistifikacije, moliću. U pitanju je i onako samo prosti čin autoerotske ljubavi, i ponešto zgodne stimulacije nervnih završetaka koja lišava stresa i naprosto prija. Posredi je intimni izliv jedne tekuće i vrele svilenkaste ljubavi, prema svim delovima svog tela. Čak i prema onim delovima za koje nam društvo drobi da nisu pristojni.

Pratite Alekseja Kišjuhasa naTwitter-u