FYI.

This story is over 5 years old.

vesti

​Odbrana jedne uvrede

Bio sam pisac i urednik Oniona 19 godina, pa mislim da znam ponešto o satiri i sa određenim uverenjem mogu da kažem da ne razumem šta se u satiričnom smislu postiglo objavljivanjem karikature proroka Muhameda golog na sve četiri i sa zvezdom preko...

Naslovna strana Šarli Ebdoa nakon što im je redakcija izgorela u napadu izvršenom 2011. godine. Naslov glasi: "Ljubav je jača od mržnje".

Moje razumevanje francuske kulture, diskusije u toj zemlji o imigraciji i muslimanske teologije u najboljem je slučaju ograničeno. Međutim, bio sam pisac i urednik Oniona 19 godina, pa mislim da znam ponešto o satiri. Tako s određenim uverenjem mogu da vam kažem da ne razumem šta se u satiričnom smislu postiglo objavljivanjem karikature proroka Muhameda golog na sve četiri i sa zvezdom preko čmara, kao što je Šarli Ebdo uradio 2012. godine.

Reklame

Mislim, razumem da su crteži proroka Muhameda teoretski zabranjeni u Kuranu (taj ih tekst eksplicitno ne zabranjuje, ali ne moramo sad da ulazimo u sve to) i da je ovaj trebalo da pretera i šokira, ali šta nemuslimanski Zapadnjak zapravo želi da kaže kad nacrta takvu karikaturu? Po mom mišljenju, ona je nastala iz straha i nerazumevanja i predstavlja jedno veliko "jebite se" upućeno Muslimanima. Ona je refleksna reakcija neobrazovanog Zapadnjaka na muslimansku ekstremističku refleksnu reakciju, neznanjem protiv neznanja, i pretvara se u začarani krug refleksnih reakcija. Kad jednom zakotrljate tu lavinu, lako je sakriti se iza pokliča: "Satira!" kako biste opravdali te uvredljive crteže.

Naravno, niko ne sme da strada zbog njih, čak i ako neki razboriti ljudi misle da ih možda nije trebalo poslati u svet. I zapravo, ako neko želi da objavi takve crteže, važno je – od ključne je važnosti – da to može da uradi.

Motor društvenog progresa pokreće diskurs, ali diskurs može da se zaglavi usled neprestanih ponavljanja i dogme. Ukoliko ne dođe do tačke ključanja, ljudi se zadovolje ako niko ne dovodi status kvo u pitanje — novinski naslovi se stope u jedan te isti, tragedije postanu rutina. Satira, dobra ili loša, može da ukaže na nepravdu — stvarnu ili doživljenu — i proširi je, istakne, pretvori u nešto toliko glasno da više niko ne može da je ignoriše.

Evo jednog skorašnjeg primera: optužbe da je Bil Kozbi odgovoran za čitav niz silovanja pojavile su se 2006. godine u Piplu, verovatno najkonzervativnijem američkom mejnstrim časopisu; godinu dana pre toga, jedna od žena koja ga je optužila bila je intervjuisana u Tudej šou, blaziranom jutarnjem informativnom programu na istoj televizijskoj mreži koja je emitovala Kozbijevu hit seriju. Niko nije reagovao. Ali prošle godine, komičar Hanibal Bures pomenuo je optužbu prozvavši Kozbija zbog njegovog licemerja kada zahteva određene standarde u ponašanju Crnaca a sam je optužen za silovanje više žena — i sad je ta kontroverza došla do tačke kada velike televizijske mreže ne žele više da sarađuju sa nekad cenjenim komičarem.

I da navedem jedan ličniji primer: kada je Onion objavio svoje reakcije na događaje od 11. septembra, bili smo zatrpani mejlovima u koji su nam se čitaoci zahvaljivali što smo im omogućili da se nasmeju, pružili im priliku da na užas koji je u svačijim glavama još bio svež reaguju na jedan nov način. Životi nekih ljudi bili su time obogaćeni, što je bilo, bez svake sumnje, kul.

I šta je to postigao Šarli Ebdo sa karikaturama golog Muhameda? Pre više godina, intervjuisao sam strip-crtača i karikaturistu Džoa Sakoa, autora Palestine, za AV Klub, sestrinsko internet izdanje Oniona. Razgovor se dotakao Roberta Kramba i njegovih plastičnih, šokantnih crteža koji ulivaju strahopoštovanje. "Kramb je otvorio mnoga vrata za sve nas", rekao mi je tad Sako. "Mi se još bojimo da prođemo kroz neka od njih". Mislim da isto važi za sva sredstva izražavanja. Mislim da je važno znati da sve može da se kaže kako biste rekli ono što želite.

Iako uglavnom deluju kao da su nastale samo da bi provocirale, te uvredljive karikature su objavljene uz ono što bih nazvao promišljenijim radovima, uključujući crtež muslimanskog fundamentaliste i teroriste koji se sprema da odseče glavu Muhamedu zbog njegovih uverenja. To je savršena satira s ubitačnom poentom koja je zbog prošlonedeljnih događaja postala samo još bolnija. U daljem radu, voleo bih da se Šarli Ebdo okrene više takvim radovima — ali više i od toga, voleo bih da pokažu da ih boli dupe i nastave da ruše sve ograde kako bi jednog dana neko bio inspirisan da se suoči s idejama koje oni smatraju očiglednim i stvorio nešto svoje.