FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Ovo nikako nemoj da radiš u klubu

Evo šta sve mora da prestane da se događa da bismo mogli ponovo da počnemo da se lepo provodimo.

Preuzeto sa thump.vice.com

Noćni klubovi, kao i sale za tombolu i porno bioskopi, jedinstvena su mesta, zone bliskog zadovoljstva i potencijalne transcendencije. Klub bi trebalo žestoko da te otrgne od činjenice da radiš sranje posao za bednu platu da bi mogao da živiš u šugavoj gajbi i povremeno praviš neka sranja. Da te uroni u tminu natopljenu znojem i u zoru te ispljune kao potpuno izmenjenu osobu. U idealnom slučaju, u društvu najboljih drugara za jednu noć, raširenih zenica, u nemogućnosti čak ni da pišaš. Nikada se u životu nisi bolje proveo, odlazak u krevet je trenutak kada pada zavesa, tako da ostaješ budan, pališ buksnu i gledaš Simpsonove, dok ne dođe vreme da naručiš picu i posle bezuspešno pokušavaš da zaspiš. Hodaš, smeješ se, naslađuješ se i prisećaš.

Reklame

Ali retko je tako. Kao i sve u ovom nesrećnom, jadnom životu, očekivanja su potpuno drugačija od realnosti. Tvoje veliko veče, veče za koje si se nedeljama spremao, za koje si naterao sve drugare da kupe karte, veče zbog kog si odbio da odeš na šezdesetogodišnjicu braka babe i dede, veče kada ćeš radikalno da promeniš svoje životno iskustvo, to tvoje veče obično ispadne potpuno sranje. Krenuće po zlu još pre nego što si stigao. Prijatelji su te otkačili, zaboravio si da ti plata leže tek za nedelju dana, i da će jedan singl molt viski morati dugo da ti potraje, već se nerviraš, jer vas četvoro morate da podelite jedan ekser, vozovi su u kurcu, busevi su u kurcu, sve je u kurcu.

Stigneš tamo, a red je prepun govnara koje si želeo da izbegneš. Odmah ti je jasno da će vratarevo opipavanje i pretresanje biti nešto najbliže seksualnom opštenju što ćeš te večeri iskusiti. Kada uđeš unutra, gužvetina je, smrdi, a na šanku je ogroman red. Niko ne igra. Provedeš veče tumarajući unaokolo, odeš kući u dva, i legneš da spavaš u tri. Nije svako veče ovakvo, naravno. Ali posle jedne fenomenalne večeri, uvek sleduje deset onih koji izgledaju kao da je ekipa likova iz serije Office izašla u pab u četvrtak uveče.

Ne bi trebalo tako da bude. Svaka mračna prostorija mora da pulsira od radosti. Želimo da svaki klub izgleda kao Zanzibar, Galerija, Trezor ili Trouv. Evo šta sve mora da prestane da se događa da bismo mogli ponovo da počnemo da se lepo provodimo.

Reklame

NEMOJ DA SMARAŠ DIDŽEJA

I ja sam bio didžej, puštao sam muziku pred čitavih stotinu ljudi, tako da znam o čemu govorim. Didžej je u stanju dubokog fokusa i intenzivne koncentracije. Veče u potpunosti zavisi od njega. Nije važno koliko podijum vibrira, ili koliko je prostrana prostorija za pušenje. Ako didžej nema uslova da radi ono što najbolje radi, veče propada. Koncentracija se izgubi kada se neki tip kojem škrguće vilica dotetura do didžej kabine i pokuša da uđe i kaže didžeju koliko je dobar/grozan/jebeno neverovatan, čoveče/šokantan, čoveče. Ili kada taj isti padavičar očajniči od didžeja traži da mu kaže čija je stvar koja trenutno ide.

Prijateljski vas podsećam: ljudi koji pokušavaju da naruče pesmu u klubu zaslužuju da budu izvedeni napolje i streljani. Umesto toga, instaliraj šazam, nemoj da ih smaraš samo zato što smesta moraš da saznaš čiji je ovo fenomenalni haus tjun koji upravo ide, iako se jedva sećaš i kako se zoveš.

NEMOJ DA OHRABRUJEŠ DIDŽEJA

Didžejevi ne zaslužuju da budu proglašeni za svece. Nemoj dodatno da bilduješ već isuviše napumpani ego nekog didžeja tako što ćeš ga saleteti posle njegovog dvosatnog seta konfekcijskog dram end bejsa u nekom klubu u Boltonu, nekog trulog četvrtka. Svi te vidimo, prijatelju, gledamo te kako za šankom pokušavaš da impresioniraš puštača muzike. Svi te vidimo i osećamo transfer blama. Kladim se da i ćevabdžiju zoveš „šefe", jel' da?

Reklame

NEMOJ DA FOTOGRAFIŠEŠ

Suočimo se sa činjenicama: ko god i dalje redovno postavlja fotke sebe i svojih prijatelja na fejsu se užasno blamira. Je li moguće da neko može da pomisli da bi ljudi voleli da vide Harija i ekipu, ili Ameliju i drugarice kako piju u zajedničkoj prostoriju u studenjaku, raspaloj šupi sa posterima benda Wilco, i spremaju se da idu da gledaju Route 94? Zamislite samo da zaista izvadite telefon u klubu, i tražite od drugara da vam poziraju. Zamislite da oni pogledaju tu razmazanu fotku na kojoj neki puće usne, a druge se samosvesno keze, i da pomisle: „ovako želim da se sećam ove večeri". Zamislite da ste ta osoba. Mogli bismo ceo dan da pričamo o generaciji koja bi bila užasnuta kada ne bi dokumentovala svako iskustvo, i o krizi identiteta koja nastaje kao rezultat ove lakome želje da se bude kustos muzeja svoje ličnosti, ali budimo sažetiji: fotografisanje u noćnim klubovima je zabava za idiote. Jeste li ikada upoznali klupskog fotografa?

ZAUSTAVITI EPIDEMIJU SKIDANJA GORNJEG DELA ODEĆE

Shvatam da u klubu čovek može isuviše da se zanese. I ja sam imao momente kada sam umeo da se potpuno utopim u muziku i u celo klupsko iskustvo, u potrazi za čistim zadovoljstvom. Razumem da uzbuđenje i zaborav mogu u potpunosti da ti ukinu samosvest i osećaj za društvene norme. Kada DJ Harvi pusti svih 18 minuta pesme I'm a Man, u verziji benda Mačo, razumljivo je da testosteron grune, i da se ponovo osetiš kao petnaestogodišnjak, i sve što želiš je da pocepaš košulju i pokažeš svetu svoj blistavi torzo. Ali svim srcem osuđujem ovu praksu, iz dva razloga: 1) ti si neko ko zapravo zaista vežba i imaš telo koje ljudi vole da gledaju, dodiruju, ližu, trljaju se o njega, ili šta god, s toga, jebi se. 2) ti si bezoblična masa organa i nesvarene pice i ko zna čega, a ko želi da gleda takve prizore? Ne podsećaj me na moje lične mane.

Reklame

PRESTANITE DA SE LJUBITE

Tvoja verzija događaja: ekser je upravo počeo da radi. Pogledaš svog partnera/partnerku. Oseća se isto. Piljite jedno u drugo, lagano se klatite, mazite butine, dodirujete se prstima. Vođeni ste strašću. Muzika tutnji. Provlačite se kroz gomilu, držite se za ruke, svaki dodir je putovanje u novi univerzum. Zagrlite se. Poljubite se. Ne želite da taj poljubac ikada prestane. Taj poljubac čini da se osećate kao jedno.

Naša verzija događaja: ko su ona dva idiota koja teturaju kroz gužvu i manijački sisaju usne jedno drugom? Šljapkanje i srkanje nadjačavaju muziku. Idi kući, bezuspešno izgnjavi njegovog nadrogiranog crvića, i onda se posvađajte. Bolje to, nego da izgledate srećno u klubu. Živeli.

DOSTA JE BILO CIRKUSIH TRIKOVA PO KLUBOVIMA

Kratka, ali relevantna poenta: bukvalno sve što noćnom klubu treba su prostrani plesni podijum, diskretan šank koji je osmišljen na najefikasniji mogući način, izdignuta didžej kabina, dobro ozvučenje, i nešto dobrog osvetljenja. Sve ostalo smeta. Kome trebaju igračice sa bakljama u vaginama, koje vise iznad hordi Italijana u prslucima koji igraju uz Marka Karolu? Ko voli da ga posipaju šljokicama? Kome je potrebno išta više od povremenog stroboskopa?

NEMOJ DA PLEŠEŠ KAO DILEJA

Za ples u noćnom klubu postoje samo dve opcije: ili radiš to kako valja, ili to uopšte ne radiš. Ako ne đuskaš, rizikuješ da izgledaš kao nekakav mrgud. Ali to je mnogo poželjnije nego da si jedan od onih koje je toliko blam što ne znaju da plešu kako treba, da pribegavaju gistro šaljivom plesu, kao, zezaju se, i izvode najgoru moguću verziju Groznicu subotnje večeri. Ili zauzimaju afektirane hip hop poze i dižu stisnute pesnice. Takvi su napast, i moraju biti zaustavljeni.

Reklame

NEMOJ RUKAMA DA PRAVIŠ PIŠTOLJE

Vidi, niko nije siguran kako da se ponaša kada naiđe neka potencijalno problematična pesma, ali „pištolji" su najgora moguća reakcija. Na vama se vidi da vam je neprijatno, i ta neprijatnost se širi kroz gomilu, i označiće vas kao tipa sa kačketom okrenutim naopako, kome je neprijatno. Svi će tebe optužiti da si im upropastio veče, i tebe će prvog uza zid kad se digne kuka i motika.

NEMOJ DA SE OBLAČIŠ KAO TURISTA

Ne znam za tebe, ali ja odlazim u klubove da bih pobegao od užasa svakodnevice. Poslednja stvar koju želim da vidim u tri ujutru tokom seta Romana Flugela je odeća koja bi me mentalno teleportovala usred vlažnog popodneva na Oksford Stritu. Naočari za sunce ne mogu da sakriju prazan pogled koji otkriva tvoju pustu dušu. „Ve" izrez je prozor u tvoju nesreću. Kameleon džins jasno pokazuje koliko je veliki tvoj očaj. Tvoj „Pako Raban" losion za posle brijanja smrdi na ogorčenost i tugu. Uspeo si da smanjiš svaku kitu i osušiš svaku vaginu u prostoriji.

NEMOJ NI SA KIM DA SE SPRIJATELJUJEŠ

Znam da sam na početku rekao da bi u svetu snova noćni izlazak uključivao prijatelje sa kojima ćeš se ludo provoditi, pre nego što ih se na kraju jedva sećaš, kao mirisa dima loše smotanog džointa u delu za pušače. Ali onda mi je palo na pamet kakve ljude možeš da sretneš po klubovima. Sitne krimose koji teško dišu i smrde na znoj i ustajalo pivo, koji očajnički hoće da ti ispričaju sve o svemu preko Funktion 1 otpanjenog do daske, očajne parazite koji iskorišćavaju tvoju dobru volju i opelješe te za pića, pljuge, taksi i karanje. One sa znojavim leđima, koji bi da ti šaputajući zaliju uvo pljuvačkom. Troglodite i izopštenike iz društva. Usamljenike koji su skloni tome da pomešaju empatiju sa simpatijom. Ne razgovaraj ni sa kim koga već ne poznaješ. Ako razgovaraš sa nekim nepoznatim, velike su šanse da je kreten.