FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Tragala sam za čuvenom utvarom Belom ženom na istoku Srbije

Pozvala sam na kafu nekoliko ljudi koji kažu da su je videli. Prvo su ćutali, onda se smejali, a na kraju se uozbiljili.
Fotografije: Petra Živić

Tri noći za redom sam prošla tim mostom u različito doba. Ništa se se nije desilo. Godinama ranije, tim istim mostom sam prošla još hiljadu puta i ponovo se ništa nije desilo. Fotografija je, razočaraću vas, samo loša kamera na mom telefonu, koja očajno hvata svetla u pokretu.

Ipak, u istočnoj Srbiji ima mnogo onih koji tvrde da su je videli. Nju. Ili nešto. Među njima je jedna moja komšinica, ne tako racionalna žena, jedan tatin prijatelj, vrlo racionalan čovek i još jedno stotinak ljudi koji mi nisu direktno ispričali svoju verziju, ali sam čula od prijatelja prijatelja ili komšije njihovog komšije šta im se desilo na putu Zaječar-Knjaževac.

Reklame

Taj put je dug nekih četrdesetak kilometara i jako star. Noću je neosvetljen i u sumrak, kad je oblačno, deluje pomalo magično. I scary. Naročito kada si sam u kolima i kada si čuo najmanje deset verzija priče o "Beloj ženi".

Ona je, kažu, krenula kolima sa verenikom da kupi venčanicu - desila se saobraćajna nesreća, poginula je. Druga verzija kaže da je poginula na tom mestu nakon što je raskinula veridbu sa nevernim verenikom. Treća, da je u stvari na mestu na kome je sagrađen most bio krst koji nije trebalo rušiti. Peta, da je tu bila crkva. Najsvežija verzija koju sam čula je da je to devojka jednog lika koga znam već dugo – poginula je baš pre venčanja, kad su krenuli po venčanicu.

Nisam ni znala da je imao verenicu…

Ozloglašeni deo puta

U svakom slučaju, iako ovde volimo da se morbidno hvalimo da jeste, Bela žena nije luksuz Timočke krajine – pojavljuje se i na Zlatiboru, kod Smedereva… U stvari, ima je svuda. Nijanse su u stilu operisanja – pa tako negde ona predviđa smrt, negde samo neku strašnu nesreću. Negde se ljudima koji je sretnu ne desi ništa. Nekad vas zaustavi na putu i nestane nakon što izgubite kontrolu nad vozilom, nekad uđe u auto i razgovara sa vama. Mislim da je najstarija priča da se sa vama provoza do negde, izađe iz kola i zaboravi jaknu, šal ili nešto treće. Pošto vam je već rekla gde stanuje, sutradan odlazite kod nje, nosite joj zaboravljenu jaknu, šal ili nešto treće. Tamo saznajete od njenih, obično roditelja, da je devojka – umrla. Pre jedno deset godina.

Reklame

Pozvala sam na kafu nekoliko ljudi koji kažu da su je videli. Prvo su ćutali, onda se smejali, na kraju uozbiljili i pristali da me vide.

- Kad sam shvatio da je to to, digla mi se kosa na glavi - bila je jedina rečenica koja me je na trenutak kupila dok sam gledala u Jovana sa druge strane stola kako ispija "Zaječarsko".

Sve što mi je ispričao pre toga podsećalo me je na hiljadu drugih priča o Beloj ženi koje sam već čula. Sve do momenta dok nije nije izgovorio ovo, razrogačenih očiju. Poznajemo se dugo i namerno sam baš njega pozvala da mi ispriča svoju verziju - ne poznajem prizemniju osobu od njega. E sada, ljudi se menjaju, možda se Jovan promenio… U svakom slučaju, evo šta mi je ispričao.

Bilo je leto, neki sabor u selu pored Knjaževca. To znači da je bilo mnogo hrane i alkohola nekoliko dana za redom. Jovan je sačekao poslednji dan sabora, dobro se otreznio i krenuo kući. Tamo kod mosta, onog mosta, video je svetlo i normalno, pomislio da je auto koji dolazi iz suprotnog smera.

Čuveni most

- E, a pošto sam bio umoran, pičila je 202-ka na radiju, signal sam uhvatio čim sam izašao iz sela na glavni put, tu možeš da im uhvatiš frekvenciju - priča mi.

Ali, auto iz suprotnog smera je nestao. "Na sred puta" je stajala ona.

- Mislio sam, bre, da je neka lujka, unesrećena žena, odakle ja znam. Švaleracija koja se izjalovila. Došli tu, posvađali se, on je ostavio. Budala hoda sredinom puta, uznemirena je možda. I ja stanem. Zakočio sam ko manijak, iz pete sam stao za nekih 200 metara.

Reklame

Sreća da je Jovan tada već bio iskusan vozač.

- Belo 'aljinče, leto je bilo. Ništa neobično. Crna duga kosa. A lice, belo, ali ovako belo - upire prstom na bela slova na nalepnici piva.

- Ušla je, nije zatvorila vrata. Krenuo sam da ih zatvorim, opet mislim, unesrećena žena, ko zna šta joj se desilo. I pam! Tad se desilo!.

Jovan već godinama radi kao šumar i još kad sam ga pozvala telefonom rekao mi je da mu je "malo neprijatno" da priča o ovome. Ipak poznaje toliko ljudi, bavi se borilačkim veštinama celog života i malo je glupo da sada svi pročitaju sve.

- Ubolo me je nešto. A ona je nestala. Ubod kao kad te ubode osa. Ja gledam, nje nema - posle mi je rekao da je tada shvatio da je to "to".

- A znaš šta? Još od kad sam počeo da kočim, kad sam je video na putu, radio je prestao da radi. Izgubio se signal.

Odvezao se do grada za pet minuta, vozio 130 na sat. Usput nikog nije sreo. Ispričao svima šta se desilo. Sprdali su se sa njim. Pitali ga "koja mu je napravila šljivu na vratu."

- Ne znam. Bio sam umoran. Pio sam dva dana. Možda je podsvesno, znaš kad prolaziš tu kolima da je to mesto na kome se pojavljuje - našao je objašnjenje i za ubod.

- Posle sam vraćao film, na saboru je bilo mnogo hrane, bilo je mnogo pčela, možda se neka zavukla negde i ubola me tek tada u kolima.

Posle susreta je nekoliko puta noću odlazio na isto mesto i čekao je.

- Parkiram, otvorim pivo i čekam. Ništa. Na kraju sam počeo da je dozivam i psujem. 'Ajde izađi. Šta god da je, od čega god da je, od mesa, gume, vode! Ali ništa. Verovatno sam samo bio umoran.

Reklame

Umor je, složili smo se. Pitam ga da li je razgovarao sa ljudima kojima se desilo nešto slično. Kaže jeste, ali, ne možeš da veruješ svakome. Pričaju ljudi svašta.

- Za sve sam našao objašnjenje, jedino ne za radio. Zašto je prestao da radi?

Stari most i alternativna maršruta za najplašljivije

Na kraju sam mu prijateljski rekla da lepo zaboravi na sve to. Klimnuo je glavom.

- Znaš šta, Jovane. Moram nešto da ti kažem - dodala sam, a on me je pogledao.

- Bela žena sam ja.

Oterao me je u tri lepe.

A mogla bih da budem. Pre par godina, policija u Boru je nedeljama dobijala prijave vozača koji su na putu Zaječar-Bor videli nešto slično. Bela žena u venčanici, sa bidermajerom u rukama. Misterija je rešena nekoliko nedelja kasnije, kad je policija uhvatila momke koji su se malo igrali.

Ne znam jesam vam već rekla, ovde na istoku je ponekad prilično dosadno. Naročito zimi, kad student odu na fakultete, a gastarbajteri preko. Ali opet, Jovan kaže da je radio stvarno prestao da radi te noći.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu