Izgubljene šoping liste su neobično dirljive

FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Izgubljene šoping liste su neobično dirljive

U želji da ne sazna ništa o poreklu autora, sakupljačica nikada nije tražila izgubljene poruke; više je volela da naiđe na njih.

Možda neopravdano, većina ljudi se trudi da ignoriše papiriće koji leže na zemlji. Ali umetnicu iz Sidneja Lauru Salivan oduvek su intrigirala ručno naškrabana obećanja dok je kupila bačene: spiskove stvari koje treba da se urade, potvrde dugova, pesme, i besna pisma, poslednjih 12 godina. Sada, u kolekciji ima 400 poruka koje je sakupila u javnom prostoru širom sveta i biće izložene u galeriji na izložbi gde će intimne zahteve anonimnih stranaca staviti kao eksponat svima koji su došli da ih vide.

Reklame

Prva poruka koju je Salivan odlučila da stavi u džep bila je obična lista za kupovinu, ali vremenom je sakupila poveću kolekciju neobičnih polu-ispričanih priča. Jedna od najčudnijih, kaže bila je lista za i protiv koju je po svoj prilici napisao neko ko nije bio siguran da li da ostane u vezi sa partnerom, ili je prekine.

„Šta može da mi se ne sviđa u vezi sa ovim? Morala sam da se nasmejem," kaže za The Creators Project.

„Tetovaže, noge, sise. Ne može bolje od ovoga – mislim, jasno je da je ona devojka za poželeti."

Poruku je našla u Novom Južnom Velsu, pocepanu tako da je teško da se pročita.

„Ili je onaj ko je pisao hteo da sakrije dokaze od partnerke, pa je pocepao ili je partnerka videla i pocepala u besu. Teško je reći šta je u pitanju," kaže ona.

Drugo omiljeno ručno napisano pismo Salivan našla je dok je živela u Njujorku 2007. godine. „Dok sam silazila ka svojoj stanici metroa Kristofer Strit, ugledala sam stranicu sveske koja je bila na početku stepenica ka rotirajućim vratima," kaže. „Bilo je napisano ime, podvučeno u umrljano od kiše, broj telefona, a onda i ovo prelepo i srceparajuće pismo u nastavku. To što sam našla nešto tako lepo u metrou u Njujorku je nešto baš vudialenovski i vrlo njujorški!"

Izložba je postavljena tako nonšalantno, spontano, nehronološki, dizajnirano da publici da isti osećaj iznenadne sreće koji je Salivan osećala svaki put  kada je našla nečiji izgubljeni papirić. U želji da ne sazna ništa o poreklu autora, sakupljačica nikada nije tražila izgubljene poruke; više je volela da naiđe na njih. „To zvuči malo patetično, zar ne? Ali to je na neki način istina. Uzbudim se kad prođem pored kante, moram da priznam."

Reklame

Laurin projekat možete pratiti i na Instagramu.

Još na VICE. com

Marina Abramović kaže da deca sputavaju umetnice