FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Dan posle Sudnjeg: Šta rade proroci apokalipse kad svet ne propadne?

Šta se, dakle, dešava sa tim vernicima? Kako mogu da nastave da veruju u posledice veoma javno neostvarenog proročanstva?

Pokojni propovednik Smaka sveta Herold Kemping. Foto: copyright 2012 Universal Life Church Ministry via Wikipedia

Svi smo mi veliki srećnici. Samo u ovom veku preživeli smo najmanje 20 uznesenja, a poslednji put smo se za dlaku izvukli pre samo nešto više od mesec dana. Svet je trebalo da nestane u plamenu 7. oktobra, a većina stanovnika planete da se pretvori u pepeo, budući da je Bog poslovično probirljiv kad deli zlatne propusnice za nebo.

Ovo veselo javno saopštenje izdao je Kris Makan, vođa filadelfijske verske grupe Društvo elektronske Biblije, koji je za Gardijan rekao: "Prema onom što se kaže u Bibliji, izgleda da će dan o kom Bog govori biti 7. oktobar: dan kada će se svet upokojiti."

Reklame

I naravno, sedmi je došao i prošao bez vatre koja prožima sve. Nije bilo sablasnih konjanika koji isisavaju pokvarene duše iz njihovih prevoznih sredstava i bacaju ih u Pakao. Bilo je samo podsetnika da trudne žene treba da izbegavaju alkohol i proglašenja ovogodišnjeg pobednika u kuvarskom takmičenju.

Pročitajte i: Katolici će odlepiti kada otkrijemo vanzemaljce

Za većinu su ova propala predviđanja smaka sveta samo zgodan materijal za sprdnju na Tviteru — hiljade ljudi zbija iste šale , a potom sve zaborave i vrate se svojim životima. Ali za one koji su iskreno mislili da su se izopraštali sa najmilijima, a potom saznali da im je odbijen prolazak kroz kapiju Raja, to se sigurno ne zaboravlja tako lako. Šta se, dakle, dešava sa tim vernicima? Kako mogu da nastave da veruju u posledice veoma javno neostvarenog proročanstva?

Uznesenje, kao i svaka dobra žurka, zahteva silne pripreme. Prvo, moraju da se podele pozivnice. Tako je 2011. godine, na primer, prorok Smaka sveta propovednik Harold Kemping preko svoje radio stanice Porodični radio raširio priču o nadolazećoj propasti sveta 21. maja te godine — datum koji je posle preinačio u 21. oktobar, kad se Sudnji dan nije dogodio.

Potom, u zavisnosti od vašeg propovednika, može da se održi i generalna proba. David Berg, osnivač verskog pokreta Božja deca (kasnije preimenovanog u Porodična internacionala, posle niza kontroverzi i optužbi za zlostavljanje dece u okviru sekte), primenio je aktivniji pristup pripremi sledbenika za razne apokaliptične događaje koje je predvideo.

Reklame

Flor Edvards kao dete, dok je bila deo pokreta Božja deca.

Flor Edvards je odrasla kao jedna od Božje dece osamdesetih i devedesetih, tako da sam joj nedugo posle Makanovog neostvarenog predviđanja poslala mejl u kom sam je pitala nešto više o životu pre i posle neispunjenog proročanstva. Ona mi je rekla da su, tokom priprema za smak sveta, muškarci iz kampa u kom je živela noću nenajavljeno upadali u njenu spavaonicu.

"Uznesenju prethodi Veliko iskušenje iliti 'Poslednji dani'. Mislim da su muškarci koji su upadali bili deo Antihristove vojske", rekla je ona, objasnivši da su ljudi koji su utrčavali u njenu sobu sa pištoljima i motkama imitirali ovu navodnu vojnu silu.

Pitala sam je da li je bilo strašno suočavati se sa mogućnošću preuranjene smrti u tako mladom uzrastu. "Naravno da je bilo strašno", rekla je ona. "Mislili smo da ćemo biti spašeni, ali uslov za to bio je da umremo i znali smo da ćemo možda morati da odemo s ovog sveta kao mučenici. U godini kad je trebalo da se desi apokalipsa [1993], bila sam devojčica pred ulazak u pubertet koja je živela u Americi. Više se nisam plašila smrti."

Postoje brojne prepreke sa kojima grupa mora neizbežno da se suoči posle neispunjenog proročanstva: prvo nastupa racionalizovanje neizbežnog problema da se nije desilo ono što je trebalo da se desi. Ne smete, međutim, da smetnete s uma kako Bog nikad ne greši — za pogrešnu procenu propasti sveta kriva je isključivo ljudska greška, ne božja. (Ponovljeni zakoni 18:21-22: "Ako li kažeš u srcu svom: 'Kako ćemo poznati reč koje nije Gospod rekao?' Šta bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je reč koje nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se.")

Reklame

Pogledajte i VICE News dokumentarac o verskom ratu u Ukrajini:


Dakle, ono što bi vama ili meni moglo da zvuči kao izvlačenje, zapravo je bezazlena greška koja ide proroku na dušu. Prorok će se vratiti Bibliji da pronađe nove nagoveštaje kad će smak sveta zapravo nastupiti, mada mnogi — uključujući apostola Mateja, koji otvara Novi zavet — kažu da je pogrešno uopšte pokušavati odrediti pravi. (Matej 24:36: "A o danu tom i času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam.")

Jednom kad se to raščisti, nastupa saniranje štete. Direktno priznavanje neuspeha ugrozilo bi sposobnost grupe da nastavi, tako da mnogi proroci prosto samo malo pomere datum, pazeći da sve bude prilično nekonkretno. Prema rečima Flor, nakon što je 1993. godina protekla bez i jedne apokalipse, osnivač Božje dece Dejvid Berg počeo je sledbenicima da deli biltene naslovljene, prilično neodređeno: "Moglo bi da se desi ove godine."

"Da li je to bio početak raspada grupe?", pitala sam Flor. "To je definitivno bio 'raspad grupe'", rekla je ona. "Gotovo da je bio opipljiv osećaj poniženja što se predviđanje 'proroka' nije obistinilo. Većina njegovih sledbenika to nije mogla da proguta."

Kad se tako nešto desi, neki, poput Flor i njene porodice, odu. Nakon 1993. godine, Berg je insistirao da se oni vrate nazad u Ameriku sa Tajlanda, gde su u to vreme živeli, kako bi nastavili da propovedaju. Ali njima je svega bilo dosta. "Morate da imate u vidu da otac Dejvid nije zasipao sledbenike ovim idejama od samog početka", rekla mi je Flor. "Sve je počelo kao veoma nevin, hipijevski pokret. Okupili su se mladi ljudi koji su želeli da svet pretvore u bolje mesto i dovedu do promena."

Reklame

Ali i pored onih koji odu, uvek ima više onih koji ostanu. Vernici ne gube veru tako lako. Poput Abrahama, mnogi sledbenici veruju da ih Bog stavlja na iskušenje, pa je svaki neuspeh dobra prilika da se dokaže vernost. I tako oni nastavljaju dalje: vode kampanju, pridobijaju pristalice i mole se više nego pre. Uvek će postojati novi datum za uznesenje, jer ako nema šta da se iščekuje, grupa će se raspasti. Ovaj tračak nade, koliko god neodređen bio, prorocima omogućuje da nastave sa radom a da ne vrše preveliki pritisak na svoje stado.

Pogledajte samo Kempinga: uspeo je nekako da predvidi šest neostvarenih krajeva sveta a da ga niko ne proglasi prevarantom, a čak i nakon njegove smrti Porodični radio i dalje živi.

I sam Kris Makan je sledbenik Kempingovog učenja. Njegovo Društvo elektronske Biblije — koje je, ističe on, virtuelna organizacija, a ne prava crkva (iako drže mesečne okupljanja) — takođe je uspela da zadrži većinu članstva posle promašenog proročanstva od 7. oktobra.

Društvo elektronske Biblije je odbilo da razgovara sa mnom za ovaj članak, poslavši mi mejl sa sledećim odgovorom na pitanje šta rade kad svet odbije da umre: "Bojimo se da bismo bili suviše dosadni za vaš tekst. Prosto se vratimo reči Božjoj, Bibliji i nastavljamo da je proučavamo. To je to."

"Četiri jahača apokalipse" Viktora Vaznjecova. Slika: Wikipedia

Međutim, njihov sajt oct7thlastday.com navodi: "Društvo elektronske Biblije nije bilo u pravu što se tiče konkretnog datuma kraja sveta, ali nismo pogrešili u tome da će se jednog dana uskoro on okončati… Svet 'promašeni datum' posmatra kao neku vrstu pobede i proslavlja ga kao da to znači da će nastaviti da postoji zauvek. A istina je, opet, da je svet u samrtnom grču… Samo je pitanje vremena kad će mu nastupiti kraj."

U vreme pisanja ovog teksta, predviđanje smaka sveta ima savršeni procenat neuspeha od 100 odsto. Ali kao što mi kaže Lorenco Di Tomazo, profesor religije sa Univerziteta Konkordija, ne svodi se sve samo na to da sledbenici ovih propovednika Kraja sveta ugledaju svetlost. "Kao i svaki duboko ukorenjeni pogled na svet, versko ubeđenje neke osobe izraz je njenih suštinskih ljudskih stavova", rekao je on. "Ljudi obično ne biraju ili menjaju verska ubeđenja kao da kupuju voće na pijaci."

Vera i nečiji odnos prema njoj su složeni i otporni, tako da ljudi nastavljati da predviđaju apokalipsu i veruju u nju. I mada je lako odbaciti sve one koji veruju sa takvom posvećenošću, uprkos snažnom društvenom antagonizmu, nema baš mnogo nas koji mogu da dignu ruku i kažu da makar jednom nisu uradili nešto slično. Svako je verovao u nešto apsurdno; ja sam, na primer, jednom potrošila 27 dolara na gomilu plakata za kratki promotivni film Kony 2012 verujući da će to nekako uticati na etičke odluke gerile iz Ugande. Posle me je bilo sramota, ali sam nekako preživela.

I uprkos predviđanjima ovih proroka Sudnjeg dana, isto tako će i njihovi sledbenici.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu