nejednakost

Stručnjaci se brinu da bi svet posle izolacije mogao dočekati nalet eksploatacije i „modernog ropstva“

Duže radno vreme, kraće pauze, manje plate - predviđanja o novoj kulturi rada za one iz neorganizovanog sektora stvaraju zabrinjavajuću sliku.
Pallavi Pundir
Jakarta, ID
post-lockdown Exploitation Modern Slavery informal workers india
Migrant radnik nosi cigle na glavi tokom vanrednog stanja u Kalkuti. 18. April, 2020. Foto:  Dibyangshu Sarkar / AFP

Najjeziviji prikaz krize u bilo kom delu sveta, uvek je njeno ljudsko lice. I što je veći nivo katastrofe, to je slika užasnija. Tokom poslednjih nekoliko meseci, dok je korona virus harao kroz Aziju, otkrio je posledice ne samo pandemije, već i načina na koji može odmah da promeni život kakav smo do sada poznavali.

U Indiji se najoštrija izolacija na svetu manifestovala gubitkom sredstava za život i raseljavanjem stotina hiljada neformalnih radnika i migranata — za koje neki kažu da su svedočili egzodusu većem od onog za vreme podele u Indiji i Pakistanu (u kome je raseljeno 15 miliona ljudi). Sada, dok se približavamo kraju izolacije, analitičari i istraživači predviđaju da će se ista demografska zona verovatno suočiti sa još većom eksploatacijom, kako na radnim mestima ljudi žure da ispune sve veće zahteve i nadoknade izgubljeno vreme i novac.

Reklame

Trinanjan Radhakrishnan, koordinator projekta za angažovanje privatnog sektora u Okfam Indiji, međunarodnoj neprofitnoj kompaniji koja radi na pitanjima kao što su osnaživanje žena i nejednakost, rekao je za VICE da je ovaj scenario „vrlo verovatan“, pre svega zbog neprijavljene radne snage u Indiji — koja skoro pa obuhvata 93 procenta ukupnog stanovništva (prema ekonomskom istraživanju iz 2018-19 godine) — i rada po sistemu u kojem nemaju pravnu zaštitu i zbog toga se eksploatišu. „Zamislite ljude koji su deo lanca snabdevanja ili građevinski radnici - izgubili su tri meseca rada, nadoknadiće izgubljeno vreme. Biće povećanog radnog vremena ", rekao je. "U lancima snabdevanja, marže su već tanke, tako da će biti većih pritisaka ili više sati rada uz niže plate."

Ovaj trend, dodaje Radhakrishnan, biće naročito rasprostranjen u lancima snabdevanja tekstilom — trend koji se trenutno razvija u Bangladešu. Zahvaljujući pritiscima međunarodnih brendova da ispune izvozne rokove i narudžbine, mnoge fabrike Dhaka otvorile su se ove nedelje uprkos zastojima širom zemlje. U nekim zapadnim zemljama fabrike su ponovo otvorene. U drugim, kao u Indiji, postoje pokušaji da se privreda pokrene, kako bi obnovila pokidani lanac snabdevanja zbog blokade. Stručnjaci smatraju da će se neorganizovani radnici suočiti ne samo sa opasnostima od infekcije korona virusom, već i sa povećanim teretom posla.

Reklame

„Morate izabrati između gubitka posla ili dvostruko težeg rada", kaže Radhakrishnan. „I dalje se moraju nadoknaditi njihove pošiljke. Biće manjih pauza. Ako je osam sati zakon, norma je 12 sati, a sada će se još povećati. Verovatno će se odrađivati smene od 18 sati. Za neke ljude to bi moglo biti gore, dok je za druge bolje. "

U Indiji, takvi uslovi rada i njihova eksploataciona priroda zemlju stavljaju visoko na Globalni indeks ropstva 2018, gde je „moderne robove“— one koji su ozbiljno iskorišćeni za ličnu ili komercijalnu korist — činilo 7,9 miliona ljudi (od 2016. godine). Radnici u neformalnim i nereguliranim sektorima, zbog nedostatka strogih zakona i propisa o radu, često potpadaju pod ovaj okvir. Ujedinjene nacije su to osudile i nazvale ga „savremenim oblicima ropstva“. „Većina onih koji pate su najsiromašnije, najugroženije i marginalizovane društvene grupe u društvu“, kaže se u izjavi UN-a. "Strah, nepoznavanje ljudskih prava i potreba za preživljavanjem ne ohrabruju ih da govore".

Tokom posljednjih nekoliko nedelja, karantin je takođe povećao rizik da će nezaposleni neformalni radnici pribeći pozajmicama, što će ih uroniti dublje u moderno ropstvo. U stvari, postoji zabrinutost da su radnici zaglavljeni u pećima od opeke i mlinovima pirinča već prekomerno eksploatisani. "Vlasnici ovih objekata podigli su rokove dovršetka posla znajući da će radnici otići kući kad se proglasi karantin", Jaba Prince, socijalni radnik iz Međunarodne misije pravde na jugu Tamil Nadua, rekao je Rojtersu.

Reklame

Indija nije jedina zemlja u kojoj su stručnjaci predvideli eksploataciju ranjivih radnika čak i posle pandemije. Britanski dobrotvorni

fokus na radnu eksploataciju

, koji radi na okončanju trgovine ljudima radi eksploatacije radne snage širom sveta, nedavno je izašao sa studijom koja ovaj rizik ističe u „slabo plaćenom i nesigurnom zaposlenju u Velikoj Britaniji“. „Boreći se da sastave kraj s krajem, slabo plaćeni radnici su izloženi velikom riziku da padnu u dugove i suoče se sa gubitkom“,

piše u izveštaju

.

Takođe su zabrinute žene u radnoj snazi suočene sa još većom eksploatacijom zbog „rodnih, kulturnih i strukturalnih pitanja“, poput diskriminacije u vezi sa trudnoćom i majčinstvom, rodno zasnovanim nasiljem i seksualnim uznemiravanjem na poslu. "Pritisci nad njima će se povećavati na poslu, zajedno sa neplaćenim uslugama nege u kući", rekao je Radhakrishnan.

Istovremeno, postoje izveštaji o pandemiji i karantinu kao njenoj posledici, koji ukazuju na značajnu promenu tržišta rada. U Indiji je analiza ovih faktora usledila nakon što smo svedočili masovnom raseljavanju radnika — migranata, koji se još bore da se vrate kući. Eksperti kažu da je to „naučilo radnike da je distanca važna." „Indijska ekonomija funkcioniše sa kapacitetom ne većim od 25 procenata i većina neorganizovanog sektora se ugasila, što vodi migraciji nazad u ruralna područja. Zbog toga je u državama poput Rajasthana i Maharashtra potražnja za radom u okviru Nacionalne šeme za garantovanje ruralnog zapošljavanja Mahatma Gandhi (MGNREGS) drastično porasla“, kaže za VICE Arun Kumar, jedan od vodećih eksperata na polju crne ekonomije. „To pokazuje da radnici nemaju posla i zbog faktora straha se više ili manje neće vratiti u urbana područja u skorijoj budućnosti i potražiće posao u ruralnim sredinama.“ Kumar takođe predviđa da će zbog ovih faktora preduzeća funkcionisati „daleko ispod kapaciteta", što će dovesti do veće nezaposlenosti. Siromaštvo će se svuda povećati.

Takođe se tvrdi da je, iako je zbog zatvaranja granica Indija možda uspela u smanjenju širenja virusa, jednako paralizovala tržište zajedno sa svojim ljudima. A ako je neorganizovani sektor primoran da se ponovo vrati na svoja nesigurna i eksploataciona radna mesta, to bi moglo samo dovesti do nečeg većeg nego što imamo sada. „Drugi talas pandemije stručnjaci predviđaju, posebno zato što se ne testira dovoljno ljudi", rekao je Kumar. „Velika preduzeća su izričita u zahtevanju trenutnog ponovnog pokretanja ekonomije jer ako se bolest ponovo razbukta, siromašni će biti teško pogođeni zbog nedostatka odgovarajućih zdravstvenih ustanova i biće potrebno drugo obustavljanje rada. A stručnjaci kažu da će drugo vanredno stanje biti još bolnije od prvog. A ako siromašni i dalje budu nezaštićeni, može doći do haosa u društvu."

Radhakrishnan na ovo gleda kao na presudnu tačku u davanju odgovora na to kako treba postupati sa marginalizovanim i siromašnim, što je ono za šta se čak i u UN zalažu kroz svoju kampanju „gradi bolje“. „Ovo nije ekonomija za jedan odsto“, kaže on. „Kad god razmišljate o ekonomiji, mislite na onaj deo dnevne štampe sa rečima kao što su„ BDP “ili „integracija “ili kamate“, i tako dalje. Ali kada se vanredno stanje dogodilo, videli ste drugo lice ekonomije. To je ljudsko lice naše ekonomije i ovo je vreme da se preusmerimo i preispitamo svoje prioritete. Potrebna nam je ljudska ekonomija koja radi za sve, a ne samo za potrebe nekolicine izabranih.“

Ovaj tekst je prvobitno objavljen na VICE IN.