Zavesa je pala na još jedno svetsko prvenstvo u fudbalu. Šezdeset i četiri utakmice su za nama, novi prvak sveta je Francuska, Hrvatska i Belgija su ostvarili istorijske plasmane i sve je to sjajno. Sve novine pišu o fantastičnom Kilijanu Mbapeu (i sa pravom), reprezentacije sa podijuma su već doživele svoje dočeke, i svet se polako - vrlo polako - vraća u normalu.Stoga, evo nekih par završnih misli o dominantnim utiscima sa ovog svetskog prvenstva u fudbalu. Neću previše peniti o tome koliko je Francuska dobra ili ovo ili ono, o tome ste imali priliku da čitate u dnevnim tekstovima ako ste pratili (a ako niste svi su još živi!). Ovo je više neki moj osvrt na par tema koje su mi se učinile zanimljivima, i kojima možda nisam posvetio dovoljno pažnje u dnevnim pregledima.
Reklame
ODLAZI CIRKUS IZ NAŠEG MALOG GRADA
Tako je još pre turnira u interno-političkom obračunu stradao Mauro Ikardi, jedan od najboljih špiceva Serije A (vrlo verovatno zbog činjenice da su Maksi Lopez i Mesi braćale, a ako se pitate kakve veze Maksi ima sa svime time, guglajte „Wanda Nara“ i sve će vam se samo kasti), a pre neki dan smo saznali i da je fudbaler Barselone selektoru Horheu Sampaoliju „zabranio“ da u igru ubacuje Đovanija Lo Selza i Federika Fazija. Nije isključeno da će Mesi kao veteran ući u selekciju za četiri godine, ali opet, nije ni verovatno.Sa druge strane, Kristijano Ronaldo je dve godine stariji od Argentinca, ali ja barem za njega nemam sumnje da će on u Kataru itekako pikati lopte. Ronaldo je upravo prešao u Juventus u godinama kada mnogi već razmišljaju o Americi ili dalekom istoku, spreman da se još jednom pokaže pred svima i možda osvoji Ligu Šampiona i sa trećim različitim klubom. Ono u šta sam apsolutno siguran je da će Ronaldo na zimu 2022. biti deo portugalske selekcije, gde će krenuti u lov na zvanje prvog čoveka koji je zatresao mrežu na pet Mundijala. Ako on to bude hteo, a svi znamo da hoće, jel’te.
Reklame
Inače, od svetskih prvenstava su se verovatno oprostili i Luis Suarez (31 godina), Edinson Kavani (31), Vensan Kompani (32), Olivije Žiru (32), Luka Modrić (33), Kun Aguero (30), Serhio Ramos (32), Radamel Falkao (32), Dijego Kosta (30) i mnogi drugi, a svoju penziju pre par nedelja objavio je i Andres Inijesta. Kraj jedne ere, praktično.
FUDBAL I POLITIKA SE (NE) MEŠAJU
Reklame
Bilo je tu još interesantnih zezancija. Recimo, Dejan Lovren koji uz „bojnu Čavoglave“ slavi pobedu Hrvatske nad Argentinom, što je ne toliko uvredljivo koliko van pameti (osim ako ovo nekako ne implicira da je Mesi Srbin, onda u redu), pa onda Domagoj Vida i Ognjen Vukojević koji „banderaše“ posle eliminacije Rusije, i na kraju fantastična izjava Davora Šukera – zvaničnika HNS – koji kaže da Hrvatska nije bila ovako ujedinjena „još od domovinskog rata“, jer realno, daš par golova, baciš par granata, odbraniš par penala, ispališ par metaka, to su sve slične stvari. FIFA još uvek nije reagovala, mada su u slučaju jednako debilne prijave Mladena Krstajića u kojoj je izjednačio VAR i haški tribunal bili dosta ekspeditivni.Ipak, moje omiljeno nemešanje politike u sport na ovom turniru odradio je NATO, koji je napravio promo klip u kojem se apostrofira činjenica da su deset zemalja koje učestvuju na turniru članice severnoatlantskog vojnog saveza. U klipu neki momci pikaju fudbalicu u holu NATO zgrade u Briselu, a onda posle gola odlaze na posao, valjda da odluče koga sledećeg treba bombardovati dok krupnim fontom piše „long live the beautiful game“. Kakve veze članstvo u NATO ima sa kvalitetom fudbala nismo uspeli da dokučimo, ali okej, bitno je da su oni tu nešto našli.Njegošev citat posvećujem selekcijama koje su uprkos činjenici da je sve bilo protiv njih herojski odradile svoj nastup na Mundijalu, i stigle ponekome i da pomrse račune. Južna Koreja je napravila giga-senzaciju kada je poslala Nemce kući, i to u utakmici koja je za njih barem bila revijalnog karaktera. Ipak, odigrali su časno i herojski i ostali zapisani u istoriji Mundijala – svaka im čast.Šta tek reći o Irancima? Da je ono lep fudbal – nije, ali da su odigrali herojski jesu. Iako su došli na turnir hendikepirani sankcijama, koje su toliko duboke da Najk nije hteo da im isporuči kopačke (što je stvarno jajarenje na 99. nivou), samo ih je malo sreće delilo od eliminacije favorizovanog Portugala i prolaska u osminu finala. Iranci su se možda vratili kući prvim avionom, ali su doneli svojim građanima veliko osećanje ponosa i sreće zbog prikazanih partija, što se može odraziti na buduća učešća na velikim turnirima.
BOJ NE BIJE SVIJETLO ORUŽJE
Reklame
I za kraj, jedno srce za Senegal koji je eliminisan zbog par zarađenih kartona više. Mislim, jesu odigrali tunjavo svoju poslednju utakmicu ali bre, da ispadneš na kartone…i to posle onakvog početka…baš bez veze.
OVAJ SPEKTAKULARNI FEJL OD AUTA
NEKI DRUGI NEMCI
Revnosna nemačka štampa je kasnije otkrila da su neki igrači više vremena proveli igrajući igrice u hotelskim sobama nego spremajući se za utakmice (navodno su bećari zaglavljivali do sedam ujutru na Fortniteu), mada, kako su odigrali pripreme svima je bilo pomalo jasno da se neki kolaps sprema. Doduše, za Nemce je kolaps kad ne uđu u polufinale – ovako nešto niko nije očekivao. DFB je svakako ukazao dalje poverenje Jogiju Levu, a ovaj će imati pune ruke posla da „počupa korov“ pred nailazeću Ligu Nacija i evropsko prvenstvo. Talenat je tu, sad valja samo ponovo uspostaviti tu staru dobru nemačku discplinu.
Reklame
VAR, VAR, VAR I SAMO VAR
HRVATSKA U FINALU I PROPRATNA HISTERIJA
NEJMAROVO KOTRLJANJE KAO PARAFRAZA JOŠ JEDNOG BRAZILSKOG NEUSPEHA
QUO VADIS, SRBIJO?
Reklame
Sve je to lepo, ali onda ide ono drugo. Naše igrače je na Mundijal odveo potpuni dunster, selektor-amater, i neko ko uopšte nije trebalo da sedi na klupi Srbije. Samim time, on je donekle aboliran krivice (naravno, mogao je i on da odbije kad su mu nudili al’ budimo realni, ko da odbije all inclusive put u Rusiju i mogućnost da se zezaš o državnom trošku?), i svi mediji – pa i ovaj – su mu pružili što bi kolege rekli benefit of doubt, a on se odužio možda i najnekompetentnijim selektorskim mandatom još od Dejana Savićevića.Bilo je pomalo i tugaljivo gledati koliko je van svega Krstajić delovao na dve trećine utakmica. Ako smo Kostariku porazili na čist kvalitet, protiv Švajcarske smo nadigrani i na terenu i taktički, a meč sa Brazilom bio je pomalo i komičan koliko je tragično vođen. Krstajićev taktički akumen podsetio je na sjajnu eru bata Đore i njegove mitske izmene protiv Rusije u Beogradu, ali dobro – dobro, nemojmo sad prejako po njemu. Čovek prosto nije dorastao zadatku. Što naravno ne sprečava Savu Miloševića da javno kontemplira kako bi on voleo da se Krstajiću pruži prilika da nam se još dokaže, a to je već jebiga opasno. Jer ništa brže neće progutati ovu perspektivnu generaciju fudbalera nego par ludaka na klupi.Ali hajde da se fokusiramo na pozitivu. Neko će se latiti posla i raditi sa ovim momcima i napraviti nešto od njih. Ili neće. Ali štagod, molim vas još jednom, pre nego što krenete o tome kako niko „neće da igra za lopove u savezu“, „za kumove i agente“ i tome slično, pogledajte Hrvatsku još jednom. Hrvatsku čiji najbolji igrač i osvajač zlatne lopte je trenutno pod istragom za krivokletstvo, Hrvatsku koja je toliko čvrsto u šaci fudbalske mafije i Hrvatsku naspram čije prve lige JSL izgleda kao model transparentnosti.I naučite nešto od njih.