FYI.

This story is over 5 years old.

Tehnologija

Pet pitanja o ovom falusnom robotskom prstu

Obožavam budućnost.
Lauren O'Neill
London, GB
Skrinšotovi putem 'New Scientist' na Twitter

Pa, umrla si. Čestitam! Nije bolelo onoliko koliko si očekivala – osećaj je pomalo kao da… lebdiš? – i sada zatičeš sebe kako te u tvom novom duhovnom obliku smeštaju u prostoriju sa svim drugim mrtvima. Prostorija ima visok plafon, zidovi su kaki boje, i dosta se oseća na kuvani krompir. Dok razgledaš, shvataš da pomalo podseća na hol tvoje stare škole. Uvrnuto. Dok te odvode do tvoje stolice, koja zapravo i nije stolica, već više mesto na jednoj od onih ekstremno neudobnih klupa koje postoje samo u školama, shvataš da ovo jeste hol tvoje stare škole, i shodno tome zaključuješ – ti, kradljivice hrane cimera, čitačice sajtova sa tračevima, koja si se ljubila sa dečkom svoje drugarice (samo jednom, ali ipak) – da su ti dodelili mesto u paklu.

Reklame

Tokom prijema u pakao, ispred tebe iznose veliki ekran nalik onima za projektore, i nakon bukvalno večnog podizanja sistema (mislim, zaista večnog – „pakao je zauvek, dušo“), evo šta ti puštaju:

Distopijski umovi iz New Scientist su nedavno nametnuli pitanje: "Kako bi bilo kada bi mobilni telefoni imali pokretne delove???“, preko ovog video snimka ukletog izuma koji se zove "MobiLimb", i toliko je potpuno zastrašujuć, na svaki mogući način, da sam napisala dva paragrafa objašnjavajući kako je to prva stvar koju ugledaš završiš u paklu, jer kako ne bi bila? Ovaj, uf, "Robotski prst" je u suštini animatronička naprava koju prikačiš na donji deo svog telefona, i koja radi mnoge stvari koje prsti inače rade, ali nekako se kreće pauk, što je jedinstveno gadno gledati (prsti, sa izuzetkom onih nožnih, umeju da budu najgori deo ljudskog tela).

Bez iznenađenja, kao neko ko ima osnovni osećaj za pristojnost, imam neka pitanja:

O MOJ BOŽE, ZAŠTO?

Veliki problem ovde verovatno je činjenica da izgleda da nema mnogo razloga da ovo postoji (jedini legitimni koji mi pada na pamet je da bi neke od njegovih funkcija mogle da budu od koristi ljudima ograničene pokretljivosti, ali čak i u tom slučaju ne bi bilo ništa manje jezivo). Mišljenja sam da svi najkorisniji dodaci za telefon (selfi stik, lampice, zvučnici) već postoje, i bilo šta drugo – znate, na primer, kao prst – bi jednostavno bilo na neki način nezgrapno.

Reklame

Na primer, ako već telefon u svojoj ruci držite prstima, šta će njemu prst? U videu se iznose razlozi kao što su "notifikacije" (tvoj telefon ih već ima) i "pokretljivost" (zabavno možda prve nedelje kada to pokazuješ ortacima, a posle toga samo na neki način užasno), ali ja sam odlučila da ovi "razlozi" postaju ništavni pred činjenicom da sam prilično sigurna da bi ova naprava nekako ustala i ubila me na spavanju, ali ne pre nego što bi me nežno pomazila po obrazu.

JE LI TO… JE LI TO GLAVIĆ?

Još jedan veliki problem je taj što vrh prsta stvarno liči na glavić. Kod glavića kao takvih nema ničeg pogrešnog, ali da li želim da me nešto podseti na glavić svaki put kada poželim da pogledam čega novog ima u ASOS-u, ili da proverim koji autobus treba da uhvatim? Nisam sigurna da želim. Nisam sigurna da je to ono što mi je potrebno.

ZAŠTO BISTE, JEBOTE, POŽELELI DA IZGLEDA KAO DA JE OD KOŽE?

Pokušajte večeras da zaspite.

DA LI OVO U STVARI UOPŠTE NIJE ŠALA, I ZAPRAVO JE SAMO NAREDNA FAZA U NAŠEM OČIGLEDNOM POHODU DA ELEMINIŠEMO SVAKI LJUDSKI KONTAKT I SVE ZAMENIO SIMULACIJOM?

Malo deluje tako, zar ne? Znamo, u nekom apstraktnom smislu, da živimo u a) budućnost i b) pravoj distopiji, ali stvari kao što je ova su Zaista Loše. Pravi bedak. Kada neko napravi sićušni ud za malu četvrtastu kutiju koja nam pomaže da ignorišemo sve oko sebe i koju u svakom trenutku držimo u ruci, i demonstrira kako gamiže unaokolo kao zlokobno podvodno stvorenje, za šta bi Atenboro bio odličan narator, mislim da se može reći da smo otišli predaleko. Kada se učenjaci zajebavaju, i naprave kitu nalik prstu koju možeš da prikačiš na svoj telefon, i kažu, "Vidi, možeš ovime da se trljaš", nije nepošteno reći da nam je došlo vreme da se odjavimo kao kolektivna vrsta.

Ja, na primer, mrzim da razgovaram s drugim ljudima jednako kao i bilo ko drugi, ali ovakve stvari u meni izazivaju iskren strah da će za nekoliko godina sav ljudski kontakt – ruke, lica i usne koje dodiruju jedni druge, nežno preplitanje udova – jednostavno biti zamenjen pritiskom na dugme, gde ćemo biti u mogućnosti da "pošaljemo milovanje", a onoga kome smo ga poslali će prst sa njegovog telefona "nežno" pomilovati.

NAJBOLJA NJEGOVA PRIMENA JE DA SE GURNE U DUPE, ZAR NE?

U velikoj meri, da.

@hiyalauren