Kako se osećaju najbliži astronauta koji su u svemiru

FYI.

This story is over 5 years old.

Stubac

Kako se osećaju najbliži astronauta koji su u svemiru

Da li je išta manje podnošljivo od pomisli na voljenu osobu u svemiru? S tim u vezi, današnja priča se bavi jednom od mogućih verzija „bespilotnih" letova u svemir – i komplikacija koje bi mogle da uslede.

Jeste plemenita stvar istraživati svemir, ali je takođe i sranje za ljude koje astronauti ostave za sobom. Da li je išta manje podnošljivo od pomisli na voljenu osobu u svemiru? S tim u vezi, današnja priča se bavi jednom od mogućih verzija „bespilotnih" letova u svemir – i komplikacija koje bi mogle da uslede. – Ur.


Dijana Sanders nije očekivala da će joj neko pokucati na vrata, pa je bez mnogo razmišljanja pošla da ih otvori polugola. Tog toplog jutra u Majamiju, kratak ogrtač ovlaš vezan preko novog bikinija delovao joj je prikladno za stan i malo dvorište koje su delili sa komšijama. Planirala je da provede dan sunčajući se sa Ednom, uz možda par koktela.

Reklame

Nije se ni zapitala ko joj to kuca na vrata – možda neki bubuljičavi kurir, možda je poštar poranio. Prosto je otvorila i nasmešila se, spremna za plažu, više nalik bezbrižnoj devojci nego udatoj ženi od 28 godina.

Osmeh joj skliznu sa lica, sa desna u levo. Na flamingo otiraču stajali su pukovnik Mejkpis i nepoznati vojni kapelan. Srce joj se spustilo u pete, a kolena su zaklecala. Morali su da joj pomognu da se dokopa svog kauča od palminog drveta.

„Gospođo Sanders." Pukovniku Mejkpisu bilo je neprijatno dok ju je odmeravao od glave do pete. Nakašljao se i pokušao da zadrži pogled na njenoj burmi. U maljavoj ruci držao je kovertirano pismo iz Vazduhoplovstva.

Pročitajte i:SpaceX je prizemljio raketu, ali naučite nešto pre nego što krenete u kupovinu svemirskog odela

Muke mu je prekinuo kapelan. „Gospođo Sanders, mi se ne poznajemo, ali znao sam vašeg Džejmsa. Upoznao sam ga u bazi. Ja sam major-kapelan Čarls Kesidi. Zovite me Čarls. Mislim da znate zašto smo došli."

Dijana tupo klimnu glavom. Edna se diskretno pojavila iz kuhinje sa kafom za troje. Nosila je na brzinu ogrnutu kućnu haljinu i turban. Spustila je ruku na Dijanina široka ramena. „Dušo, evo malo kafe." Sažaljivo je pogledala pukovnika. „U šoku je, znate."

On ćutke odsečno klimnu u odgovoru na njen priprosti srneći pogled. Edna je umela da rastumači signale, pa se povukla u kuhinju i nasula sebi piće iz bokala. Izvukla je priključak kabla iz telefona i položila ga na tufnasti plastični stolnjak. Pažljivo je slušala.

Reklame

Dijana s mukom podiže glavu. „Molim vas gospodo, poslužite se kafom." Instinktivno je obavljala dužnost domaćice, ali te reči kao da su pokrenule blokirane zupčanike njenog mozga. Polako je pritegla ogrtač i pokušala da se pribere. „Recite mi… to što ste došli da mi kažete."

Otac Čarls posegnu za njenom rukom; u trenutku se predomislio. Gledao je od ružičaste trake za kosu do sveže lakiranih noktiju na nogu iste boje, ali nije se odvažio da je dotakne.

„Džejms… Kapetan Sanders vodi se kao nestao, pretpostavlja se da je prenuo. Izgubili smo kontakt sa svom trojicom pre dva dana."

Dijana klimnu glavom, nesigurna odakle joj potreba za tim.

Pukovnik Mejkpis se nadovezao dok je Otac Čarls sipao i sladio kafu.

„Major Dobej je poslao poruku prethodne subote u 14:00; naveo je da su naišli na smetnje na prilazu Kojperovom pojasu. Senzori ništa nisu pokazali, pa smo ih uputili da produže dalje. Sledećih nekoliko sati javljali su da sistemi normalno funkcionišu, ali oko 19:00 komunikacija je postala… haotična."

Sa brkova oca Čarlsa, zaslađena kafa kapala je u šolju. Dijana s mukom pogleda pukovnika u oči. „U kom smislu haotična?"

Zamalo je izbegao da napravi novu grimasu. „Počeli smo da primamo transmisije glasom, prvo od majora Dobeja, zatim od kapetana Sandersa. Kapetan Polk nije se čuo sve do samog kra… tokom većeg dela poruke."

Dijana podiže obrvu u odgovoru na omašku i nagnu se unapred, ne misleći o tome koliko joj bikini otkriva grudi. Pukovnik Mejkpis zadržao je pogled usmeren ka njenim oštrim crtama lica. Kapelan nije odoleo.

Reklame

„To nije moguće."

Mejkpis klimnu glavom. Poslužio se kafom da dobije na vremenu. „Da vam bude jasno, mi ovo nećemo otkriti medijima. Nemamo objašnjenje za to. Jasno sam čuo glas kapetana Sandersa, baš kao što sad… čujem vaš." Ponovo srknu kafu da prikrije neprijatnost.

„Šta je rekao?"

Kapelan odmahnu glavom. „Sulude, besmislene stvari. Verovatno im je ponestajalo kiseonika. Nešto o brodu, i kazni, i nekakvim domaćima – telima domaćina, tako nešto? Nisam razumeo ono o ,energetskim surogatima' ali Dobej je uporno ponavljao da oni u svom prirodnom stanju nisu ljudi. Sadržaj poruke se još uvek prevodi, zvučalo je kao kad čajnik zapišti. Ali znam da je to Sanders vrištao, mora da je to bio on"

„Majore." Pukovnik ga preseče kao nožem. „Gospođo, nismo ovlašćeni da otkrijemo ove informacije. Ne u celosti. Misija će verovatno biti zavedena kao poverljiva, a vi ćete biti detaljno obavešteni o zvaničnoj verziji za javnost kad budete primili penziju."


Pogledajte i naš dokumentarac o krivolovu u Srbiji:


„Ne razumem. NASA nikad nije izgubila ovakvu misiju. Eos ima dvosmerni program; možete prosto da ih opozovete. Jeste li probali protokol za opoziv? Možda su u suspenziji ako im se nešto… desilo. Nešto užasno. To je i bila svrha neuralne mreže, zar ne?"

Njih dvojica su se gledala. Dijana se prkosno ispravi. „Pa šta? Ako još nije doneta oznaka poverljivosti, zašto mi ne bi rekli dok još smete?"

Mejkpis spusti šolju i zagleda se u Dijanina kolena ispod jeftinog satenskog ogrtača. „Eos više ne postoji. Neuralna mreža je nestala. Posle te poslednje transmisije, sve se prosto… ugasilo. Ne znamo… ne znamo šta se desilo sa brodom, ni da li je svest članova posade u bilo kom obliku sačuvana. Trenutno je kao da nikad nisu ni postojali."

Reklame

„Da nije bio drugi brod? Da nije nešto…?" Nije mogla da zamisli o čemu su pričali. Nijedna misija, bilo kog dometa, nije otkrila druge oblike života u Sunčevom sistemu. Nijedan astronaut nije poginuo još od Oldrina 1969., kad mu se pokvario protokol za prihvat. To je bilo pre šest godina, a od tada su svi do jednog bili uspešno vraćeni iz svemira i ponovo sjedinjeni sa svojim telima. Čak je i ona Ruskinja, Tereškova, po hitnom postupku uspešno prihvaćena u Kejp Kanaveralu i poslata kući unutar mreže u sovjetskoj podmornici. Porodila se ubrzo po povratku. I tu je sve prošlo kako treba.

„Nije ni važno," reče Mejkpis bezizražajno. „Ne deluje kao da ćemo ikad saznati. U svakom slučaju, njih više nema. Sahranićemo ih kao heroje, a sledeći Eos će biti bolje pripremljen za slučajeve neuralne blokade.

Na prvi pomen sahrane, obojica su se zagledali u Dijanu. Ona je sedela smerno skupljenih nogu, još uvek u stanju šoka.

U kuhinji, Edna je nervozno grizla nokte.

„Gospođo Sanders. Moraćete da obavite povraćaj tela."

Spustila je svoje čvornovate ruke na smeđa, muževna kolena. Osetila je dlaku na njima, setila se kako je prve bračne noći do bola trljala svoje glatke butine o njih.

Stegla je ogrtač oko grudi, odlučno sakrivši svoj žuti bikini kao da će ga time zaštititi. „Ne vidim zašto bih."

Kapelan i pukovnik su se ponovo zgledali, kao da jedan drugog pitaju ko će da preuzme odgovornost.

Otac Čarls uzdahnu i spusti šolju. "Gospođo Sanders, morate da razumete. Džejms je bio pilot i vojnik. Zaslužuje da ga dostojno upokojimo sad kad je… kad ga više nema. Znate, niste vi prva žena vojnika kojoj se ovo desilo. Mi obično… zažmurimo na jedno oko. Razumemo kako vam je. Manje vam čovek nedostaje ako mu se telo nalazi u biokabinetu u susednoj sobi. Ljudi vole da se integrišu sa telom bračnog druga. Osećaju povezanost."

Reklame

Mejkpis se mučio da prikrije koliko mu se gadi cela rasprava. "Slušajte gospođo, ako koristite telo svog muža da bi sebe… iz porodičnih razloga, to je vaša stvar, mene se to ne tiče. Ali bar biste mogli da se pristojno oblačite dok tu… dok obavljate svoja posla. Da muško ostane muško, ako ništa drugo. Da bude oficir." Gledao je njene maljave prste na nogama.

Dijana je prisetila svega što je radila u Džejmsovom telu. Koliko je puta odlazila do radnje, do mehaničara, do banke, gde su se sa njom ophodili kao da je odrasla osoba a ne devojčica u kostimu muškarca. Setila se kako je trčala plažom na Džejmsovim dugim nogama, kako je vežbala i pažljivo se brijala da bi se on vratio kući urednog lica i bez gubitka mišićne mase. Samo je želela da mu ga pričuva, baš kao što mu je svakodnevno palila automobil.

Ali pogled sa te visine je bio previše za nju. Kad je shvatila da bi ona i Edna ovako mogle da postanu još bliže prijateljice, pa… poslednje dve nedelje se nije vraćala u sopstveno dugonogo plavokoso telo.

Nakašljala se i progovorila dubokim, samouverenim glasom. Još jedna prednost. „Gospodo, ovo telo je meni povereno na održavanje iz zdravstvenih razloga. Papiri kažu da to moje vlasništvo sve dok se moj muž ne bude vratio. Vi sad kažete da se to nikad neće dogoditi; ne zanima me šta ćete položiti u zemlju, ali mene nećete."

„U slučaju muževljeve smrti–" počeo je kapelan, ali Dijana ga je prekinula.

Reklame

„Da li je on mrtav? Možete li to da dokažete? Da li je Oldrin mrtav? Ženi mu još šaljete platu, ne porodičnu penziju."

Otac Čarls je oborio pogled i spustio glas. „Ništa nije skriveno što se neće otkriti; ni tajna što se neće doznati."

Mejkpis ustade, naizgled miran ali čvrsto stisnutih pesnica. „Ovo je odvratno."

Dijana slegnu ramenima. Otac Čarls je uočio koliko ženskasto taj gest deluje, kako krivi glavu u stranu, kako pući usne.

PREPORUČUJEMO:Mogu li poslodavci zaista da nam zadiru u privatne prepiske

„Doći ćemo drugi put, gospođo Sanders. Daćemo vam vremena da ga ožalite. Trenutno ne znate šta govorite. Molim vas da primite naše najdublje saučešće u ime NASA i Američkog vazduhoplovstva zbog žrtve koju ste podneli."

Nisu mogli da se rukuju sa njom. Ustali su i sami otvorili vrata pre nego što je uspela da ih isprati.

U gostinskoj sobi, Dijana je nadgledala sopstveno nago telo, pod staklom u biokabinetu. Instrumenti su pokazivali da je u dobrom stanju.

Edna joj se prikrade s leđa i poljubi je u potiljak, brižljivo izbrijan u stilu marinaca.

„Trebalo bi da izvedeš sebe malo u šetnju. Nisi odavno."

Sunce je zalazilo nad Majamijem. Pod crvenkastim svetlom, dve senke su se uputile ka talasima, gledajući u pravcu Ki Biskejna. Plutale su nemo u mlakoj vodi, obraćajući se samo zvezdama.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu