Kevin Garnet o tome zašto i dalje voli košarku
Foto : Turner Sports

FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

Kevin Garnet o tome zašto i dalje voli košarku

Nekadašnji krilni centar Minesote, Bostona i Bruklina otvoreno o svojoj najvećoj životnoj ljubavi i novim nadama NBA lige.

Kada je pre šest godina postalo jasno da se košarkaška veličina po imenu Kevin Garnet približava kraju svoje legendarne karijere, evo šta je njegov bivši trener Dok Rivers imao da kaže. Postoji, veli Dok, Kuća Slavnih. A u Kući Slavnih ima jedan sto. Za tim stolom sede samo odabrani, i Kevin je jedan od njih.

Šta više da vam kažemo, sem da nema većeg priznanja za profesionalnog sportistu od ovoga koje je sadašnji trener Los Anđeles Klipersa izrekao. Ovih dana, imali smo malo vremena da proćaskamo sa popularnih “Kej Džijem”, i saznamo šta on misli o košarci danas, koje igrače voli da gleda, zašto je Karl-Entoni Tauns u problemu i mogu li njegovi Seltiksi do NBA finala. I još mnogo toga.

Reklame

VICE Sports : Reci nam, koliko košarke ti zapravo gledaš? Jel’ uhvatiš po dva meča svaku noć, ili onako, tu i tamo upališ televizor i “ukradeš” po četvrtinu-dve? Koliko je uopšte košarka deo tvog života?
Kevin Garnet : Vidi…po drugi put u životu, ja sam samo navijač. Pre nego što sam zaigrao košarku, bio sam u fazonu, brate, želim u NBA. Obožavao sam da gledam košarku, i uživao sam u kreativnosti i ostalim stvarima koje veliki igrači umeju da proizvedu. A danas, danas gledam iz čiste ljubavi prema sportu.

Ja NBA danas gledam da bih posmatrao borbu čovek na čoveka. Znaš, ranije sam bukvalno bio programiran da gledam i skupljam podatke. Jel’ ume levom? Jel’ ume desnom? Tako te stvari. Bio sam hodajući skautski izveštaj. Sada, mogu da se opustim, sednem sa drugarima, malo proćaskam sa njima dok gledam, tako te stvari.

Verujem da gledam košarku barem šest od sedam dana nedeljno. Ako ne gledam, to je zato što je nečiji rođendan ili nešto slično, ili zato što je nedelja pa zaređaju ono od podneva do večeri. Tu se malo pogubim. Ali realno, da, gledam puno. U stalnom sam kontaktu sa mojim prijateljima koji još igraju. Šaljem im poruke, pitam ih kako su, bla bla bla.

Nisam otišao na puno utakmica otkako ne igram, pre svega jer ne stižem. Dosta putujem, to oduzima mnogo vremena. Evo, baš sam nedavno hteo da pogledam Sikserse protiv Timbervulvsa, ali sam okasnio. U svakom slučaju – obožavam da gledam košarku. Eto.

Reklame

Brace Hemmelgarn-USA TODAY Sports

Da li pratiš neke timove, ko ti je interesantan?
Pravo da ti kažem, više pratim igrače, timove i ne toliko. Pratim Džoela Embida, Karl-Entoni Taunsa, Nikolu Jokića, Kristapsa Porzingisa, Demijana Lilarda, Stefa Karija, Kevina Durenta. Pratim najviše mlade igrače, uživam gledajući mlade Lejkerse Brendona Ingrama i Lonza Bola kako polako ulaze u fazon. Volim te stvari, kapiraš? Volim igrače, ne volim uprave. Kad sam u Minesoti, ja sam sa igračima. Ne sa upravom. Jebeš upravu. Ali Boston? Cvaki dan Boston, brate. Ja sam ti “Kelt” do smrti. Navijam i za Bruklin. Ali kažem ti, ne ulazim u to šta rade uprave i klubovi. Gledam igrače. Gledam ih kako napreduju.

Sviđa mi se to što se visoki igrači vraćaju u modu. Jedno četiri-pet godina dominirali su plejmejkeri. Sada, ima tu dosta perspektivnih dugajlija koji menjaju igru svojim prisustvom.

A, jel’ ima neko ko te danas podseća na tebe
(Razmišlja) Niko ne igra sa toliko gneva u sebi. Da vam kažem, ja to vidim samo kod Rasela Vestbruka. On je prilično nadrkan dok igra, i takav sam i ja bio. Ne znam, brate. Znaš, dok sam bio mlađi, sve je bilo zabavno, a onda, kinta počne da kaplje i zabava nestane jer ljudi počnu nešto i da očekuju od tebe. Ljudi te posmatraju i čekaju kad ćeš da zaigraš onako kako se očekuje. E onda se nadrkaš i kreneš da cepaš. Kad gledam Vestbruka, on je tu sličan kao ja, ima taj osvetnički pogled na parketu, kapiraš. To je bio moj fazon. Ja sam bio dosta žustar, dosta agresivan. I znaš šta brate, hteo sam da me zapamte. Da me zapamte! Kad jednom odem od košarke, hteo sam da se ljudi sećaju ko sam bio i kako sam igrao.

Reklame

Ali okej, moram da priznam – Embid je ozbiljna faca. Karl-Entoni Tauns isto. Jokić, Porzingis, Janis Adetokumbo, Ton Mejker…sve su to jebeni igrači. Pogledaš sve te likove, svi su visoki ko centri a umeju da šutiraju fejd-avej sa jedne noge, umeju ovo, umeju ono. Brate, šta sve ne znaju klinci danas. Ozbiljno sam impresioniran. Ozbiljno.

Već par puta si spomenuo Karl-Entoni Taunsa.
Zato što je to brat moj mali. Bratina moja.

Ima tek 22 godine, ali malo se muči u odbrani, možda i malo više nego što su neki očekivali od njega. Šta on treba da popravi da bi bio konzistentno kvalitetan defanzivaca za njegovu poziciju?
A vidi brate, gle, svaki ruki…ma, ne samo ruki, nego svaki lik koji je u ligi tri, četiri, pet, šest, deset, petnaest, osamnaest…ma dobro zajebavam vas sad malo (smeh). Ali ono što želim da kažem je – svi će u prvih pet godina u ligi pokazati razne sitnice koje se daju ispraviti. Tauns ume da šutne za tri. Ume da probije driblingom. Ume svašta – jako je pokretljiv. Ali ako nešto ne ume, to je da održi fokus u odbrani, i to će morati da nauči. Sve ostalo mu ide od ruke. Ali što je stariji, to će više razumeti igru. Odbrana vam je fokus i volja. Ti moraš da želiš da igraš odbranu.

Evo recimo protiv Siksersa i nije odigrao neku jaku partiju braneći svoj koš. Ali u tim ključnim momentima kada je morao da stane Embidu na crtu i uradi nešto a da ne napravi faul, mislim da se okej snašao. Ma brate, vidi – košarka je jako kompleksna stvar. Igrači nekad kažu sebi, ovo ne radim dobro, ono ne radim dobro, ali sve što ti treba je samopouzdanje. To je sve u glavi brate. Samo treba da se u svojim mislima prešaltaš sa napada na odbranu. Veruj mi na reč.

Reklame

Sigurno te puno pitaju o Seltiksima ove sezone. Šta misliš, mogu li do finala?
Kao neko ko je deo istorije i tradicije Boston Seltiksa, veoma sam ponosan na ono što momci ove godine prikazuju na parketu. Ko je gledao Seltikse svih ovih godina, shvata da je ovo što Bred Stivens radi vrlo u maniru onoga što su pre njega radili Red Ojerbah, Kejsi Džouns, Dok Rivers i ostali trofejni treneri. Ko zna Breda Stivensa, njega sve ovo ne iznenađuje. Ali kada vidiš kako su se momci prestrojili nakon povrede Gordona Hejvorda i počeli da melju sve pred sobom, brate, jok ti misliš da mogu do finala. Biće to ozbiljna šorka između njih i Klivlenda, neko od ta dva tima će da uđe u veliko finale. I biće to istorijska, epska serija, svi ćemo uživati u njoj.

Ali da, nisam iznenađen partijama Seltiksa. Vrlo sam ponosan na njih. Sviđa mi se kako je taj tim izgrađen. Jasno, tu je Kajri Irving kao šef parade, on je njihov vođa, i to je sve super, ali mnogo mi je gotivno kako su se mlađi igrači uklopili. Oni mnogo napreduju jer igraju u pravim utakmicama, igraju jake minute, stiču ozbiljna iskustva. Nema tog treninga koji će toliko da te unapredi. Oni na naše oči izrastaju u zrele igrače i treba ih pratiti cele sezone i gledati sve to.

Bruce Kluckhohn-USA TODAY Sports

Šta misliš, može li neko da dobije Voriorse u seriji od sedam mečeva? Može li iko da im isparira?
Ne. Mislim, tu je možda Klivlend, ima tu još par ekipa koje napreduju polako, okej, važi. Ali protiv zdravih Voriorsa koji su orni za igru? Ne znam brate, tvrda je to priča. Mislim, jel’ bi se ti kladio protiv Stefa Karija i Drejmonda Grina? Kleja Tompsona i Kevina Durenta? I znaš šta je ovde važno, oni su sve ovo prošli već više puta i znaju šta osvaja titule. Teško je protiv njih, tebro. Mnogo teško.

Reklame

Jel’ zamišljaš nekad kako će izgledati tvoj ulazak u Kuću Slavnih? Kakav će ti biti govor, kako ćeš se osećati?
Ne, uopšte ne razmišljam o tome. Kad sam završio sa igranjem, završila se i priča o tome. Samo sam se prebacio na ono što sledi u narednih, bože zdravlja, dvadeset ili trideset godina mog života. Nisam seo i razmišljao šta sam sve ja to postigao.

Nekad, kad sednem sa Polom Pirsom, Kendrikom Perkinsom i Glenom “Big Bejbi” Dejvisom, krene neka priča pa se prisetim nekih stvari. Ili kad sednem sa Čonsijem Bilapsom i Tajronom Luom. Eto, tada kao razmislim o svemu. Rašid Valas ume nekad da iskopa neke stvari, podseti me na nešto. Ali ne živim u prošlosti, brate.

Imam prilično jasan plan šta želim da postignem u narednih trideset godina i radim na tome intenzivno. Bio sam košarkaš, sad hoću da budem biznismen. Da vidim šta ta ekipa radi, kapiraš? Da malo pregovaram sa partnerima i firmama.

Ali i dalje volim basket, brate. Volim da gledam klince kako se krljaju. Samo sednem, opustim se i uživam, kapiraš? Volim to.


Još na VICE.com :

- Spavate li mirno NBA igrači? Kavaj Lenard sada zna i karate

- NBA zakucavanje nedelje : Džej Ar Smit i novo poniženje Ostina Riversa

- Tamna strana NBA - priča o posrnulim asovima košarke