FYI.

This story is over 5 years old.

DROGE

Duboko uranjanje u terapiju psihodelicima

Proveo sam dan u jednoj sunčanoj londonskoj bašti tripujući na pečurkama, u pokušaju da rešim svoje duboko ukorenjene psihičke probleme.
Sve fotografije: Sarah M. Lee

Ovo za mene nije trenutak da probudim dete u sebi. Moj (uglavnom odsutni) otac je upravo umro, a ja sam odleteo – daleko, daleko gore – na magičnim pečurkama. Šestoro drugih učesnika leže na travi oko mene, zatvorenih očiju, u stanju duboke hipnoze. „Misli na trenutke kada si se osećao kao da su te roditelji napustili ili izneverili", to su instrukcije hipnoterapeuta koji vodi ovu eksperimentalnu psihodeličnu terapiju, „I uzmi to uplašeno, ljuto dete za ruku".

Reklame

Ja bežim u „tihu sobu". Ovo je prerano i previše.

Psihodelična terapija je nova granica. Nije legalna – barem ne u UK – ali verovatno bi trebalo da bude. Psihodelici mogu da čine čuda. To kaže nauka. Nedavna istraživanja pokazuju da, kada se ispravno koriste, mogu da oslobode zavisnike žudnje, olakšaju depresiju, anksioznost i posttraumatski stresni sindrom, izazovu dugoročne pozitivne promene ponašanja, pomognu smrtno bolesnima da prebrode užas od smrti – pa čak i smrtnike dovedu u kontakt sa božanskim.

Ljudi koji su danas došli imaju manje ambicije. Dvoje od njih žele da prestanu da puše, jedna želi da reši problem sa alkoholom, jedna da prebrodi smrt svoje majke, a jedan želi da prebrodi tešku traumu. Ali da li će bilo šta od ovoga funkcionisati, van laboratorijskih uslova?

Psihodelik koji učesnici uzimaju, tartufi koji sadržr psilocibin, klasifikovan je kao najteža droga, i samo njegovo posedovanje može da dovede do sedam godina zatvora, pa su imena i identiteti – osim ako nisu dati uz saglasnost – zaštićeni.

Okupljanje sam organizovao ja – uz profesionalni psihijatrijski nadzor Toma Fortesa Mejera – vruhunskog hipnoterapeuta – na tajnoj lokaciji u Londonu, i imam velika nadanja povodom ovog poduhvata. I ranije sam iskusio neverovatnu moć psihodelične hipnoze. Pre dve godine, nakon što sam pročitao studiju koju je sproveo Univerzitet Džons Hopkins, koja je pokazala da je odvikavanje od pušenja uz pomoć psilocibina uspešno u 80% slučajeva, odlučio sam da i sam to pokušam. Uz Tomovu pomoć i šaku sveže ubranih magičnih pečuraka, za jedno popodne sam postigao ono u čemu nisam uspevao godinama, pored bolnih pokušaja skidanja na suvo, i neuspešnih pokušaja sa zamenom za nikotin. Od tad nisam ni pipnuo cigarete, niti pomislio na njih.

Reklame

Nije bilo teško naći one koji su bili voljni da učestvuju. Na kraju krajeva, ko ne bi želeo da reši duboko ukorenjene psihičke probleme tako što će da se nadrogira u sunčanom vrtu?

Učesnici su temeljno proučeni, ali kada omogućiš šestoro neznaca da uzmu dozu moćne droge u ograničenom prostoru, uvek postoji potencijal da stvari krenu po zlu. Došao sam na lokaciju ranije i sakrio sve noževe. Na zadnjim vratima visi ogromna sekira. Ona svakako mora da nestane.

Učesnici su okupljeni s koca i konopca. Neki su ranije probali psihodelike; drugi su po tom pitanju i dalje bili device. Prateći uputstva hipnoterapeuta, stali smo u krug poverenja i podelili jedni s drugima namere za taj dan.

Tu je Gaj, 55 godina, muzičar. „Imam očajničku želju da prestanem da pušim", kaže on. „Probao sam praktično sve. Ovo mi deluje savršeno. Zasigurno znam da su psihodelici prečica do podsvesti".

„Ove godine sam iskusila stvarno teško traumatičan i bolan gubitak, kad mi je umrla majka", kaže Suzan, 58 godina, terapeutkinja koja se nikada pre nije drogirala. „Nadam se da će mi ovo pomoći".

Mišel, 27 godina, menadžerka prodavnice, ima problem sa alkoholom. „Pre četiri godine sam šest meseci apstinirala od alkohola", kaže ona. „Nikada se nisam bolje osećala. Volela bih da me ovo vrati u to stanje. Postoji toliko toga više što bih sada želela da postignem".

Brajan, 22 godine, je došao da prebrodi duboko traumatičan događaj. Poslednji put je uzimao psihodelike pre dve godine, sa prijateljem koji je na kraju imao nasilnu psihotičnu epizodu. „Urlao je da sam ja demon i da mora da me ubije, jeo je pesak, jako me udario u lice. To je trajalo satima. A na kraju su mene uhapsili! Od tada nisam u stanju da uzimam droge. Želim da budem u mogućnosti da ih doživljavam bez straha".

Reklame

I ja sam odlučio da se pridružim. Delom da bih bio kanarinac u rudniku, ali i zbog toga što sam, kao i Suzan, nedavno izgubio roditelja, i nisam ni počeo to da procesiram. Psihodelici, ako se koriste u terapeutske svrhe, mogu u tome da pomognu.

Počelo je kao okupljanje neke sekte. Seli smo u krug, uzeli svoje magične tartufe u šake i podigli ruke u vis, ka plavom nebu, pognutih glava. „Zahvalni smo na ovom svetom pričešću", rekao je hipnoterapeut, „I dajemo svojim umovima i telima dopuštenje da ga konzumiraju".

Magični tartufi, i pored svih svojih divnih kvaliteta, baš i nisu svetog ukusa. Blatnjavi su, gorki i suvi. Kao da žvaćeš plesnivi deo čepa od plute. Pravili smo kisele face, jeli slatko voće, a onda smo legli da sačekamo. Hipnoterapeut nas je blago uvodio u trip.

„Ja koristim tehnike disanja da dovedem ljude u meditativno stanje bez straha, trenutno i otvoreno, da im pomognem da dožive to iskustvo", objasnio je posle. „Onda malo programiram oko duhovne perspektive, tako da se sva psihodelična iskustva odvijaju unutar duhovne paradigme".

Narednih nekoliko sati sam proveo kao u magli. Ležao sam glave položene u busen cveća. Suze su tekle slobodno i tiho iz uglova mojih očiju: prvi put sam stvarno zaplakao otkako mi je otac umro. Ugledao sam Suzan na drugom kraju kako radi potpuno istu stvar. Izgledala je blaženo. U različitim trenucima, hipnoterapeut je odvodio ljude i individualno radio sa njima. Oni koji su bili u stanju da govore, držali su duge govorancije o lepoti cveća; drugi su mu se samo divili.

Reklame

Na kraju svega toga sam se osećao čisto, energično i ispunjeno obnovljenom voljom za životom. I drugi su se osećali isto. Ali da li je bilo šta od toga upalilo?

„Sve je bilo baš onako kako je trebalo da bude", kaže Brajan, kada sam ga par dana kasnije kontaktirao da vidim kako je. „Osećam se mnogo bolje, mnogo bezbednije, kada su u pitanju psihodelici".

„Droga je otvorila branu", kaže Suzan. „Sigurno sam bar 45 minuta samo jecala, bez zadrške, suze su samo lile. Onda sam imala intenzivnu regresiju, povratak u matericu. Pošto sam upravo doživela kraj života svoje majke, sada sam se vraćala na početak svog života s njom. Bilo je stvarno neverovatno".

Za Gaja, jednog od pušača, I Mišel, koja ima problem sa alkoholom, uspeh je bio ograničeniji.

„Posle toga nisam osetio nikakvu želju", kaže Gaj. „Sve mi se razbistrilo. Kada sam došao kući, otišao sam pravo u krevet i spavao 12 sati. Ali kada sam se probudio, osetio sam male pundravce. Nisam se vratio pušenju – ali nisam ga se ni sasvim oslobodio. Potrebna mi je još jedna sesija".

„Pila sam te večeri", kaže Mišel. „Ali to je zato što sam posle na žurci uzela esid, koku, ketamin i ostatak pečuraka. Toliko sam se sjebala, da je samo piće moglo da me spusti. Ali nisam pila koliko i obično, a od tada nisam uopštepila. Nisam osetila ni želju za tim, tako da je to prilično dobro".

A što se mene tiče, biće potrebno nešto više od par magičnih pečuraka da se uhvatim u koštac sa nečim toliko komplikovanim kao što je smrt oca. Ali ovime sam svakako na silu pokrenuo taj proces.

Reklame

Terapija psihodelicima nije srebrni metak. Ali – kada uzmemo u obzir istraživanja – trebalo bi ozbiljno da razmislimo o tome da od njh napravimo jedno od oružja savremenog terapeutskog arsenala. U SAD, stvari se polako kreću u tom pravcu. Za sada, pored zabrane, to je rizično, ali nije nedostupno. Sve što ti je potrebno su nevaljali psihijatar, sunčano dvorište i paketić iz Amsterdama.

Još na VICE.com:

Od legalne terapije uz pomoć MDMA deli nas možda par godina

Šta sam naučio pošto sam promenio pet psihoterapeuta za deset godina

Magične pečurke kao terapija za probleme u vezi