usamljenost

Sve više ljudi jede samo, i to nas čini nervoznim

Ekolozi, sociolozi i kardiolozi ne podržavaju to što si sam poručio hranu.
Katie Way
pisao Katie Way
Brooklyn, US
GettyImages-1034326250
Fotografija: Hinterhaus Productions via Getty Images 

Ovih dana, usled pojave da sve više ljudi žive sami, a obrok im je na samo nekoliko klikova udaljen, jesti sam više ne deluje toliko kao potez očajnika, već kao znak samostalnosti i samouverenosti… ili u najmanju ruku predstavlja nešto što postaje sve učestalije, pa čak i neophodno. Ipak, porast broja osoba koje jedu same može imati kao posledice neke stvari koje možda i nismo nameravali da stvorimo, piše u izveštaju magazina The Conversation koji se bavi inicijativama za deljenje hrane kao odgovor na sve veći broj onih koji svoj obrok jedu sami.

Reklame

Ovaj izveštaj je prevashodno fokusiran na pozitivne aspekte deljenja hrane, koje je definisano kao “jedenje, uzgajanje ili redistribucija hrane zajedno sa drugima,“ nego na negativne aspekte koje sa sobom donosi samostalno prehranjivanje. Izgradnja zajednice i održivost su navedeni kao glavni razlozi koji bi trebalo da nas poguraju da se uključimo u inicijative za deljenje hrane; autori ovog izveštaja navode da bi deljenje hleba (ili bilo čega) sa drugima može pomoći da se umanji osećaj “eko-anksioznosti“ koju izaziva realnost moderne proizvodnje hrane (što je između ostalog jedna od mnogih drugih stvari zbog kojih možete biti eko-anksiozni). Ovaj čanak se takođe poziva na rezultate nekoliko studija koji ukazuju na to da ukoliko jedete sami, to sa sobom donosi i zdravstvene rizike, poput povišene stope depresije kod starijih odraslih osoba, između ostalog metaboličke probleme poput povišenog krvnog pritiska.

Ovaj članak takođe spominje i ono što je polu-očigledno: kada jedete sami to može biti simptom koji ukazuje na usamljenost, a usamljenost je na socijetalnoj skali trenutno važan faktor. Ukoliko jedete sami, to ima sopstvene statistički značajne povezanosti sa depresijom i oboljenjima metabolizma, a socijalna izolacija uopšteno povezivana je sa povišenim nivoima depresije i problemima sa krvnim pritiskom, kako navodi WebMD, zajedno sa gomilom drugih zdravstvenih problema, kao što je produženi period oporavka od kancera, viša stopa mortaliteta u odnosu na neusamljene osobe, kao i sa problemima imunog sistema i povišenim stopama rizika od srčanih bolesti ili šloga.

Ukoliko to što jedete sami izaziva negativne misli i osećanja, neka obližnja inicijativa za deljenje hrane, ili prosto javljanje prijateljima i sastavljanje neke vrste plana ishrane u okviru socijalnog kalendara može biti od pomoći. Sa druge strane, oni koji često jedu sami i koji bi rado želeli da tako i ostane (ili oni koji nemaju drugi izbor), ne moraju toliko urgentno da promene ovu naviku, pogotovo ukoliko ne izaziva nikakva duboka negativna osećanja. Provoditi vreme sam u ovom slučaju nije neprijatelj: istraživanja su pokazala da vreme provedeno u samoći može biti ujedno i mentalno restorativno, kao i korisno u društvenom smislu, usled toga što dovodi do povećanja empatije, samopouzdanja i kreativnosti. Takođe, ukoliko ste radoznali da otkrijete kako izgleda jesti sam, postoji priručnik koji je objavio New York Times u kome je objašnjeno kako da provedete kvalitetno vreme dok jedete sami, a koji prikzuje nekoliko načina na koje možete obrok koji jedete u samoći pretvoriti u zdravo vreme provedeno u samoći, možda praktikujući takozvani “mindful eating,” time što ćete razmišljati o tome šta želite da pojedete, a onda i pojesti upravo to (OK, možda ovo zvuči smarački), popiti koktel sami kako biste probili led kada se radi o samoći, ili pojesti ono što bi vam možda bilo glupo da jedete u društvu. Neki ljudi samo žele da pojedu sočna pileća krilca sami, u krevetu, ili da sedeći za stolom za jednu osobu poruče pastu sa dagnjama. Uz odgovarajući majndset, u tome ne postoji ništa loše.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE US.