Igrajmo se zanimljive izborne geografije u Srbiji
Vujo Ilić

FYI.

This story is over 5 years old.

Predsednički izbori 2017

Igrajmo se zanimljive izborne geografije u Srbiji

Mesec dana posle predsedničkih izbora u Srbiji, geografska analiza glasova pokazuje koliko su promene strukture stanovništva i trend unutrašnjih migracija uzeli maha.

Izborne karte vas lažu! (SKANDAL)

Tako bi nekako zvučao naslov ovog teksta da ga objavljuju tabloidi, i ma koliko nesretan, ne bi bio daleko od istine. Svaka tematska karta koja baci svetlo na neki aspekt društva, ekonomije ili politike, neminovno sakrije neki drugi. To ne bi trebalo da nas iznenadi, a odnosi se i na geografsko predstavljanje izbornih rezultata. Pitanje je jednostavno: ako želimo da vidimo broj ljudi koji su glasali, zašto umesto toga gledamo teritoriju na kojoj žive? Ovo i jeste osnovni problem izborne geografije.

Reklame

Svi zavisnici od praćenja izbornih rezultata pate od horopletitisa. Horopleti su tematske karte koje prikazuju neke informacije po jedinicama površine, bojenjem ili šrafiranjem. Ako ste videli kartu koja prikazuje „kako Srbija glasa", videli ste horoplet. Međutim, horoplet nije najsretnije rešenje: stanovništvo Srbije nije ravnomerno raspoređeno po celoj teritoriji. Neke opštine zauzimaju malu površinu, ali u njima živi puno glasača, a u nekim velikim opštinama ima malo stanovnika. Po pravilu, gusto naseljene gradske opštine zauzimaju najmanje prostora na karti. Logično. Međutim, pošto određene partije i kandidati na izborima mogu da imaju veću podršku u određenom tipu opština, ovakve mape izbornih rezultata, umesto da nam pokažu "kako Srbija glasa", ustvari nam daju iskrivljenu sliku stvarnosti.

Postoje razni načini da se reši problem geografskog predstavljanja broja birača, a najčešći je kartogram. Kartogram je svaka karta koja istovremeno prikazuje i geografske i kvantitativne podatke, tako što geografski prostor deformiše da bi se prilagodio nekoj varijabli. Pošto je Republička izborna komisija konačno objavila rezultate glasanja 2. aprila, moguće je prilagoditi kartu izbornih rezultata tako da istovremeno prikazuje i broj glasača. Prvi grafikon prikazuje ove rezultate, odnosno, procenat glasova koje je dobio kandidat Aleksandar Vučić po opštinama. Geografska karta i kartogram pokazuju iste izborne podatke, ali je kartogram prilagodio veličine opština tako da odgovaraju broju ljudi koji su izašli na izbore.

Reklame

Kartogrami: autor Na prvoj karti izgleda kao da je Srbija podeljena između juga koji je ogromnom većinom glasao za Vučića i „prošaranog" severa. Međutim, na kartogramu se najveći broj opština u kojima je Vučić ostvario dvotrećinsku većinu zbog manje gustine naseljenosti smanjuje. Opštine u kojima je Vučić ostvario najlošije rezultate su na geografskoj karti (horopletu) skoro nevidljive, dok se na kartogramu značajno uvećavaju. Na primer, u opštini Trgovište, u kojoj je Vučić dobio 92 odsto glasova, izborne listiće je u kutije ubacilo manje od četiri hiljade ljudi. Ali ova opština zauzima veću površinu nego sedam beogradskih u kojima je glasalo skoro pola miliona ljudi. Kartogram je smanjio površinu Trgovišta a uvećao Novi Beograd, tako da možemo da vidimo kako je Srbija „zapravo" glasala.

Kartogram nam prikazuje drugačiju sliku, po kojoj je većina gradskih sredina glasala drugačije od manjih opština. Ovo je bio interesantan putokaz pa sam nastavio da istražujem dalje: kako su glasali gradovi na ovim predsedničkim izborima? Celu Srbiju možemo da podelimo na tri celine. Za početak, postoji 26 gradova, predstavljenih na drugom grafikonu. U četiri velika grada (Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu) na izbore je izašlo 1.3 miliona ljudi. U ostala 22 grada, od Leskovca do Vršca, glasalo je ukupno milion građana. Van gradova, u svim ostalim opštinama u Srbiji, kojih ima 119, kao i na Kosovu, na izbore je izašlo 1.3 miliona – isti broj kao u četiri najveća grada.

Reklame

Ovakav raspored birača u tri grupe opština govori nam bar dve stvari. Prvo, pokazuje koliko su promene strukture stanovništva i trend unutrašnjih migracija uzeli maha. Dok se stanovništvo starih i ekonomski nerazvijenih opština na jugu i istoku Srbije ubrzano smanjuje, veliki gradovi rastu. Međutim, ove demografske promene imaju i političke posledice. U četiri velika grada, Vučić je dobio manje od polovine glasova, ali je van gradskih sredina dobio skoro dvotrećinsku većinu. U 22 grada srednje veličine dobio je 57 odsto - vrlo blizu njegovog ukupnog rezultata u celoj Srbiji.

Čini se da je ovaj fenomen nešto što ne bi smelo da nam promakne. Ovakav jaz između gradova i ostatka Srbije nije postojao pre pet godina, kada je Nikolić dobio predsedničke izbore sa oko 51 odsto glasova u sve tri grupe opština, a ni na prethodnim predsedničkim izborima 2008. Da bi se objasnilo zašto dolazi do ovog raslojavanja, potrebna je mnogo detaljnija i robusnija analiza, pa će možda ovaj tekst nekome biti podsticaj da nastavi sa istraživanjem. Ali ništa nas ne sprečava da pretpostavljamo.

U centru pažnje opozicije bi onda trebalo da budu upravo gradovi srednje veličine, koji variraju u podršci Vučiću, ali u kojima je i mogućnost promene najveća.

Siguran sam da bi mnogi uzroke tražili u razlikama između gradskog i seoskog stanovništva. Činjenica je da postoje demografske razlike između velikih gradova i manjih mesta, od starosti, preko obrazovanja, do socio-ekonomskog statusa. Međutim, ona ne objašnjava zašto taj jaz nije postojao pre pet, odnosno deset godina, i zašto se javlja baš sada. Zbog toga bi razloge trebalo da tražimo u skorijim dešavanjima: sve izraženijem populističkom diskursu, klijentelizmu, sveobuhvatnoj kontroli medija, ali i u strahu kao važnom osloncu tehnologije vlasti. Ovo je dovelo do toga da imamo izbore koji možda ispunjavaju minimum proceduralnih uslova, ali koje ne možemo nazvati fer i slobodnim, jer kandidati nisu imali iste uslove, i upitno je koliku su slobodu izbora imali birači. Stoga bi i rezultate izbora u različitim sredinama trebalo razumeti upravo u svetlu ovih okolnosti.

Reklame

Kakve su onda uopšte mogućnosti opozicije? Izborna geografija i ovde pruža perspektivu. Treći grafikon pokazuje koji je kandidat osim Vučića postigao najbolji razultat na izborima. Opozicioni kandidati dobili su većinu glasova u samo pet opština (Čajetina, Stari Grad, Savski Venac, Vračar i Senta). Najbolji rezultat u čak 116 opština ostvario je Saša Janković. Za „kandidata kruga dvojke", kako su ga tokom kampanje nazivali kritičari, glasalo se od Sombora do Surdulice i od Sečnja do Sjenice. Ostali kandidati imaju izraženu regionalnu zastupljenost. Beli je imao najviše glasova u 24 opštine, uglavnom u Šumadiji, Stamatović u Zapadnoj Srbiji, Šešelj je dobio najviše glasova na Kosovu i jugu, dok je Jeremić, pored zapadne Srbije, osvojio najviše glasova u uporištima SPS u istočnoj, odnosno južnoj Srbiji.

Pogledajmo opet kakva je situacija sa gradovima. Osim Šapca i Užica u kojima su najbolje rezultate ostvarili Jeremić i Stamatović, u ostala 24 grada najviše glasova dobio je Janković, ali ni u jednom gradu nije dobio više glasova od Vučića. Sa druge strane, prednost ostalih kandidata opozicije bila je izraženija u manjim sredinama. Pretpostavimo dalje da se političke okolnosti neće drastično promeniti u narednih pet godina samo zato što je Vučić promenio funkciju i da će se raslojavanje uočeno na ovim izborima nastaviti.

To bi podrazumevalo da će se snažna podrška Vučiću zadržati u najmanjim opštinama, ali i da će se u velikim gradovima nastaviti trend opadanja podrške. U centru pažnje opozicije bi onda trebalo da budu upravo gradovi srednje veličine, koji variraju u podršci Vučiću, ali u kojima je i mogućnost promene najveća. To bi na kraju upućivalo na strategiju povezivanja regionalnih političkih pokreta i partija, koji bi mobilisali podršku u gradovima i manjim sredinama, a koje bi koordinisao opozicioni pokret na nivou cele Srbije.

Reklame

Već prvog dana posle predsedničkih izbora, došlo je do nekoliko očiglednih manifestacija procesa raslojavanja, kada su u Beogradu i većini gradova širom Srbije buknule demonstracijeizazvane nezadovoljstvom rezultatima, ali i uslovima koji su prethodili izborima. Dve nedelje kasnije, održani su lokalni izbori u pet opština, a u gradu Zaječaru, opoziciona lista osvojila je najviše glasova. Sa druge strane, i politički akteri uviđaju prednosti ovakve strategije. Glasovi iz opozicije otvoreno govore o potrebi za formiranjem „saveza slobodnih gradova." Inicijativa Ne da(vi)mo Beograd koja je prošle godine okupila slične pokrete iz više mesta u Srbiji najavila je formiranje platforme za učestvovanje na izborima za skupštinu Beograda. Lokalni izbori u Beogradu biće mogućnost prvog velikog pomaka u ovom pravcu, a tek će se videti kako će se to odraziti na sledeće parlamentarne izbore, na koje smo već navikli svake druge godine.

_____________________________________________________________________________________________________

Pogledajte VICE Srbija film Samo jako

______________________________________________________________________________________________________

Nekada je potrebna promena perspektive da bismo uočili neki fenomen i počeli da razmišljamo kako bi trebalo da mu se pristupi. Tematske karte služe upravo tome, pružaju drugačiji pogled na svet. Predstavljeni kartogrami ukazuju da su politički procesi u proteklih par godina doveli do širenja jaza između gradskih sredina i ostatka zemlje. Može se i zgražavati i likovati nad tim, ali ni jedno, ni drugo ne vodi ničemu, jer ne samo da omalovažava jednu polovinu građana ove zemlje, već i onemogućava racionalan, promišljen pristup izbornim problemima. Važno je da razumemo da postoji veza između toga gde živimo, kako se informišemo, i kako glasamo - ako ne poznajete nikoga ko je glasao za Vučića, živite u velikom gradu i informišete se preko interneta, ili ako ne poznajete nikoga ko je glasao protiv Vučića, živite u manjem mestu i verovatno ne čitate ovaj tekst jer dobijate informacije uglavnom putem televizije.

Reklame

U oba slučaja, u okruženju dobijamo sve snažniju potvrdu uverenja koja gradimo na osnovu informacija koje do nas dolaze. Raskorak između ova dva sveta se uvećava i biće nam sve teže da razumemo drugu stranu, ili da poverujemo da ona uopšte postoji. Ali umesto da negodujemo, možda bi trebalo da razmišljamo o tome kako da premostimo ovaj jaz.

(Ovaj tekst ne bi bio moguć bez sjajnih ljudi zaslužnih za besplatan softver: R, Qgis, ScapeToad i Inkscape, a bio bi nešto aktuelniji da RIK ne objavljuje podatke sa 20 dana zakašnjenja.)

Vujo Ilič je doktorand na Centralnoevropskom univerzitetu

Još na VICE.com

Kada ćemo dobiti novog premijera, ko će to biti i da li je to uopšte važno

Kucamo na vrata zaboravljenih asova svih predsedničkih trka Srbije

Istraživanja u Srbiji su ipak ozbiljan posao