FYI.

This story is over 5 years old.

kriminál

Dvaput sam pobegao iz zatvora, helikopterom

Razgovarali smo sa Alketom Rizajem o njegovim bekstvima, koja su neverovatno slična prošlonodeljnom bekstvu francuskog robijaša Redoana Faida.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na **VICE **Grčka.

Mali helikopter je sleteo u dvorište zatvora sa maksimalnim obezbeđenjem Koridalos, u Pireju, lučkom gradu na jugu Grčke večeri 6. juna 2006. Nekoliko trenutaka kasnije, uzleteo je, odvozeći dva zatvorenika, Vasilisa Palaiokostasa i Alketa Rizaja.

Ovo je bilo prvo bekstvo iz zatvora helikopterom u Grčkoj. Nedelju dana kasnije, pilot će reći policiji da su na dan bekstva „Dva čoveka zamolila da ih odvezem do Atine, i platila mi 1.400 evra unapred. Par minuta nakon uzletanja, počeli su da mi prete pištoljem i ručnom bombom, i prinudili me da sletim u Koridalos“.

Reklame

Rizai je na kraju uhapšen četiri meseca kasnije, u jednom selu na jugozapadu Grčke, dok je policiji bilo potrebno još tri meseca nakon toga da nađe Palaiokostasa, samo da bi obojica ponovo pobegli helikopterom 2009, dok su čekali suđenje zbog svog prvog bekstva iz zatvora. Palaiokostas nikada nije otkriven, ali Rizai je uhapšen devet meseci kasnije, i od tada je na odsluženju doživotne robije.

Njihova priča je neverovatno slična onoj još jednog serijskog begunca iz zatvora – Redoana Faida – jednog od najozloglašenijih francuskih kriminalaaca – koji je prošle nedelje odleteo helikopterom iz zatvora, i još uvek se nalazi u bekstvu. Dvanaest godina nakon svog prvog bekstva, Rizai je pristao da razgovara sa mnom iz Koridalosa o tom incidentu, i o tome kako je kada te juri policija.

VICE: Šta te je nateralo da se odlučiš da pobegneš iz zatvora?
Rizai: Nisam imao ništa sa ubistvima za koja sam bio optužen. Ne kažem da nikada nisam uradio ništa loše, ali sa tim konkretnim zločinom nisam imao ništa. Jedini razlog zašto sam optužen i osuđen na doživotnu robiju je bilo to što je načelnik odeljenja za ubistva želeo da izravna stari račun sa mnom. Tek kada je apelacioni sud odbacio moj slučaj, odlučio sam da isplaniram bekstvo.

Kako si ga organizovao?
Učinio sam to uz pomoć svog cimera iz ćelije, Palaiokostasa. Zamolili smo prijatelja napolju da izvidi zatvor iz helikoptera i pronađe potencijalna mesta za izlaz i vidi da li je to uopšte moguće. Kada nam je javio da nema obezbeđenja, počeli smo da planiramo.

Reklame

Na dan bega, u blizini se održavao ogroman miting, pa je ionako bilo na tone helikoptera koji su leteli unaokolo. Ubrzo nakon što su uzleteli, ispričali su pilotu pravi plan i isključili mu radio-vezu. Kada su stigli, shvatili su da ne mogu da slete, zato što bi pilot morao da isključi motore, pa su lebdeli par metara iznad zemlje.

Kako su znali gde tačno da slete?
Sve smo to unapred koordinisali, ali smo takođe i mahali crvenom zastavom sa Če Gevarom, da bi mogli da nas vide izdaleka. Nakon što smo uzleteli, odleteli smo do groblja Šisto u Atini, gde smo pokupili dva motocikla, koji su bili sakriveni u obližnjoj šumi. Ja sam želeo da zapalim helikopter pre nego što odemo, ali je pilot odbio da izađe iz njega. Plašio sam se da će krenuti za nama helikopterom, pa sam iščupao par kablova, da bih ga sprečio da poleti, i onda smo se odvezli na motociklima.

Kako si se osećao u tom trenutku?
Zaista ne mogu da opišem to osećanje. Bio sam toliko nadrogiran i pun adrenalina, jedva da sam mogao da pokažem ikakve emocije – samo sam sedeo tamo, zapanjen. Ali kada smo u nekom trenutku seli u kola, samo sam vozio najbrže što sam mogao, znajući da više ne moram da razmišljam zatvoru. Osećao sam se kao u raju.

Da li si se dobro zabavljao dok si bio u bekstvu?
Ne – nema ničega goreg od toga kada te progone. Bio sam pod tolikim stresom, da skoro nikada nisam izlazio iz kuće. Ugledao bih nekog sveštenika, i zapitao bih se da li je u pitanju prerušeni policajac.

Sada ispunjavaš uslove za privremeno odsustvo iz zatvora. Da li misliš da tvoja dva bekstva rade protiv tebe?
Već dugo govorim da sam okačio kalauz o klin, i da želim da zasnujem porodicu i ponovo pristupim društvu. Ali oni uvek navedu moja bekstva kao izgovor da mi ne odobre odsustvo. Ali ipak, kada razmisliš o tome, mi smo bežali na najfiniji mogući način – nikoga nismo povredili, uključujući i pilota. Otišli smo kao gospoda.