FYI.

This story is over 5 years old.

medicina

Kako bi rešio medicinsku misteriju, ovaj doktor je popio živu bakteriju

Dr Beri Maršal progutao je heliko bakteriju kako bi dokazao da je ona uzrok jednog čestog oboljenja.
Dr Beri Maršal; Fotografija: Jonas Töelle

Prethodno objavljeno na Motherboard.

Više od sto godina, smatralo se da je uzrok čira na želucu stres. Ali tokom osamdesetih, jedan australijski doktor usudio se da dovede u pitanje ovaj koncept i izložio sopstveni želudac riziku kako bi dokazao da je u pravu.

„Tradicionalno se verovalo da stres izaziva čir, skoro sto godina unazad, niko to nije hteo da preispita“, priča Dr Beri Maršal, dobitnik Nobelove nagrade i medicinski mikrobiolog sa Univerziteta Zapadne Australije za naš postkast Science Solved It. „Niko nije tačno znao gde su dokazi za tu tvrdnju, štaviše vrlo malo se eksperimentisalo, bez ikakvih potvrda koje verovatno nisu ni bile moguć jer se radilo o slučajnosti. Ali ipak, ta ideja postala je uvrežena u struci i nekako istrajavala.“

Reklame

Maršal je 1981. bio na trećoj godini specijalizacije za mesto interniste. Sarađivao je sa Dr Robinom Vorenom, glavnim patologom u Kraljevskoj bolnici grada Perta. Voren mu je predložio da ispita neobičnu pravilnost koju je uočio: kolege su mu slale pacijente sa teškim slučajevima čira na želucu, a on je kod svakog od njih otkrio prisustvo jedne bakterije u crevima: Heliko bakterije (Helicobacter pylori).

Maršal je posumnjao da ta bakterija možda nekako utiče na razvoj čita, pa je počeo da je gaji i vrši eksperimente na miševima i svinjama, ali nije uspevao da zarazi životinje. U međuvremenu, medicina je odbacila sugestiju da bakterija može da prouzrokuje čir na želucu.

Pošto je imao dobre rezultate kod male grupe pacijenata kojima je izlečio bakterijsku infekciju, Maršal je odlučio da preuzme stvari u svoje ruke – tačnije, u svoj želudac.

„Smutio sam koktel bakterija u epruveti i sipao ga u svoju goveđu supu koju sam zatim pojeo“, objašnjava Maršal.

Pet dana kasnije, počeo je da povraća zbog bakterijske infekcije. Endoskopijom je zaraza dokazana, ali je ujedno ustanovljeno da ima i gastritis – što je prvi korak ka razvoju čira na želucu. Istraživanja su trajala još skoro deceniju, ali sa vremenom je medicina prihvatila Maršalove nalaze, počela da testira obolele na heliko bakteriju, i leči im problem jednostavnim antibioticima. Maršal i Voren su 2005. osvojili Nobelovu nagradu za medicinu. Svojim radom spasli su bezbroj života, jer hronični čir na želucu povećava šansu od raka na želucu.

Sve ovo je bilo moguće samo zato što je Maršal bio spreman da skuva sebi čorbu od bakterija.