Šta sam saznao večerajući mačju hranu
Fotografija: Amanda Hjernø

FYI.

This story is over 5 years old.

hrana

Šta sam saznao večerajući mačju hranu

Ne folirajte se da se nikad niste zapitali kakav joj je ukus.

Ovaj članak prvobitno je objavljen na MUNCHIES Danska.

Imam mačku po imenu Kašmir. Meka je i velika maza, a voli tunjevinu bar koliko i Hobs iz Kalvina i Hobsa. Svaki put kad joj dam nešto s ribom, naprosto odlepi — naročito voli male zlatne konzerve iz prodavnice.

Ne mogu ni da prebrojim koliko sam se puta zapitao: "Čoveče, da li ta hrana ima dobar ukus čak i kad nisi mala krznena lopta koja liže sopstveni tur?" I vama je ista stvar pala na pamet. Ne lažite.

Reklame

Iako sam radoznao, smatram da moja mačka treba da jede mačju hranu a ja da jedem čovečju. Nikad mi na pamet ne bi palo da teram svoju mačku da sledi iste tendenciozne prehrambene režime koje ponekad namećemo sebi, bilo da se radi o sirovoj hrani ili veganstvu.

Ali to nije zato što ne smem da jedem mačju hranu, zar ne? Samo to nikad još nisam radio. Svaki put kad sam bio na ivici da probam, postojao je neki dobar razlog da to ne učinim: nisam bio gladan, imao sam pečenje u rerni ili sam samo zaključio da se radi o mačjoj hrani i da je ne želim.

Autor ovog članka isprobava mačju hranu.

Ali najplemenitiji od svih poduhvata je prosvetljivanje javnosti, tako da ću danas pokušati da odgovorim na pitanje koje vlasnici mačaka sebi postavljaju otkako je sveta i veka: mogu li ljudi da jedu mačju hranu?

Pre nego što se upuštam u ovaj eksperiment, pretražujem internet u potrazi za informacijama i brzo pronalazim da jedenje mačje hrane makar nije izravno štetno, što je nešto što se ne može reći za brojne druge stvari koje unosim u svoje telo, tako da to nije loše za početak. Sve ovo ne može baš toliko da pođe po zlu. Mačja hrana zapravo sadrži sve stvari koje su neophodne telu (mačjem telu, podsećam, ali oboje smo sisari), zato što nije samo deo uravnotežene ishrane — već je uravnotežena ishrana za naše mačeće prijatelje.

Otišao sam u fensi prodavnicu i kupio samo najbolje stvari. Naša večera će se sastojati od tri jela (tunjevina, losos i teletina) i pakovanja fensi suvih poslastica — od one vrste koju dajete svojoj mački kad je zaslužila da dobije nešto više.

Reklame

Počinjemo sa lososom pošto je to Kašmirina omiljena hrana. Ona uvek kreće da guta hranu halapljivo čim je stavim na pod pred nju i današnji dan nije izuzetak. Čim počnem da otvaram pakovanje, ona kreće da mijauče, tražeći da budem malo brži u svom poslu. Miris je prijatan i ne vuče previše na ribu. Da bih stekao autentično iskustvo, sedam na pod kraj nje, svako od nas sa po konzervom kako bismo izbegli teritorijalni sukob.

Kašmir, autorova mačka.

Ona se smesta baca na svoju hranu dok ja nežno uzimam svoju na kašičicu. Tekstura je pomalo kao pašteta, a miriše na džigernjaču. Kad je strpam u usta, nailazi i prvi ukus. Ne prolazi, međutim, dugo vremena pre nego što glavni sastojak dolazi do izražaja i ukus mu deluje pomalo pokvareno. Riba i jetrena pašteta naprosto nisu dobra kombinacija. To je utisak koji sam stekao.

Sledeću isprobavamo teletinu. Tekstura je malo tečnija, sa komadićima mesa koji plutaju u nečemu što liči na bakinu moču. Očekujem potpuno drugačije iskustvo s ukusima, ali na moje veliko iznenađenje prilično je slično lososu. To me pomalo uznemirava. Iako ukus nije do kraja odbojan, ne mogu da ne budem blago zgađen činjenicom da teletina i losos uopšte mogu da imaju toliko sličan ukus. Šta, dođavola, stavljaju u tu hranu?

Istina je verovatno da se većina mačje hrane (i pseće, ako ćemo pravo) pravi u velikoj meri od istih sastojaka kako bi ishrana naših kućnih ljubimaca bila uravnotežena. Štaviše, to nisu naprosto ponovljeni sastojci, već pravi ostaci hrane pravljene za čovečju trpezu koji završavaju u konzervama hrane za kućne ljubimce. “Sva hrana za kućne ljubimce pravi se od nusproizvoda pravljenja hrane za ljude”, objašnjava Merion Nestle, profesorka nutricije, u članku za Njujork Tajms na ovu temu.

Reklame

Poslednja vrsta mačje hrane koju isprobavamo jeste tunjevina i smesta izgleda primamljivije od prethodne dve. Ako zanemarimo želatinastu masu, u potpunosti podseća na tunjevinu za ljude i, na moje veliko zadovoljstvo, takav joj je i ukus. Štaviše, žele ovome daje čak izvesnu prednost u odnosu na bilo koju tunjevinu slavnog proizvođača. Protrljavam zamišljene mačje brke i pokušavam da predem. Biti mačka je sjajno.

“Mačka ne bi radije jela ništa drugo”, kaže se u reklami za Viskas, ali to očigledno ne važi za moju mačku. Za dezert, vadim joj jedan od hrskavih malih Whiskas Temptations, jednu od najluksuznijih stvari koje ovaj brend pravi i bacam ga u Kašmirinom pravcu. Ona ga juri puna entuzijazma, misleći da je došlo vreme za igru, ali nakon što zastane da ga onjuši, diže pogled ka meni i kao da želi da mi kaže: “Ti mora da se šališ.”

Njuška ga još jednom i odlazi, ostavivši neželjenu Viskas poslasticu tamo na podu. Znam da to nije samo zbog toga što je sita, pošto sam joj davao tek pomalo od svakog jela kako joj ne bih pokvario apetit. Njeno čulo njuha je 14 puta izoštrenije od mog, tako da možda može da nanjuši nešto što je izvan moje sposobnosti poimanja.

Ono što ne znaš, ne može da ti škodi, tako da uzimam još jednu hrskavu poslasticu za mačke iz kesice. Moram da saznam da li je zaista toliko loša. Zapravo sam prijatno iznenađen; podseća me na krispi od sira koji sam jednom jeo — samo s ustajalom, mesnom naknadnim notom. Ne biste baš za njega rekli da je ukusan, ali biste verovatno uspeli da ga smažete kad biste bili stvarno gladni. Možda bi trebalo da ga poslužim sledeći put kad mi svrate momci. Duvadžije će pojesti bilo šta.

Reklame

Posle večere, Kašmir se izvaljuje na jednu od mojih vinilnih ploča, jer ko ga šiša, i počinje da kunja. Deluje srećno i zadovoljno.

Svako želi da bude mačka”, pevao sam stotinama puta, zato što njihov život deluje sjajno. Rade šta god im se prohte, češkaju se po stomaku (ako to žele), spavaju 16 sati dnevno i elegantnije su nego što ću ja ikad biti. Ali bih preskočio njihovu hranu. Ne računajući tunjevinu, sve je imalo neobično neraspoznatljiv ukus. Očekivao sam francusku paštetu a umesto toga dobio nekakvo neodređeno “meso”— bilo da se zvalo losos ili teletina.

Vreme je da se častim tanjirićem mleka, poserem se u kutiju s peskom i onda pravac krevet.

Još na VICE.com:

Jeo sam Mekdonaldsov celodnevni doručak nedelju dana kako bih testirao ljudski duh

Nedelju dana sam jeo samo Nutelu i otkrio svoju tamnu stranu

Jeo sam nedelju dana kao Novak Đoković