politika

Ovaj čovek 11 dana štrajkuje glađu u centru Beograda i niko ga još nije molio da prekine

Jedanaesti dan štrajka glađu ispred ambasade Mađarske, Nikola Manitašević iskoristio je da ode do Predsedništva Republike Srbije. Ipak, kao i na ostale informacije povezane sa ovim slučajem, rečeno mu je “da sačeka.“
IMG_9655
Autor svih fotografija: autorka teksta

Jedanaest dana prošlo je od kako je Nikola Manitašević otpočeo štrajk glađu ispred Ambasade Mađarske u Krunskoj ulici u Beogradu. On je ovaj štrajk otpočeo nakon što je najavljeno da će njegov brat, Ljubiša Manitašević biti isporučen vlastima na Kosovu, nakon što je uhapšen na graničnom prelazu Horgoš sa mađarske strane, dok se, kao što to često čini, vraćao iz Ciriha za Beograd.

1575557770310-IMG_9647

Nikolin šator ispred ambasade Mađarske u Krunskoj ulici.

Ljubiša Manitašević uhapšen je na osnovu poternice koju je u ime vlasti na Kosovu podigao Unmik, čime se zaobilazi procedura gde Interpol izdaje poternice isključivo za licima-državljanima onih država koje su članovi ove međunarodne policijske organizacije.

Reklame

On je, kako Danas prenosi, uhapšen na osnovu poternice izdate zbog incidenta u kome je Ljubiša Manitašević učestvovao u junu 1999. u Orahovcu, kada je iz vatrenog oružja ranio dvojicu pripadnika OVK koji su pokušali da ga kidnapuju. On se odmah predao snagama Kfora, nakon čega je bio u pritvoru dva meseca, a onda je usled nedostatka dokaza da se ovaj incident ikada dogodio, pušten na slobodu.

Optužnicu protiv njega na Kosovu vlasti su podigle 2005. godine, a početkom maja ove godine, optužnica je ponovo aktivirana.

1575557823001-IMG_9653

Nikola je ploče od stiropora iskoristio i za natpise, ali i kao neophodnu podlogu za šator, s obzirom na hladnoću.

Nakon Ljubišinog hapšenja u septembru, njegov brat Nikola pokušao je da od nadležnih institucija dobije bilo kakvu pomoć, ili u najmanju ruku, neke odgovore. Ipak, nakon što je najavljeno da se čeka potpisivanje odluke koja bi omogućila da Ljubiša bude isporučen vlastima na Kosovu, Nikola je otpočeo “štrajk glađu do smrti“.

Jedanaest dana nakon početka štrajka, otišla sam do šatora u kome se Nikola provodi dane i porazgovarala sa njime o tome kako se oseća, ali i šta očekuje u narednom periodu.

“Danas sam jako umoran, i rekao bih da se malo loše osećam,“ odgovorio je Nikola na moje prvo pitanje vezano za njegovo trenutno zdravstveno stanje. Vidno izmoren i blago usporenog govora, on mi je objasnio zbog čega ga oko podneva nisam zatekla u šatoru. Službenik policijske patrole zadužen da bude tu rekao mi je prethodno da oni Nikolu ne prate, te da je verovatno otišao do nekog obližnjeg kafića da se zagreje.

Reklame

Ipak, istina je nešto drugačija. “Išao sam pešice do Predsedništva i baš sam se umorio. Jedan deo puta išao sam trolom, ali sam se jako zamorio.“ On je tamo, kako kaže za VICE, otišao kako bi pokušao da dobije termin za razgovor sa predsednikom Aleksandrom Vučićem. “Tamo me je primio jedan čovek… zaboravio sam, ne mogu da se setim imena, već duže vreme ne jedem… on je odneo taj moj zahtev negde, rekao bih da predsednik i dalje nije krenuo na put na koji kreće uskoro, a da li je taj čovek predao moj zahtev ili ne, to ne znam.“

1575557904472-IMG_9658

Nikola u svom šatoru ispred Ambasade.

Zbog toga se Nikola vratio nazad do svog šatora u Krunskoj ulici i sada ponovo čeka. Pitala sam ga da li se oseća bolje nego u nedelju, pošto sam u medijima pročitala da mu tada nije bilo dobro. “Pre nekoliko dana mi je bilo loše, a sada mi nije toliko loše,“ odgovorio mi je Nikola. “Tu je policija koja stvarno uvek pita da li mi nešto treba…“

I zaista, sa druge strane ulice bio je parkiran policijski auto, a jedan od službenika stajao je u tom trenutku nedaleko od šatora. Dok je ovo govorio, Nikola je podigao glavu ka službeniku i klimnuo, na šta je ovaj uz blagi smešak uzvratio, takođe klimnuvši glavom.

Ipak, nisam mogla a da ne pitam da li zaposleni u ambasadi reaguju na njega, s obzirom na to da oni zaposleni, koji su u zgradu ulazili dok sam čekala Nikolu, nisu želeli da razgovaraju sa mnom.

“Iz ambasade nisu hteli da razgovaraju sa mnom,“ objašnjava Nikola. “Prva dva dana dok sam bio ovde pitali su me da li mi treba nešto toplo, neki čaj ili tako nešto, ali od tada ništa. Pokušavao sam da razgovaram sa njima od tada, ali nema odgovora.“

Reklame

Nikola kaže da niko nije dolazio do njega kako bi pregovarali da prekine štrajk. “Lično sam bio u Ministarstvu pravde pre dva dana, zatražio sam razgovor i oni su me primili. Želeo sam da dobijem neke informacije o tome da li su uradili nešto po pitanju mog brata, i dobio sam isti odgovor koji sam već znao - ministarka pravde je poslala pismo mađarskom Ministarstvu pravde, ali još uvek nikakav odgovor od njih nije stigao. Ministarku nisam video, rekao bih da je ona na trudničkom bolovanju,“ zaključio je Nikola.

Dok čeka odgovore ili bilo kakvu reakciju nadležnih organa, Nikola svoje dane provodi “u društvu“ prolaznika, za koje kaže da su fini prema njemu. “Dobar je naš narod, iskreno rečeno. Dolaze, pitaju me šta mi treba, ali ono što meni treba oni ne mogu da mi daju.“

1575557952675-IMG_9649

Jedna prolaznica, koja, kako kaže, zastane uvek kada prođe pored Nikolinog šatora.

Ipak, iako vreme prolazi, a on fizički ima sve manje snage, Nikola ne gubi nadu. “Da nemam optimizma i nade, ne bih ni bio ovde, u to sam siguran. Meni je jedan posto kao sto posto. Ja verujem. Nadam se svemu najboljem i da će sve biti kako treba,“ kaže.

Pitala sam ga da li njegov brat i dalje u pritvoru neprekidno ima lisice. “Kada je bio planiran dan odluke da li će ga isporučiti na Kosovo, on je rekao da se živ neće predati, te su mu verovatno zbog toga, zbog njegove bezbednosti, da ne bi sebi nešto učinio, stavili lisice,“ objašnjava mi Nikola. “Od tada mu ih ne skidaju. Snajka je juče bila kod njega u poseti, i preko telefona mi je rekla da su joj dali bolje uslove za razgovor, nego kada sam ja išao kod njega. Ipak, pošto je kasno sinoć stigla, a danas radi, doći će kasnije da mi da prave informacije. Neke stvari zaista nisam želeo preko telefona, tako da ništa još uvek tačno ne znam, osim što mi je rekla da je puno plakao…“

Reklame

Očigledno je da i Nikola mora da uloži ozbiljan napor kako bi suzdržao emocije dok ovo govori. “Nadam se dobrom. Videćemo. Nekada me emocije savladaju, ali ne dam se, pokušavam da uzdignem sebe,“ rekao je on.

U razgovoru za VICE osvrnuo se i na to da se nada da će država shvatiti ozbiljnost situacije u kojoj se nalaze i njegov brat, ali i on i ostatak njihovih porodica. “Da li su oni toga svesni, to ne znam. Da li oni nešto više znaju u vezi sa ovim slučajem, ni to ne znam, jer mi niko ne kaže. Da mi je neko rekao, evo uradili smo to, to i to, onda bih znao na čemu sam. Ovako mi niko ne daje nikakav odgovor,“ objašnjava Nikola. On kaže da je zvao i Veljka Odalovića, kao i da mu je ovaj rekao da će razgovarati sa Ivicom Dačićem. “Da li je razgovarao, ni to ne znam,“ kaže Nikola.

“Ministarstvo pravde Mađarske treba da potpiše taj papir za izručenje, i nadam se da do toga neće ni doći. Iskreno, odgovore čekam već više od dva meseca, i nemam ih i dalje,“ nastavlja Nikola. “Od dana kad je uhapšen moj brat, od tada svi naši državni organi znaju šta se dešava: od Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva pravde, do Kancelarije za Kosovo i Metohiju - obavestio sam lično i naš konzulat u Mađarskoj, tako da nema ko nije znao za ovo.“ On kaže da ne može da tvrdi da li odgovore i dalje čeka zbog nerevnosnog obavljanja posla ovih organa, ili iz nekog drugog razloga, ali kaže da se nada dobrom ishodu.

“Nadam se da će predsednik države da me primi i da pomogne. Evo, danas sam išao, a zvaću ih opet - zaista bih voleo da me primi.“ Ipak, on kaže ovo nije prvi put da je pokušao da ga kontaktira. “Već sam tri puta slao mejl predsedniku - pre dva dana sam mu poslao mejl i nikakav odgovor nisam dobio, a naveo sam da sam u tom momentu bio u devetom danu štrajka glađu. Danas sam bio tamo da zatražim lično odgovor, i rekli su mi da će odgovoriti, iako meni nije jasno kada planiraju da mi odgovore.“

Zbog toga, Nikola kaže da planira da ih zove ponovo. “Ja želim da me neko primi - ili Nikola Selaković, ili bilo ko. Rekli su mi ‘Dođite, pa ćemo videti nešto.’ Zbog toga sam i otišao danas, i taj čovek, koji me je danas primio u predsedništvu, bio je jako ljubazan i zapisao je moje ime i broj telefona. Rekao je da će mi javiti šta je urađeno po tom pitanju. Do tada sam ovde - i čekam. Nije mi prvi dan da čekam,“ zaključio je Nikola sležući ramenima.

1575558059271-IMG_9643