FYI.

This story is over 5 years old.

vesti

“House of Cards” na makedonski način

Kada smo pisali o protestima studenata u Makedoniji, nazvali smo ovu zemlju Kućom izlazeće nade. Ovih dana je nada uvaljana u blato i igra je dobila je drugi naziv, ovoga puta po kultnoj seriji House of Cards u kojoj premijer Nikola Gruevski igra...
Foto via Flickr user Anonymous 9000

Pre dva meseca pisali smo na istim ovim stranama o pobuni studenata u Makedoniji, nazvavši proteste nadom, ne samo za Makedoniju, već i za ovaj naš Balkan. Studenti su i dalje uporni, u međuvremenu su blokirali univerzitete, ali kako to u nas već zna da biva, političko blato u saradnji sa isto tako blatnjavim medijima često proguta svaki napor koji bi vodio ka normalnom društvu.

Kolikvijalno, nazvali smo Makedoniju tada Kućom izlazeće nade, odnosno House of the Rising Sun (hvala Animals), ako ćemo po naški. A ova blatnjava igra dobila je drugi naziv, ovoga puta po kultnoj seriji: House of Cards u kojoj premijer Nikola Gruevski igra Frenka Andervuda. Ali opet… Nekako je Kevin Spejsi, simpatičniji bar zbog svih prethodnih uloga i nemoguće mu je to zaboraviti koliko god antipatičan bio u seriji. A što se Gruevskog tiče tu nema previše filozofije. Sve što govori i kako se ponaša već smo videli ovde tokom devedesetih, a ni danas ne zaostajemo.

Reklame

Foto via Flickr user Tony Fischer

Ma, o čemu se tu zapravo radi? Celuloidnim rečnikom recimo samo da je Boško Buha zarolao, konkretno, sedam bombi na Andervuda. Boško Buha je lider opozicione stranke – Socijaldemokratska stranka Makedonije (SDSM), Zoran Zaev. A negativac već znamo ko je. Ove bombe su ranile Gruevskog, ali bi mogle imati i dalekosežnije posledice po Gruevskog i njegovu svitu. A, opet, koje bombe, kakve bombe? Stavimo im navodnike za početak.

„Bombe" je Zaev najavljivao još u oktobru prošle godine. Od konstituisanja makedonskog parlamenta Zaev sa svojom strankom ne učestvuje u njegovom radu jer nisu priznali rezultate izbora, tvrdeći da se Gruevski služio falsifikovanim glasovima, prevarama itd. Već su svi zaboravili na Zaeva, oči su uprte bile u studente koji su postali prava pretnja Vladi koja je čak povukla predloženi zakon, a onda je pukla prva „bomba", a zatim selektivno i ostale.

Krenimo od poslednje baš zbog onog o nepriznavanju rezultata izbora i jer je ta „bomba bačena" u četvrtak. Sa njom će Zaev, barem tako on tvrdi, dokazati „zloupotrebe Gruevskog na izborima i pljačku izbora u Makedoniji nezapamćenoj, u svetskim razmerama". Prethodne „bombe" odnosile su se na prisluškivanja građana, novinara, stranih diplomata, verskih lidera, aktivista, pa čak i koalicionih partnera iz reda albanskog naroda.

Puštao ih je redom, tvrdeći da je snimke dobio od ljudi unutar postojećeg sistema, a ispostavilo se da je Vlada prisluškivala oko 20.000 građana. Kruži i podatak da je jugoslavenska tajna služba u periodu od 1944. pa sve do osamostaljenja Makedonije sve skupa prisluškivala oko 15.000 građana.

Reklame

Megalomanija? Pre je reč o kvantitetu i kvalitetu. Jugo tajne službe su tih 15.000 ljudi u tom periodu studiozno nadgledale, što nikako ne znači da pravdam bilo kakav nadzor građana. Naprotiv. No, me zanima koliko je građana, od navedenih 20.000 doista bilo pod dan-noćnim nadzorom i, naravno, zašto? Kad razmišljam o tom dan-noćnom nadzoru setim se kako je to izgledalo u sjajnom filmu „Život drugih", koji opisuje kako je istočnonemačka tajna služba, zloglasna Štazi, nadgledala dramskog pisca. Za dan-noćno prisluškivanje u Makedoniji bi, ako se preuzme ozbiljan nadzor kao u filmu, trebalo bar 40.000 ljudi, pa i više. Divan način za smanjivanje broja nezaposlenih.

Ali, šalu na stranu. Iako su o ovom prisluškivanju izneseni tek detalji već je stvorena atmosfera najveće političke krize, još od kratkotrajnog sukoba Albanaca i Makedonaca koji je završen uz pomoć međunarodnog posredovanja potpisivanjem Ohridskog mirovnog sporazuma 2001. godine.

Gruevski se poslužio poznatim metodama pa je na optužbe o prisluškivanjima odgovorio kontratužbama da je Zaev neka vrsta stranog plaćenika i da mu je posao da destabilizuje Makedoniju. Samo, nije odgovorio kome je u interesu da destabilizuje zemlju na koju je i bog zaboravio, osim ako… Pojedini mediji su izneli zanimljivu tezu da Zaev radi posao za novouspostavljenu vlast u Grčkoj, odnosno Ciprasa i Sirizu jer se grčka politika, bar kad je reč o Makedoniji i njenom imenu, nije promenila. Zbog svega je Zaev čak ostao i bez pasoša.

Reklame

Udarac u mošnice, moglo bi se kasti.

Niske strasti. Upravo na to udaraju i jedan i drugi, a jasno je da usplamsalim glavama nije potrebno mnogo da se prime na te udarce. Koliko je situacija ozbiljna potvrđuje i ponuda iz Brisela da posreduju u pregovorima jednih i drugih, ali oni očigledno ne uviđaju da jedni ili drugi ne žele nikakve pregovore, mada ne treba zanemariti pragmatičnost balkanskog homopolitikusa koji je sposoban na razne simbioze, uključujući i one koja nijedna nauka do sad nije uočila. Setimo se samo simbioze između Tadićevih "demokrata" i Miloševićevih, pardon, Dačićevih "socijalista".

Nivo testosterona kod Gruevskog i Zaeva trenutno ne dozvoljava ovakvu vrstu simbioze, ali imam ja jednu drugu tezu. Vratimo se malo na početak teksta i na one uporne studente koji su u ovoj igri u potpunosti skrajnuti. Njihov pristup problemu sa državnim ispitima i autonomiji univerziteta budio je nadu da je moguć i jedan drugačiji politički pristup rešavanju i drugih problema. Iako su daleko od bilo kakvog jasnog političkog profilisanja ne treba isključiti mogućnost da su i Zaev i Gruevski u njima videli opasnost po nakaradni politički sistem kojem samo neobrazovano biračko telo može dati legitimitet.

Možda tempiranje objavljivanje "bombi" nema veze sa studentskim protestima i možda će studenti morati izabrati stranu, jer je ovde ipak reč o teškim kršenjima ljudskih prava, pa će se Gruveski naslađivati tvrdeći da iza njih stoji opozicija, ali to bi samo značilo da bi mu bilo pametnije da se povuče čim pre i čim pre raspiše izbore, dok još ima trunku kredibiliteta među svojim biračima i dok još za opoziciju ima Zaeva i socijaldemokrate, odnosno dok se još neka nova, drugačija politička snaga nije uzdigla i, poput Sirize, štogod mislili o njoj, ili Podemosa u Španiji, ne zbaci sve jahače na tron i preuzme kontrole igrice.

Do tada, kupaćemo se još u blatu makedonske verzije Kuće od karata.