FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Kratko uputstvo za udomljavanje životinja u Srbiji

Verovatno je prvi korak ka udomljavanju psa (ili mačke, kad smo već kod toga) empatija prema živom biću koje ne pripada tvojoj vrsti. Ima mnogo ljudi koji je poseduju, a na osnovu internet komentara i stvarnog iskustva može se zaključiti da i onih sa...

Za nekoga ko na samom pragu zime na ulicu izbaci usamljeno dvomesečno štene ne mogu da smislim bolju reč od reči - ološ.

Zato je verovatno prvi korak ka udomljavanju psa (ili mačke, kad smo već kod toga) empatija prema živom biću koje ne pripada tvojoj vrsti. Ima mnogo ljudi koji je poseduju, a na osnovu internet komentara i stvarnog iskustva može se zaključiti da i onih sa druge strane takođe ima poprilično.

Reklame

Ako ste empatični i želite da pomognete ugroženom stvorenju, drugi korak je mobilni telefon sa pristojnom kamerom da uslika to stvorenje u nekom dražesnom stanju koje će raznežiti srca.

Ruža postala beba

Treći korak je poznanica/ortakinja/riba sa popularnim Tviter/Fejsbuk nalogom koja će se prekrstiti i obavestiti čitav internet metodom Urbi et Orbi da životinjka sa priložene slike traži topli dom i dobru dušu da joj greje srce. Ako ste baš vi ta osoba sa popularnim nalogom i imate telefon sa dobrom kamerom, drugi i treći korak su spojeni u jedan. Ali ako niste dovoljni lepi i uticajni kod suprotnog pola i ako nemate napaljenu armiju iza sebe, spremnu da na svaki vaš mig napravi skok gde vi usmerite, okej, razdvojite ih.

Četvrti je širenje priče na sve strane i cimanje svakoga ko bi možda mogao tu životinju da primi u svoj dom, za svaki slučaj, ako akcija na netu ne upali pošto reč "udomiti" ne znači "usvojiti", već pronaći mu dom, odnosno usvajača. Barem ja to tako definišem. Dakle, ovo nije uputstvo za traženje psa ili mačke koje želite da primite u svoju kuću zauvek, dok vas smrt ne rastavi, mada pretpostavljam da može i vama da posluži.

U mom konkretnom slučaju, išlo je ovako. Slikao sam Ružu, kako sam nazvao štene sa slike, ortakinja je šerovala fotku na Tviteru (pošto ja više i nisam toliko popularan kao nekoć), ri-šerovala je @celava_ti_mama koja ima 100 hiljada i više folovera, i iste večeri se javila žena koja je želela da je usvoji. U suštini sam nepoverljiv, ali pošto mi je rečeno da već imaju tri psa i da će Ruža imati društvo, da će spavati u kući, i da već sutra odmah mogu da je dovedem, nisam hteo previše da razmišljam niti da rizikujem da se gospođa predomisli.

Reklame

Ujutru sam zgrabio kutiju sa sve Ružom koja je u njoj spavala i gradskim prevozom otišao da se nađem sa ortakinjom na nekoj trećini puta do štenetove nove kuće. Sve vreme mi je spavala na ruci, a dok smo čekali prevoz, igrali smo se na ulici. Autobusi i kola su švrljali pored nas, ali Ruža je sve vreme bila zauzeta istraživanjem novog sveta u kome se našla, a ja pokušavanjem da je sprečim da izađe na ulicu ili da se zavuče negde odakle ne bih mogao da je izvučem. Onda je došla ortakinja, a umorna Ruža se vratila kuntu.

Uglavnom, na kraju se ispostavilo da je porodica koja ju je usvojila idealno okruženje za psa koji se tek ispilio i odmah susreo sa svirepim svetom. Dobila je ime Beba i danas spava na krevetu sa novom gazdaricom. Ove zime, tokom onih sabziro sedmica, nije se smrzavala na ulici.

Pretpostavljam da je ceo ovaj poduhvat bio početnička sreća, pošto udomiti psa nije ni približno tako jednostavno i lako. Ima previše pasa koji žele dom, a vrlo malo neiskompleksiranih i mentalno sređenih ljudi kojima nije važno što pas nije "rasan."

Za kraj, želim da odgovorim unapred svakom potencijalnom pametnjakoviću koji će me pitati zašto ga sam nisam usvojio. Odgovor je: postoji nekoliko jako dobrih razloga, a i uostalom, šta te briga.