FYI.

This story is over 5 years old.

Seks

Od Nove godine ćete očekivati manje kada pročitate ove sulude novogodišnje priče

Ukoliko ste u godinama života kada možete da koristite kompjuter bez dozvole roditelja, do sad je trebalo da ste shvatili da je Nova Godina sranje.
Illustrations by Carla Uriarte

Ukoliko ste u onim godinama kada možete da koristite kompjuter bez dozvole roditelja, do sad je trebalo da ste shvatili da je Nova Godina sranje. Nema dana u godini koji je toliko retardiran, stresan i depresivan – osim možda dana nakon rođendana. Isto tako, ako mislite da ćete uspeti da se pridržavate svojih novogodišnjih odluka onda i ne zaslužujte da izgubite težinu/trčite pet kilometara/prestanete sa pušenjem/budete uviđajniji ili šta god vas je mučilo 2014.

Reklame

Sa svim ovim na umu, hajde da probamo da spustimo očekivanja na najniži mogući nivo i setimo se nekih od najretardiranijih novogodišnjih noći koje su se ikada desile.

ČUDAN POČETAK GODINE

Moja najgora Nova godina bila je kad sam imao jedanaest godina. Žurke su za mene tada još uvek bile nešto novo. Otišao sam na žurku sa najboljom drugaricom, koja je još od najranijeg detinjstva umela bolje sa ljudima od mene. Sa šesnaest, bila je već potpuno razvijena, šarmanta i svi su je želeli. Dokaz je bio njen dečko koji je pošao na žurku sa nama. Bio je potpuno kul lik, a njih dvoje zajedno su izgledali kao pravi par iz tinejdž filma. Meni je mama još uvek kupovala garderobu. Žurka je sama po sebi bila užasna, ali sam, dete kakvo sam bio, mislio da je do jaja. Mučilo me je što ne poznajem nikoga, što su svi dečaci na žurci bili odvratni, dosadni skejteri, jer sam, kako sam već pomenuo na početku, imao šesnaest godina. Život je bio super.

Bilo je nekoliko minuta pre ponoći kada sam skontao da najbolju drugaricu nisam video neko vreme. Hteo sam da sa njom uđem u Novu godinu, ali isto tako nisam želeo da me zaskoče stranci, a da nje nema u blizini. Našao sam se u grupi finih, kul straijih likova. Pokušavao sam da budem kul i da ne delujem nervozno jer sam sam. U to vreme, naslanjanje na zid je za mene bio top nivo nonšarlancije. Kada je odbrojavanje počelo, naslonio sam se na zid, osim što to zapravo nije bio zid, bio je prozor. Koji se polomio. A ja sam ispao napolje.

Reklame

U tom trenutku me je bilo sramota, ali to još uvek nije bio najgori momenat u mom životu. Kada sam pogledao oko sebe, video sam da sam pao pored prozora spavaće sobe u kojoj je moja najbolja drugarica pušila svom dečku. Mnogo ljudi je izašlo da vidi šta se dešava i da li sam dobro, a onda smo svi doživeli isto – slušali smo vrisku moju najbolje drugarice, stenjanje njenog dečka, a u isto vreme su svi vikali SREĆNA NOVA GODINA.

TRINAESTO PRASE

Pre nekoliko godina, moj tadašnji dečko i ja rezervisali smo kuću na plaži na Zlatnoj obali sa još tri para. Trebalo je to da bude najbolje putovanje svih vremena, sve dok me dečko nije ostavio 29. decembra. Srce mi je bilo slomljeno, naravno da nisam bila raspoložena, ali su ostali parovi nekako uspeli da me ubede da treba da krenem sa njima, da će biti super zabavno i ni malo čudno. Ubedili su me da neću biti trinaesto prase.

Stigla sam u hotel nešto kasnije i iznenadila se hladnom dobrodošlicom kojom sam dočekana. Ispostavilo da su vreme dok ja nisam stigla proveli razgovarajući o mom raskidu. Zaključili su da sam za raskid ja kriva. Vervatno su, pored toga, shvatili da nije bila najbolja ideja pozvati samu, jadnu ortakinju na okupljanje parova.

Naredna tri dana, uključujući Novu godinu, proveli su u svojim sobama, krešući se vrlo, vrlo glasno. Videla sam ih za sve to vreme jedino kada su izlazili iz soba da uzmu nešto da jedu, gledaju vatromet ili kupe još kondoma.

Reklame

I poslednji momenat užasa – delila sam sobu sa jednim parom, tako da sam provela ceo vikend na kauču gledajući TV, plakala zbog raskida, osećala se odbačeno od svih ovih ljudi. U svoju sopstvenu sobu nisam mogla da uđem zbog njih dvoje koji nisu prestajali sa seksom.

Ilustracije: Carla Uriarte

NOVOGODIŠNJA POTRAGA

Kada sam imala petanest godina slagala sam sve žive da ću Novu godinu provesti na jahti ortakovih roditelja. Kada sada razmišljam o tome, najčudnije od svega je što smo uspeli kao klinci da ubedimo roditelje da zaista poznajemo nekog sa jahtom. Odvezli su nas do obale i ostavili. Nismo imali gde da idemo, nismo imali nikakve planove, ali smo bili u faoznu, pfff, šta sad, važno da imamo dvadeset flaša votke.

Nakon lutanja po obali, otišli smo na plažu, gde smo, imajući u vidu da je bila Nova godina, odmah naleteli na ogromnu grupu ljudi koja se napijala oko logorske vatre. Do tada smo se i mi već dobro napili, tako da sam odmah počela da se ljubim sa nekim likom, koji veovatano nije imao pojma da se ljubi sa klinikom. Posle toga sam počela da pričam sa drugim likom koji je imao devetnaest godina, bio je razvaljen ne znam od čega, ali je izgledao kao profi sportista. Bio je sve što su moji tinejdžerski hormoni želeli.

Pričali smo, odradili upoznavanje i ostala smaranja, a onda me je podigao i pretvarao se da će me baciti u okean. Bilo je sjajno. Na kraju smo odšetali nekih 100 metara od grupe i proveli narednih sat vremena vatajući se.

Reklame

Pošto sam bila glupa, pijana tinejdžerka, nikome od prijatelja nisam javila gde sam. Oni su do tada već skontali da više nisam tu i počeli da me traže. Ispostavilo se da se pričalo da su me ljudi videli sa nekim starijim likom i da je izgledalo kao da me će me baciti u okean. Svi su odlepili.

Na drugoj strani plaže nisam baš mogla najbolje da ih čujem, bila sam realno zauzeta, a i vrištanje zvuči sasvim normalno kada je Nova godina. Svi ljudi sa žurke, sada u panici, počeli su da uskaču u okean da me traže. Na kraju je neko video na plaži kamen koji je ličio na ljudsko telo i pozvao policiju. Ako vas nikada policija nije prekinula u sred akcije zajedno sa gomilom prijatelja koji plaču jer misle da ste mrtvi – ništa niste videli u životu.

SMRDLJIVA NOVA GODINA

Pre nekoliko godina otišli smo kod ortaka na tehno žurku. Počelo je prilično mirno, ali je brzo postala prava ludnica. Do ponoći, kuća je već bila pretrpana ljudima, jedva je bilo prostora za manevrisanje, a ja sam se našao u dvorištu, gde smo zbijeni stajali, bez mnogo prostora za guranje. Kako se sve više ljudi skupilo u dvoruštu pre odbrojavanja, izgurali su me skroz do kraja, tako da sam stajao bukvalno na kapiji.

Kad je počelo odbrojavanje, svi su počeli da se guraju i vrište "Srećna Nova godina". U celom tom haosu, neko me je jako udario u glavu i napravio sam korak nazad da bih se ostao na nogama. Kad sam dotakao zemlju, obuzeo me je jak i poznat osećaj – stao sam u govno bosim nogama.

Reklame

Naravno da mi je istog trenutka bilo muka, ali gora stvar se desila malo kasnije – shvatio sam da cele večeri nisam video ni psa ni mačku na žurci. Umesto toga, setio sam se dugog reda za toalet, kućica mog druga bila je premala za ovoliko ljudi.

Izgleda da su ljudi u nekom momentu, onako nadrogirani, zaključili da, ako je ok pišati po dvorištu, zašto ne bi i srali. Gledao sam u stopala i shvatio da ću prve momente Nove gdine provesti čisteći nečije govno razmazano između mojih nožnih prstiju.

NOVOGODIŠNJA ŠLJAKA

Novu godinu nakon osamnaestog rođendana proveo sam radeći u ogromnoj novozelandskoj mlekari. To je bio lak posao koji sam počeo da radim za vreme raspusta, ali je smena trajala dvanaest sati, tako da to nije baš bio honorarni poslić. Radio sam dva jutra, dve noći, a onda imao četiri slobodna dana. Obično je to bilo okej, osim kad se desilo da je Nova godina baš tada kada treba da radim noćnu smenu. Pokušao sam da se izvučem, ali nisam uspeo.

U mlekari je alkohol bio striktno zabranjen, tako da sam se často bezalkoholnim pivom. To nije vredelo apsolutno ništa jer sam, nekoliko minuta pre ponoći, udario glavom u bure sa mlekom. Završio sam sa ogromnom čvorugom, a možda, kasnije sam shvatio, i potresom mozga.

Kada sam skontao da sam na pola smene, a da nema nikog treznog koga bi mogli da pozovu da dođe i radi umesto mene, jednostavno sam nastavio da radim. Malo nakon ponoći, u čast Novoj godini, smrskao sam viljuškar u ventilacionu cev. Ne sećam se najbolje detalja i toga kako sam se sve povredio, ali znam da je bila baš, baš velika frka Sledeća četiri sata sam proveo pokušavajući da sam popravim stvar, a narednih par sati pokušavajući da nađem nekog majstora u firmi.

Negde oko pola pet ujutru sam sve sredio i konačno krenuo kući. Kad sam stigao, zatekao sam cimere kako trezni sede na kauču i gledaju muzičke spotove. Bilo mi je lakše da podnesem činjenicu da je Nova Godina uvek sranje, nezavisno od toga da li ste imali blagi potres mozga ili ne.