FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Ljudi nam pričaju o najboljim mestima na koja su se ušunjali

“Odjednom smo se našli u prvom redu na dodeli Gremi nagrada”

Ako pretpostavimo da niste potpuni smarač, znate da je ušunjavanje na mesto na kome ne bi trebalo da se nađete jedno od najlepših životnih zadovoljstava. Bilo da koriste flertovanje ili podvig planiraju precizno poput pljačkanje banke, ljudi od pamtiveka nalaze kreativne načine da se uvuku na mesta gde ne pripadaju.

Pitali smo ljude da nam ispričaju svoje najbezobraznije i najluđe priče o ušunjavanju na različita mesta. Koristeći se rekvizitima, obmanama i starom dobrom genijalnošću, ovi odmetnici koriste svoje pravo kao božanski put ka besplatnoj zabavi i VIP tretmanu. Čak i naš stari prijatelj, marker za auto, ključ koji otvara sva vrata, pojavljuje se u ovim pričama o smicalicama.

Reklame

Fotografija vlasništvo Vitalii Sadiuk

Moji prijatelji su imali četiri karte za Gremi nagrade, a bilo nas je petoro. Pitao sam ih da li mogu da pođem sa njima i probam da se prošetam crvenim tepihom bez karte. Tako da smo otišli tamo i, za divno čudo, po dolasku je obezbeđenje samo očitalo naše karte na brzinu i pustilo nas kroz prvu kapiju. Zatim su moji prijatelji prošli crvenim tepihom, ostavivši me u delu tik ispred tepiha.

Prva javna ličnost koju sam video bila je Adel. Odmah sam je pitao da uradimo selfi i pristala je. Tako da sam odlučio da pratim njen tim i vidim da li mogu sa njima da stignem na crveni tepih. Nisu pustili nekog iz njenog tima, pa je došlo do manje rasprave, a kako se obezbeđenje bavilo njima, ja sam to iskoristio da se dočepam crvenog tepiha. Kada sam se konačno našao tamo, izvadio sam Ajfon i počeo da radim intervjue sa poznatim ličnostima.

Crveni tepih je trebalo da se zatvori za pet minuta. Pa sam ponovo odlučio da pratim neke ljude, ovoga puta je to bila žena u zelenoj haljini. Na moje iznenađenje, prošao sam barem kroz pet kapija obezbeđenja sa njom. Obezbeđenje je samo proverilo naše džepove i to je bilo to. Odjednom smo se našli u prvom redu na dodeli Gremi nagrada. Ispostavilo se da je žena u zelenoj haljini Keti Peri!

Čuo sam da ceremonija počinje, pa je trebalo da zauzmem mesto. Nije ostalo mnogo slobodnih sedišta. Hteo sam da okušam sreću i sednem blizu Bijonse, ali se Džej Zi pojavio u poslednjem trenutku, pa sam morao da smislim novi plan. Seo sam iza Džastina Timberlejka i Stinga u drugom redu. Kasnije sam saznao da sam zauzeo mesto Adamu Levinu iz Maroon 5 i da je on morao da sedne na pod pored Blejka Šeltona. Tako sam udobno sedeo, pretvarajući se da pripadam tom društvu, uživajući u češanju ramena sa ostalim poznatim ljudima koje konstantno viđam na televiziji. Čuo sam da ljudi oko mene šapuću, verovatno se pitajući ko je ovaj tip?

Reklame

Ubrzo su najavili izbor za najbolji solo pop performans i, naravno, nagradu je osvojila Adel. Želeo sam da otrčim na binu, pretvarajući se da sam zapravo ja dobio nagradu. Nisam mogao više da sedim tamo jer su ljudi stalno menjali mesta i znao sam da će pre ili kasnije saznati da nemam ni kartu, ni akreditaciju. Tako da sam rešio da uradim nešto vredno uspomene.

Kada sam se pojavio na bini, izjavio sam preko mikrofona "Hvala ti za ovu nagradu! Adel, ti si moja inspiracija!" Zatim me je Dženifer Lopez oterala sa bine. U bekstejdžu me je već čekala gomila besnih i zbunjenih ljudi, uključujući i policiju koja me je privela. Srećom, pustili su me već ujutru - Vitalii, Ukrajina

Išao sam iz Čikaga u Nju Džerzi da slikam Bamboozle Festival za Viktori rekords. Kada sam stigao tamo, provalio sam da su ljudi iz Viktorija "zaboravili" da me stave na pres spisak.

Uslikao sam akreditaciju od prijatelja, odštampao je u nekoliko primeraka i plastificirao ih. Osim što sam ušao, prodao sam više lažnih propusnica za po 50 dolara i živeo kao pop pank car čitav vikend. Met, Džerzi siti.

Ovo je više bilo iskradanje, ali volim da mislim da je bilo jednako lukavo kao i pokušaj ušunjavanja negde. To je bilo na fudbalskoj utakmici na koledžu i upravo smo pobedili rivale, tako da je čitav stadion poludeo. Klinci bi obično strčali na teren u ovakvim situacijama tako da je kordon policije stajao ispred tribina.

Reklame

Neki panduri su prerano reagovali, očekujući da će klinci preskočiti ogradu i utrčati na teren, pa su počeli suzavcem da prskaju masu koja je još uvek stajala na tribinama. Neki od nas, koji smo udahnuli sprej, smo skapirali da, ako će već da nas sjebe policija, mogla bi to da uradi na terenu.

Preskočio sam ogradu i skočio sa visine od tri metra samo kako bi me neko odmah uhvatio za kragnu od košulje i počeo da urla "imam te, kretenu mali". Tokom verovatno najspretnijeg pokreta u mom životu, povukao sam se unazad i svukao majicu uz reči "ne, nemaš" pre nego što sam otrčao u masu.

Sad sam polugo i delimično slep u moru ljudi na terenu dok me neko sigurno juri. Dotrčao sam do prvog tipa koji je držao dodatnu majicu u ruci, uzeo je, kao i njegov i-mejl i zakleo se da ću mu se javiti i vratiti mu garderobu.

Bio sam na terenu i slobodan i hteo sam da pobegnem, ali nisam imao plan bekstva. Primetio sam sportsku fotografkinju sa kojom sam pričao dan ranije, otrčao do nje, objasnio joj situaciju i pitao je da li može da me izvadi odavde. Dala mi je njenu torbu za kameru i izašli smo kroz prolaz za pres, ja sam glumio njenog asistenta. Takođe smo bili u vezi nekoliko godina i to što mi je pomogla da izvučem svoje dupe odatle je bilo početak svega – Robert, Harisburg, Pensilvanija.

Fotografija je vlasinštvo Skajler Stoun

Nas dvanaestoro nismo imali nikakav plan ni lovu da odemo na doček Nove godine u Vegas. Kako smo se vozili iz Los Anđelesa, shvatio sam da nemamo gde da spavamo, jedemo ili pijemo a da to ne košta čitavo bogatsvo.

Reklame

Pozvao sam hotel, koji ću napustiti anonimno, i rekao im da sam gospodin Sent Obin, agent Vilijam Moris Agencije.

Rekao sam ženi koja se javila da imam jako bitnog agenta na liniji koji je trebalo da priča sa nekim na višem položaju od nje. Folirao sam glas, tako da sam brzo mogao da pređem na svoj pravi glas i glumim  da nas ima dvojica – kao asistent, ali i kao agent. Kao agent sam joj rekao da predstavljam Bena Stiler, Dženifer Eniston, Skajlera Stouna (mene), Džejmsa Van Der Bika i da su im planovi za doček Nove godine propali u poslednjem trenutku i da sada nemaju nikakav plan za boravak u Vegasu.

Kada su me povezali sa najbitnijom osobom koju su mogli da nađu, shvatio sam da je to broj telefona nekog tipa koji je verovatno na odmoru. Mogu da kažem da smo imali situaciju u kojoj smo mogli da se povežemo kako bi se ovo izvelo u poslednjem minutu.

Nakon našeg bratimljenja, odmah smo prešli na ponudu koju je on imao za moje "klijente". Dao nam je luksuznu garderobu, VIP ulaz za njihov najnoviji klub i naš lični sto sa konobarima i obezbeđenjem čiji bi jedini posao bio da nas isprate do našeg ličnog toaleta, kad god bi nam se priišlo.

Najbolji deo čitavog putovanja bio je taj filmski trenutak kada smo stigli. Sa novogodišnjim saobraćajem, nismo stigli tamo sve do 11:56. Nekako smo ušli u klub, odbrojavajući zajedno sa ostatkom publike i konačno stigli do našeg VIP stola.

Nakon što smo uživali u besplatnim pićima i partijanju, konačno smo otišli do sobe. I bila je tu. Prelepa, skupa korpa prepuna najraznovrsnijih sireva, mesa i maslina potopljenih u najfinije maslinovo ulje. Bila je čak i kartica na kojoj je pisalo "Gospodin Stoun".

Reklame

Telefon mi se ugasio te večeri, a punjač mi je ostao u kombiju i kada sam ga ponovo uključio, imao sam nekoliko poruka od različitih ljudi iz hotela. Kako smo dalje slušali poruke, njihov ton je postajao sve gori. Defintivno su imali gomilu "pitanja", a mi nismo bili u fazonu da smišljamo neke odgovore. Iako smo imali još jedno veče u tom hotelu, rešili smo da se odmah izgubimo – Skajler, Los Anđeles

Kada sam imala 19 godina, živela sam na periferiji i išla na koledž. Svi moji prijatelji su želeli da idu Rejdžing Voters akva park (bilo nas je otprilike osmoro), ali nisu svi imali dovoljno love. Neko je smislio da treba da se ušunjamo tako što ćemo da preskočimo ogradu sa strane.

Bila sam u bikiniju i bosa se popela uz nekoliko metara visoku ogradu i gledala ostale devojke kako se muče i momke koji se trude da ih podignu. Nakon toga smo se provukli ispod dva vodena tobogana i konačno stigli u dozvoljeni deo.

Otišli smo do samog ulaza kako bismo stavili stvari u ormarić, kada smo videli znak na kome je pisalo "SLOBODAN ULAZ POSLE 15h".

Bilo je 15:30 – Džejms, Los Anđeles.

Još na VICE.com

Ljudi nam pričaju o najgorim prvim dejtovima

Ljudi nam pričaju o najgorim savetima koje su poslušali

Ljudi nam pričaju o njihovim najgorim iskustvima na drogama