FYI.

This story is over 5 years old.

poslovi

Ludorije iz zoo vrta o kojima šira javnost ništa ne zna

Majmuni u begu, predstave sa smrznutim pacovima, u kućni odgoj divljih mačaka: priče bivših i sadašnjih zoo čuvara.
Hannah Ewens
London, GB

Upitan je kvalitet života u britanskim zoološkim vrtovima. Ovog februara saznali smo da je skoro 500 životinja umrlo u poslednje četiri godine u zoo vrtu u Kambriji (koji je u međuvremenu izgubio licencu). Ista ustanova kažnjena je zbog kršenja bezbednosnih mera prošle godine kada je dvadesetčetvorogodišnju Saru Maklej napao tigar.

Naravno, to što jedan zoo vrt koji ne vodi računa o životinjama ne znači ništa samo po sebi, ali on nije jedini. Od kad smo razvili običaj da zatvaramo mala slatka stvorenja u kaveze i naplaćujemo posetiocima priliku da ih vide, zoo vrtovi su izloženi kritici. Početkom devedesetih godina, našli su se u krizi unutar UK – posete su značajno pale, a tri četvrtine Britanaca protivilo se držanju životinja u zatočeništvu.

Reklame

U ime javnog interesa, a i zato što volimo da čujemo gadne i čudne priče iz prve ruke, porazgovarali smo sa (bivšim) zaposlenima u britanskoj zoo industriji.

ODBEGLE ŽIVOTINJE

Radila sam u konzervacionom zoo parku gde nam je osnovni cilj bio odgajanje životinja koje bismo potom vraćali u divljinu. Na žalost nisam imali dovoljno osoblja, pa bi nas obučavali za sve i svašta jer niko nije znao kome će koje zaduženje kad zapasti. Nedostajalo je novca, ali umesto da uloži u životinje ili u zaposlene, vlasnik je trošio na atrakcije koje bi privukle posetioce. Ako mene pitaš, to nema nikakvog smisla.

Mali majmuni bi nam redovno pobegli, a naravno kad god neka životinja pobegne ceo vrt mora da se zatvori, zato što bi posetioci mogli da pokušaju da pomaže životinju pa da ih ujede. Odveli bismo sve goste u sobe i zaključali ih. Jednog dana nam je pobegla gomila majmuna, pa smo ih svi jurili, skakali, pentrali se svugde, ja sam pokušala da organizujem sve preko radija. Najozbiljnije je bilo kad je jednom prilikom lav izašao u odeljak iz kog ga obično hranimo, sećam se da smo satima sedeli zatvoreni u prodavnici.

Sendi, 25

NAPALJENE PTICE

Ljudi ne znaju do koje mere je jak libido kod nekih životinja. Jedna ptica me je bukvalno jebala u glavu kad god bi joj se ukazala prilika. Druga je više volela rame, ispuštala bi neke glupe zvuke pre nego što svrši. Ta je bila sitna ali energična, mada dovoljno pitoma da bismo je svugde vodili sa sobom. Mislim da su nam svima ostali tragovi kandži. Sećam se kad se jednom prilikom „uzbudila" toliko da je ceo pult isprskala. Lice joj je bilo smešno kad je blizu orgazma – zenice se naglo rašire pa skupe.

Na većini mesta radna snaga je bila u proseku ispod 18 godina, potpuno nekvalifikovana, a očekivalo se od nas da se staramo o nekim od najugroženijih životinjskih vrsta na svetu. Sve to zavisi od plate. Kad unajmiš mlade ljude za male pare, naravno da će da se blesave. I bili smo blesavi.

Reklame

Poli, 35

Pogledajte film: Poslednja cirkuska porodica u Americi

PROTIVZAKONITO I SLATKO

Jednom mi je zapalo da odnesem mladunče divlje mačke kući i tamo ga odgajam, što je sigurno bilo protivzakonito jer nisam imala nikakvu licencu. Maca je mogla svašta da napravi. Nju su uzeli od roditelja kao vrlo malu, možda je samo sedam nedelja imala – ali već se vezala za njih. To je izuzetno okrutno prema mladunčetu. Ja volim da radim sa životinjama pa mi nije teško palo, ali nije u redu prema njima.

Ružne stvari se lako pamte, ali bilo je toliko toga slatkog. Kad krenem ujutru da obilazim životinje, desi se da je jedna bila trudna, ja dođem da pogledam, kad ono maleno lice samo proviri. Beba!

Ejmi, 37

DA NAM PROĐE VREME

Ovo mi je kolega ispričao par godina kasnije. Došao je rano jednog jutra u pokušaju da ukrade pare za kartu do kuće, a onda se prišunjao jednog velikoj ptici – bolje da ne kažem koja je vrsta – i dreknuo da je uplaši. Ptice su strašno osetljive na šok. Ovom nesrećniku je srce eksplodiralo u snu, umro je na mestu. Patologija je pokazala rupturu srca. Ali tako je to kad dovedeš mlade kretene, nećeš da platiš starije, odgovornije, iskusnije ljude.

Kao i većina ljudi u ovom poslu, ja sam posle upisala fakultet i obrazovala se o životinjama, pa mi je sad jasno koliko su strašna mesta ti zoo vrtovi. U ono vreme sam samo znala da je životinjama dosadno. Ja bih im bacala crve i cvrčke po podu da im bude zanimljivije da ih pronađu, ali šefu je to smetalo.

Reklame

Mislim da je ljudima stalo do životinja, ali reaguju na pogrešne stvari. Kao kad kažu „Jao jadna životinja tako usamljena", a u stvari toj životinji je potrebno da ima svoj prostor; da smo joj doveli još jednu, verovatno bi se poubijale. Takođe, ljudi često misle da je slatko kad životinja pokazuje znake akumuliranog stresa.

Džejn, 38

Krakovski zoo vrt kojim se ovaj tekst ne bavi, ali zato ima veliki ZOO natpis; fotografija Radoslav Novak via

LUTKARSKE PREDSTAVE

Kad nam stignu mrtvi pacovi, zečevi, i miševi – hrana za druge životinje – mi bismo ih zamrznute izvadili i poređali u raznim pozama, kao nekakve lutkarske predstave. Rekli bismo „Vidiš, ova je neka balerina, a onaj tamo je kao stidljiv…"

Mrtve životinje smo držali u zamrzivaču, posle ih prodavali istraživačima i preparatorima. Ponekad bismo izvukli mrtvu iguanu, izgledala je kao sladoled na štapiću. Staviš je da stoji na repu i probaš da je zavrtiš.

Vlasnici privatnih zoo vrtova obično nemaju pojma ni o čemu. Jedan za kog sam radio hteo je da ima što veći diverzitet vrsta, pa je stalno odlazio da kupi nove ptice. Jednom prilikom se vratio sa nekom neobičnom ružičastom, kao retka vrsta, ali se ispostavilo da je te boje bila od spreja. On ju je ipak izložio kao tu retku sortu, iako je bila sasvim obična ptica samo ofarbana.

Adam, 32

UŽASNA MESTA

Deo zaduženja bio je da hranim životinje a deo da im smišljam strategije obogaćenja doživljaja, navodno da odagnam dosadu. Problem je u tome što ne postoji strategija kojom može da se nadomesti život u divljini. Tako da sam ih hranila, otvorim odeljak pa zatvorim i tako po sto puta, kad završim već je vreme da se počne sa sledećim obrokom. Nije bilo vremena ni za kakve strategije obogaćenja, samo sam čistila govna.

Sa žirafama je uvek bilo grozno, one su zatvorene u majušnom prostoru, često i ne izlaze. Sećam se da mi je svaki put prošlo kroz glavu koliko mora da im je užasan život. Jednog posetioca smo izbacili zato što je dao majmunu cigaretu. Jedan klinac bi uporno drndao po šipkama kaveza sve dok se papagaj ne bi onesvestio i pao. U kavezima se često nađe gomila otpadaka, ljudi se često izruguju životinjama, majmunima posebno. Apsolutno je užasno gledati ih.

Reklame

U svakom zoo vrtu mogu se videti tigrovi kako hodaju napred nazad, razne životinje kako grizu šipke kaveza. To prosečnom posetiocu izgleda normalno, čak simpatično, ali takvo ponašanje se u stvari zove stereotipija – tako životinja iskazuje frustraciju. Od kako sam napustila tu vrstu posla, otvorila sam sajt za zaštitu životinja ( The Happy Orca) ubeđena sam da je sam koncept zoo vrtova suštinski loš.

Nova, 36

Još na VICE.com:

Pitali smo ljude u londonskom zoološkom vrtu za koje bi im životinje bilo drago da zauvek nestanu

Napaćeni zoološki vrt u Gazi prisiljen da prodaje nojeva jaja i laviće

Stručnjak objašnjava šta se dešava sa gorilama nakon smrti u zoo vrtu