FYI.

This story is over 5 years old.

Deset pitanja za

10 pitanja koja ste oduvek želeli da postavite majstoru kung fua

Ne ograničavaj se na samo jedan stil.
Sve fotografije je napravio autor

Odi je savemeni kung fu majstor. Tokom protekle dve decenije, savladao je bukvalno svako ubojito hladno oružje koje postoji na svetu, i obučio je bezbroj učenika da pobeđuju na nacionalnim vušu takmičenjima širom Indonezije.

Indonezija je nedavno na azijskim Igrama osvojila pet medalja u vušuu, uključujući i zlatnu, pa smo pomislili da je ovo dobar trenutak da se nađemo sa Odijem da nam priča o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kung fua, u svetu opsednutim kombinovanim borilačkim veštinama.

Reklame

VICE: Koliko dugo se baviš kung fuom?
Odi: Podučavam kung fu od ’96. Takođe sam trenirao i druge borilačke veštine kao što su pentjak silat i brazilski džiu-džicu, ali ona koju sam najviše proučavao jeste kung fu.

Koja je razlika između tradicionalnog kung fua i vušua? Da li je istina da je kung fu praktično sveden na ples i danas ima lepršaviju formu?

Po mom mišljenju, kod vušua je lepota prioritet u odnosu na funkciju. Brzina u vušuu je neverovatna – ali borilačka duša gotovo da i ne postoji, zato što su pokreti više fokusirani na stil nego na suštinu. S druge strane, tradicionalni kung fu održava borilački aspekat kroz trening i kondicione pripreme. Vušu ima dva ogranka: taolu, što su uvežbane forme, i sanda, što je borilački sport. Tako da se može reći da je sanda vušuov odgovor na taolu.

Koja je najveća pogrešna predstava o kung fuu?
Obični ljudi misle da je vušu samo „ples“, a da je kung fu nastao od samo jednog stila. Kung fu je samo krovni termin: ima mnogo škola u kojima se uče različiti stilovi.
Osoba koja mnogima prva padne na pamet kada pomisle na kung fu je Brus Li, ali kung fu ne izgleda kao ono što je Brus Li radio.

Na Jutjubu ima toliko mnogo videa boksera i MMA boraca koji izazivaju „kung fu majstore“ na borbe i pobeđuju. Po tvom mišljenju, koji je najbolji kung fu stil za borbu na MMA turnirima?

Pa, svaki stil ima svoje jake strane i svoje slabosti. Mislim da je najbolje naučiti ono što je korisno, a odbaciti ono što za tebe ne funkcioniše. Ne ograničavaj se na samo jedan stil. Ali kada smo već kod toga, korist od stila na kraju zavisi od osobe do osobe. Ako je osoba koja se bori majstor koji je trenirao godinama, onda njegov kung fu može da bude smrtonosan, ali ako je osoba koja se bori počela juče da trenira, naravno da je samo zagrebala „kožu“ ove veštine, da tako kažemo.

Reklame

Ali po mom mišljenju, najednostavniji i najlakši kung fu za učenje je ving čun. Najlakše ga je primeniti, najlakše ga je naučiti, i nema toliko mnogo kata koje treba zapamtiti. Kate nemaju mnogo beskorisnih pokreta, a držanje je, bar po mom mišljenju, primenljivo u stvarnom životu. Možda se neko neće složiti, ali ja govorim iz ličnog iskustva.

Koja je najneverovatnija stvar koju si video da je uradio neki kung fu majstor?
Hm, ono najčešće što ljudi vide je razbijanje tvrdih predmeta… metalnih šipki, betona i velikih blokova leda, sve je to prilično standardno. Ali najluđa stvar koju sam ja video je veština „gvozdene košulje“. Ljudi kanališu svoju ki energiju kroz određene delove tela, da bi izdržali udarce golim rukama ili oružjem. Moj lični učitelj je savladao tu veštinu.

A šta je sa nekim manje poznatim veštinama koju bi učitelj kung fua mogao da, hm… nauči? Stvarima koje prosečnom čoveku deluju neverovatno?
Ako pričamo o levitaciji ili skakanju stvarno visoko u vis, ja bih rekao da je to sadržaj za TV. Da imamo takve veštine, onda bi naši sportisti do sada već osvajali medalje u skokovima u vis i u dalj na Olimpijskim igrama.

Kako definišete ki? Kako se razvija?
Mislim da je ki vid energije u ljudskom telu. Postoji ili u pasivnom, ili u aktivnom stanju, i može da se razvije specifičnim metodama, kao što su disanje ili meditacija. To je nešto što mora da se uči pod vođstvom učitelja, to nije veština koju bezbedno možeš da naučiš sam. Bez odgovarajućeg vođstva, moguće je da ti tokom vežbanja pukne arterija ili ti se uklješti nerv.

Reklame

Možeš li da mi ispričaš nešto o „veštini gvozdenih jaja“? Kako neko može da primi udarac u međunožje, a posle toga ipak može da ima decu?

O da. To je zapravo veština kada kanališeš svoj ki u testise, tako da budu dovoljno snažni da vuku kola. Ali to su fore Šaolina – monasi treniraju veoma naporno da bi mogli da vuku kola penisom.

Znamo da su ljudi kao što je bio Ip Man (učitelj Brusa Lija) znali kako se to radi, a imali su i decu, pa bih rekao da ti to ne umanjuje šanse za reprodukciju u nekoj velikoj meri.

I kako to funkcioniše? Postoje li neke određene vežbe koje prvo treba da radiš?
Postoji verzija kada se testisi uvlače u skrotalnu šupljinu uz pomoć kigonga. Ja to nikada nisam trenirao, ali sam čuo da je to veština koju savladaš tako što usisaš svoja muda gore u abdomen.

Da li stvarno možete da zapalite nešto, ili levitirate koristeći kigong?
Čoveče, po meni, to potpada pod natprirodno. Na primer, za normalne ljude, to bi bilo nemoguće bez pomoći nekih posebnih „entiteta“.

Kako izgleda tvoj tipičan dan treninga?
Moj režim treninga je podeljen na vežbanje tehnike i na fizičke vežbe. Fizička sprema podržava tehnike. Ove vežbe uključuju trčanje, sklekove, čučnjeve, i generalno, vežbe kondicije koje jačaju telo. I u tehnici treba dati prioritet formi i primeni – koja je korist od snažnog tela, ako imaš lošu tehniku, ili kada imaš dobru tehniku, a slabo telo?

Kako će izgledati budućnost tradicionalnog kung fua?
Tradicionalni kung fu mora da ide u korak s vremenom. Mi, treneri, ne smemo isuviše da zaglibimo u tradiciji. Pogledajmo smartfone – svake godine izlaze sve napredniji modeli koji one stare čine zastarelima. Ako teramo sebe da koristimo stare modele i tehnologije, vreme će nas pregaziti. Tako da je ovde od ključnog značaja održavati tradiciju, a u isto vreme usvajati savremene elemente.

Ovaj intervju je redigovan zbog dužine i jasnoće.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE ID.