Prva izložba slikarskog čuda od deteta iz Avganistana u Srbiji
Nenad Vujanović

FYI.

This story is over 5 years old.

Izbeglice

Prva izložba slikarskog čuda od deteta iz Avganistana u Srbiji

Tokom osam meseci u Srbiji, Farhadu je talenat doneo nadimak "Mali Pikaso", a sada je izložbom pomogao prikupljanju novca za lečenje Nemanje Damčevića.

Pre par meseci, cela Srbija, a i druge zemlje, čule su za desetogodišnjeg klinca, neverovatno talentovanog za slikanje, Farhada Nurija koji je sa porodicom izbegao iz Avganistana. Zbog talenta i tehnike slikanja, dobio je nadimak Mali Pikaso. Njegove portrete Novaka Đokovića i Angele Merkel mnogi su šerovali na društvenim mrežama u neverici da je neki klinac u stanju da tako nešto napravi.

Farhad živi u Prihvatnom centru za izbeglice i migrante u beogradskom prigradskom naselju Krnjača sa roditeljima i dvojicom braće već oko osam mesec. Tamo je pohađao školu slikanja i fotografije, pa je tako i došlo do ideje da napravi izložbu u saradnji sa nevladinim organizacijama Refugees Foundation, Help Serbia i Fabrikom fotografa. Izložba "Treba nam ljubaznost - San jednog desetogodišnjaka" je i humanitarnog karaktera, jer će novac prikupljen od prodaje njegovih dela biti uplaćen na račun Nemanje Damčevića za tretmane nakon operacije tumora na mozgu u Parizu.

Reklame

- Farhad je došao u Srbiju pre nekih osam meseci, kad smo mi vodili dnevni centar, koji je bio neka vrsta centra za integraciju, gde se učilo o kulturi, učili su se jezici, geografija, istorija, običaji. On je došao sa porodicom i stigli su negde pred kraj radnog vremena u centar, kada smo zatvarali školu za taj dan. Farhad se tada igrao sa braćom, bio je jako veseo i izgledao kao bilo koje drugo dete – počinje priču za VICE Edin Sinanović iz Refugees Foundation.

Dva dana kasnije, pripremana je izložba jednog od migranata iz kampa, Šafika, koji je sada u Švedskoj.

- Meni prilazi koleginica Vanja i kaže "imamo ovde dečka koji ima devet godina i crta bolje od Šafika" – kaže Edin.

Pitao se da li je to moguće, ali kada je pogledao njegove slike, pomislio je da je Vanja možda u pravu. On misli da je Fahrad sada, kada je završio školu slikanja i fotografije, sazreo u pravog umetnika.

- Slike koje ovde možete videte, koje nekome treba ne znam koliko vremena da ih napravi, Farhad je uradio u roku od 10 dana, čim smo počeli da pripremamo izložbu! Pri tom, on je koristio materijale koji nisu nešto kvalitetni, niti profesionalni, a sa tim je napravio sve ovo. Ja se nadam da Farhad neće završiti sa ovom izložbom, već da će je imati i u drugim gradovima, možda čak i u Parizu gde bi Nemanja trebalo da ide na lečenje, pa da se tamo upoznaju – kaže Edin.

Farhad je, kao prava umetnička zvezda, privukao pažnju talentom, a i zato što je neverovatno šarmantan, svi su prilazili da se slikaju sa njim. Pričao je na jako dobrom engleskom koji je naučio tokom izbeglištva, i pomalo na srpskom, koji slabije zna, ali ima odličan akcenat. Na trenutak da bi mu svako dete pozavidelo, jer je izgledalo kao da ima sasvim normalan život i da ne živi u izbegličkom kampu u kome čeka dozvolu da putuje dalje.

Reklame

Dok je Farhad uživao u razgovoru sa domaćim i ponekim stranim novinarima i zvanicama, razgovarala sam sa njegovim ocem Hakimom i majkom Džamilom.

- Još kad je bio mali, primetili smo da brzo uči i da sve upija. Čim je počeo da crta, videli smo da mu to odlično ide. Čak i dok je bio beba i dok je crtao, ti radovi su bili mnogo bolji čak i od neke dece koja su starija od njega. Već tada se izdvajao po svom talentu. Nekako je u svemu bio napredan – čim je prohodao, odmah je počeo i da vozi biciklu – kaže Farhadov otac za VICE.

Hakim inače voli umetnost i bilo mu je drago kad je Farhad počeo da slika i postavljao je njegove radove na zidove, i po kampu.

- Bilo me je drago da i drugi vide to što on stvara i da uživaju u umetnosti, kao što je naša porodica uživala – kaže Hakim.

Radove koje nisu na zidu uglavnom su na izložbi, ili ih je nekome poklonio, kaže Džamila, a neki će biti u Italiji, ili Švajcarskoj, gde će takođe imati izložbe, dodaje.

Hakim bi voleo da Farhad bude arhitekta ili inženjer, ali zna da on voli animacije i da želi da bude 3D dizajner. Otac ga podržava jer voli crtane filmove - a i Farhad je prvo počeo da slika scene iz crtanih filmova.

- Zavisi od toga gde će živeti, kakve će uslove imati, kakvu školu, da li će imati prilike da se usavršava i razvija talenat, podržaćemo ga u svemu, a nadam se da će imati prilike da se razvija za ono što ga interesuje – kaže Džamala.

Mlađi Farhadov brat je takođe talentovan za umetnost, a stariji za matematiku. Kažu nekad, "moj brat crta bolje od druge dece i bolje o dnekih starijih", dodaje kroz smeh Džamala.

Reklame

Hakima i Džamalu je obradovala ideja da izložba bude humanitarnog karaktera, jer su i sami u situaciji da im je potrebna pomoć i znaju koliko je solidarnost važna.

- Mi smo tu gde jesmo, izgleda kao da ne možemo iz ove pozicije nikome da pomognemo, ali eto ukazala se prilika – kaže Hakim za VICE.

Farhadova majka se nada da će on da napreduje, da će biti u nekom normalnijem okruženju i da će onda moći da učini još više.

- To što je Farhad emotivan je važno za njegov rad. On može da napreduje u tehnici, ali to da imaš osećaj za druge, to je bitno da si takav za umetnost – kaže Džamala.

Roditelji Malog Pikasa ne žele previše da pričaju o uslovima života u kampu i nadaju se da će moći da stignu do Švajcarske.

- Kad izađemo iz kampa i provedemo vreme kao sada na izložbi, sve deluje da je u redu. Kad se vratimo u kamp, nastavljamo da brinemo o stvarima o kojima sve vreme razmišljamo o budućnosti, šta će biti sa nama – kaže Hakim.

Džamala kaže da je Farhad vrlo radoznao i aktivan i zato provodi dosta vremena napolju i van kampa sa drugim ljudima i onda, srećom, ne stigne mnogo da misli na loše stvari.

Farhad je pun energije i na četrdeset stepeni sa lakoćom odgovara na pitanja novinara na engleskom. Kad sam došla na red, rekao mi je da nije umoran i da mu je okej da stoji za promenu.

- Da, tačno je to što ti je moj otac rekao. Voleo bih da budem 3D dizajner kad porastem, zato što bih voleo sve što napravim da bude na televiziji – kaže Farhad za VICE.

Reklame

Pitam ga da li ovde ima prijatelje i da li će ih posećivati ako ode u Švajcarsku.

- Imam, ali su oni dosta stariji, imaju dvadeset i više godina. Evo su neki ovde Ivana, Ana, Sonja, Đenka, Anita, Edin i još mnogo njih. Naravno da ću da ih posetim – kaže Farhad.

Pošto je već osam meseci ovde, interesovalo me je šta mu se svidelo u Srbiji i šta voli da radi kad ne slika ili fotografiše.

- Hrana je lepa. Natalija mi je pravila prinač, baš je bilo lepo. Volim da sviram gitaru i da igram fudbal. Omiljeni igrač mi je Kristijano Ronaldo. Od muzike volim pop muziku i farsi, omiljeni muzičari su mi Morteza Pašei i Halil Jusufi – kaže Farhad.

Da li si možda čuo neku srpsku muziku, da li znaš neku pesmu – pitam ga.

- Da, čekaj. "U svetu postoji jedno carstvo" – peva i smeje se u isto vreme Mali Pikaso.

Na pitanje da li bi voleo da bude muzičar kad poraste, odogovorio mi je: "Da, i to, ali prvo moram da završim školu slikanja".

Sem neverovatne energiju i talenta, Farhad je izuzetno odgovoran i profesionalan. Nadam se da će stići sa porodicom tamo gde je krenuo i da će ostvariti uspeh u svetu, kao što je ovde.

Još slika sa otvaranja izložbe pogledajte u nastavku: