Mafija

Ludačka priča pravog mafijaša koji je glumio u ‘Kumu’

Marlon Brando je bio jedini učitelj glume Đanija Rusoa. Pevanje je učio samo od Frenka Sinatre. A ima još puno priča.
mafijašlki filmovi
Fotografije Đanija Rusoa ljubaznošću TK

Godina je 1988. i jedan gangster iz Medeljin Kartela je uzeo da maltertira neku ženu u Stejt Stritu, klubu i kasinu u Las Vegasu čiji vlasnik je glumac Đani Ruso, koji je igrao Karla Ricija u legendarnom mafijaškom filmu Kum Frensisa Forda Kopole. Kada se Ruso umeša, Kolumbijac mu razbija flašu Cristala o facu. Obilato krvareći i sa dozvolom za nošenje oružja, Ruso vadi pištolj i puca dva puta čoveku u glavu.

Reklame

Ubistvo je okarakterisano kao opravdano, ali Ruso je morao da reši to što mu je glava ucenjena i to od strane nikog drugog nego Pabla Eskobara. Ali gospodar koke u međuvremenu saznaje da jke Ruso glumio u legendarnom filmu, Eskobarovom omiljenom, tako da povlači ucenu.

Istovremeno sa pedesetogodišnjicom od objavljivanja romana Kum Marija Puza, Ruso je objavio Hollywood Godfather: My Life in the Movies and the Mob, (Kum Holivuda: Moj život na filmu i u mafiji), memoara u kome iznosi detalje svoje povezanosti sa notornim mafijašima kao što su bili Frenk Kostelo, Karlo Gambino i Karlos Marčelo, ali i holivudskim facama kao što su bili Frenk Sinatra, Marlon Brando, Al Paćino, Merilin Monro, Elvis i Frensis Ford Kopola. VICE je razgovarao sa Rusoom o njegovoj fascinantnoj knjizi, o tome kako mu je mafija uticala na život, kako je dobio ulogu u Kumu da li je iko mislio da će film postati toliki klasik. Evo šta je imao da nam kaže.

VICE: Kada i zašto ste odlučili da napišete knjigu o svom životu i koliko je trajao proces of početka do kraja?

Đani Ruso: Čekao sam neko vreme. Imam više od 75 godina. Hteo sam da napišem knjigu, kao prvo, da bude inspirativna. To možda zvuči blesavo kada se uzme u obzir kakav je materijal u knjizi, ali baš zato. Poslednja rečenica u knjigi je “Da, možeš ti to”. Imao sam puno otežavajućih okolnosti kada sam bio mlad, tako da sam hteo da ohrabrim svakoga ko to pročita – bez obzira na boju kože ili poreklo – da istraju u ostvarivanju snova. Prošao sam svašta kad mlad i onda sam stigao dotle da mogu da radim šta god poželim. I želeo sam da uputim tu poruku, ne samo mojoj deci, kojih ima jednaestoro, nego i mojim unucima i čitavom svetu. Zato sam napisao knjigu.

Reklame

Kako ste se prvo susreli sa mafijom i kako je ona uticala na vaš život?

Godinama sam bio kurir za Frenka Kostela. On je bio jedan od najjačih kriminalaca na svetu. Zvali su ga “Ambasador”. Prve korake je napravio za vreme prohibicije zajedno sa Džoom Kenedijem, i postali su multimilioneri, obojica. Ona se on izdvojio i sa Mejerom Lenskijem napravio “Sindikat”. Srećom, uzeo me pod svoje okrilje kada sam bio mlad, i bio mi je mentor na način na koji to niko drugi ne bi mogao. Pružio mi je iskustva i prilike koje nikad ne bih imao kao neki tamo italijanski imigrant iz Malberi ulice. Moja porodica je bilo ispod srednje klasa. A vidi me danas.

Još uvek sam povezan sa mafijom jer su svi moji prijatelji bili u mafiji. Ja lično nisam član, ali su me štitili, i gospodin Gambino i gospodin Kostelo. Počepa sam kao kurir kada sam bio mlađi tinejdžer, a onda je preraslo u nešto više. Počeo sam da putujem po svetu sa vezama koje sam imao u Čikagu i Vegasu. Ulazili smo u međunarodnu trgovinu sa pranjem novca i marketingom, vrteći ga okolo. To je sve, u principu.

Kako ste dobili ulogu Karla Rica u kumu i kako je to biti deo tako legendarnog filma?

Ne znam kakav bi mi bio život prethodnih 50 godina da nema Kuma. Pročitao sam članak u Los Anđeles tajmsu da će (u filmu) koristiti nepoznate glumce. Sicilijanci će biti Sicilijanci, jevrejski doktori će biti jevrejski doktori, (i tako dalje). Srećom, do tog perioda u mom životu sam se finansijski obezbedio. Snimio sam audiciju za Majkla, Sonija i Karla. Poslao sam je Paramauntu i onda mi je Paramaunt poslao pismo u kome su rekli “Žao nam je što smo vas naveli na pogrešan zaključak, jer izgleda kao da potrošili dosta novca na snimanje ovih audicija, ali u stvari koristimo poznate glumce i izvinite, ali nećemo vas uzeti”.

Reklame

Srećom, Džo Kolombo je pokrenuo organizaciju za borbu protiv diskriminacije Italijana (Italian Anti-Defamation League) u Njujorku godinu dana ranije, a kada je Puzova knjiga izašla, to je bila odlična prilika da iskoristi knjigu kao negativan primer za to kako se u javnosti gleda na Italijane u Americi. Da smo svi gangsteri. To je baš ironija, jer je on bio gangster, a žali se, protestuje ispred zgrade FBI, ma totalna ludnica.

Iskoristio sam to da postanem veza između Paramaunta, Kolombovih i IADL-a. Sredio sam dogovor da oni dozvole da se film snima u Njujorku, ja da glumim Majkla, Sonija ili Karla, a da Liga bude glavna za premijere u svakom gradu i time prikupi gomilu novca. U suštini, tako sam dobio ulogu.

Kada ste snimali film sa Frensisom Fordom Kopolom i drugim ljudima, da li je iko mogao da predvidi koliko će veliki film to postati?

Niko nije znao. U stvari, dok smo snimali, Paramaunt nam je pretio da će prekinuti podršku. Frensis Ford Kopola se borio za to da Al Paćino glumi Majkla. Već su kastovali Džimija Kaana kao Majkla, a Karmajn Karidi je trebalo da bude Soni, ali Frensis je bio nepokolebljiv oko toga da Al Paćino igra tu ulogu. Fora je što je Paćino već trebalo da glumi u filmu Columbia Motion Pictures nazvanom The Gang That Couldn't Shoot Straight. Morali su da se dogovore sa Columbiom i da zamene Karmajna Karidija za Ala Paćina. Tako je Džimi Kaan dobio Sonija a ja Karla.

Reklame

Niko od nas nije znao ni da li će se film uopšte pojaviti. Kopoli su čak i pretili. Isprva im se nije uopšte svidelo kako je režirao i hteli su da dovedu nekog drugog režisera. Hvala bogu, kako smo napredovali i kako su mogli da vide dnevne snimke i da vide Paćina kako se razvija iz krotkog malog vojnika na sceni venčanja, u stvari venčanja mog lika, u Majkla Korleonea kakvog smo posle upoznali. Bilo je savršeno.

Kako je bilo raditi s Marlonom Brandom i čega se najviše sećate u vezi s njim?

Marlonu sam se dopao odmah na početku i to iz najčudnijeg razloga. I dan-danas se hvalim time. Mislim, moj jedini učitelj glume je bio Marlon Brando, a Frenk Sinatra me je jedini učio da pevam. Sve što ste videli da raim u filmu, a po mom mišljenju, moja jedina velika scena je poslednja scena u filmu, ostale su sve bile fizičke i nasilne. Ali kako proći kroz tu završnu senu sa Paćinom, koji je briljantan glumac i odlično uigran, Brando mi to pokazao tu mehaniku. (Rekao mi je) bićeš projektovan na velika platna po bisokopima i ljudi će znati da li da ti veruju ili ne. Moraš da pokaže strah.

Hollywood Godfather

Čega se najbolje sećate iz vremena provedenog sa Sinatrom?

Bio sam s njim u Caesar's Palace kazinu i njegova majka je kasnila. On je na bini, prvi nastup tog dana. Imao je dva nastupa po večeri u tom trenutku. I baš pre poslednje pesme, zamolio je publiku da se svi pomole za njegovu majku, jer je njen avion nestao. Nama su ve rekli da je umrla, ali njemu nisu hteli da kažu dok se ne završi prvi nastup. Mi smo saznali par minuta ranije, a publika je već bila zauzela mesta. Rešili smo da ga pustimo da odradi nastup. Dobro, ne ja, nisam ja donosio tu odluku, ali oni jesu. Kada smo otišli iza pozornice, rekli su mu da je avion u kome je bila njegova majka udario u planinu i da je ona preminula. Te noći na bini je bio drugi put da sam video kako ljudskost izbija iz tog čoveka. Suze su mu se napunile očima i plakao je.

Reklame

Šta mislite o stanju mafije danas i kako je drugačije od vremena u kome ste vi stasavali?

O ovome sam pričao bezbroj puta. Na početku je to bila prosto organizacija. Služla je dobroj svrsi jer su imigranti koji su dolazili u ovu zemlju trpeli svakava poniženja i bili iskorišćavani. Organizovali su se da bi dobili poštovanje i jednakost. Ona se u to umeša novac i odjednom to više nije tema. Kada upoznaš mafiju, shvatiš da se sve vrti oko para. Zarada je sve. Tako se napreduje u organizaciji. Poštovanje je odavno otišlo u majčinu. Vrlo je malo ljudi dostojnih poštovanja danas. Sve je novac, pohlepa, da uspeš na bilo koji način.


Pogledajte i:


Mislim da danas ni ne možeš da imaš takvu organizaciju zbog toga što je elektronika dovela dotle da su kamere svuda. Čak bih i ja verovatno negde gulio doživotnu. Pod mikroskopom si, a svi su drukare. Ispituju te a ti odrukaš tipa s kojim si radio čitav život. Pogledajte Semija Bika i Džona Gotija. Džona snime kako je rekao da će da rokne Samija. E, to je oduvalo Samija. Sami nije bio drukara. Džon je učinio da bude. Posle fijaska sa Gotijem i onda Entonijem Spilotrom i čikaškom mafijom, nema više onoga što smo zvali “gangsteri”.

Mislim, znam više o ovome nego većina ljudi na svetu. Ceo život sam bio u tome, od 12 godine. Pa izračunajte, to je oko 64 glodina. Gledao sam najbolje i još uvek imam nekoliko veoma bliskih priajtelja koji su veoma poštovani, ali su matorci. Mislim, pogledajte Sonija Franzesea, ima 102 godine. I još je tu. Još ga ima. Mislim, na uslovnoj je. Čovek ima 102 godine, u bolnici je. Šta će da uradi? Ali ne. Takav život je gotov. Gotov.

Članak je prvobitno objavljen na VICE US.