FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Ima li kokain potencijal da bude antidepresiv?

Ima nekih anegdotskih dokaza koji sugerišu da za neke ljude ideja da leče tugu kokainom nije 100 odsto sumanuta.
Fotografija: Flickr korisnik Adam Swank

Pre dve godine, Madlen (to joj nije pravo ime) je izgubila oca, koji je umro od raka. Bila je uništena. Od novogodišnje žurke joj je ostao oko gram kokaina, i počela je da ga uzima, malo po malo, da bi preživela dan. Kaže da je taj kokain bila jedina stvar koja joj je davala energije da izdrži svakodnevni život, dogovori sahranu, i stara se o ožalošćenoj majci. Kaže da ju je kokain spasao od sopstvene tuge.

Reklame

Nema doktora koji bi podržali Madlenin metod sopstvenog lečenja – to zvuči opasno blizu ozbiljnoj navici, na kraju krajeva. Ali činjenica da ona kaže da joj je to pomoglo da se nosi sa depresijom ne iznenađuje dr Metjua Džonsona, koji istražuje bihejvioralnu farmakologiju na Univerzitetu Džons Hopkins.

„Ideja uzimanja kokaina, ili droge ekstremno slične kokainu, za depresiju ili srodne poremećaje, nije ništa novo", objašnjava on – a nije ni naučno neosnovana.

Prvo, malo istorijskih činjenica: kokain se redovno koristio u medicini krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka, za lečenje svega, od iscrpljenosti, preko bolova, do astme – ali naročito „melanholije", ili hronične tuge. 1863, francuski hemičar Anđelo Mariani je primetio da dodavanje malo kokaina u vino može da oraspoloži i najtužnije duše, a u medicinskim spisima iz 1885. se sugeriše da su „najbolji do sada postignuti rezultati u primeni ovog leka (kokaina) postignuti u uslovima mentalne depresije". U radu predstavljenom američkom Udruženju neurologa te iste godine, jedan lekar je objasnio kako je sa velikim uspehom ubrzgavao kokain pacijentima koji su prolazili kroz „duboku žalost ili tugu", i kako se jedan pacijent sa slučajem „samoubilačke melanholije oporavio za manje od mesec dana", posle samo pet injekcija kokaina (nije jasno kolike su bile doze).

Najpoznatiji zagovornik terapije kokainom je bio Sigmund Frojd, koji je ovu drogu uzdizao u visine zbog toga što popravlja raspoloženje (što je manje važno samo od njenog uticaja na seksualni nagon). Frojd je bio uveren u potencijal kokaina za lečenje depresije: izveo je brojne eksperimente na samom sebi, i primetio da bi ga čak „i mala doza na divan način oraspoložila". Frojdov prvi važan doprinos nauci – pre psihoterapije, slobodnih asocijacija i bilo koje od njegovih bizarnih teorija o seksu i psihologiji – bio je rad u kojem slavi ovu drogu, 1884, nazvan jednostavno „ O kokainu" (To je sjajna vremenska kapsula iz doba kada se drogiranje u društvu prijatelja smatralo za nepatvoreno, pravo istraživanje.).

Reklame

Međutim, do početka dvadesetog veka, doktori i farmakolozi su shvatili da kokain izaziva zavisnost i može da ti upropasti život. Sam Frojd je razvio ozbiljnu zavisnost od kokaina, a jedan od njegovih pacijenata i prijatelja, Ernst Von Flajši-Marksov, umro je sa samo 45 godina, gadno navučen na kokain. Ako je kokain efikasno lečio tugu, takođe je mogao da izazove i mnogo nesreće.

Moderni antidepresivi ne izazivaju isti trenutni efekat kao kokain, zbog čega manje izazivaju zavisnost. Ali na sličan način deluju na mozak – uglavnom tako što uravnotežuju monoaminske neurotransmitere, za koje se veruje da izazivaju depresiju. Velburtin, antidepresiv koji se obično prepisuje, izaziva sličan osećaj kao i kokain kada se izmrvljen ušmrka, zbog čega je stekao nadimak „ kokain za siromašne".

Iako kokain jedva da je sličan savremenim antidepresivima, gotovo je identičan još jednom leku: metilfenidatu, najviše poznatom pod nazivom Ritalin. Kokain i ritalin deluju veoma, veoma slično – obe supstance blokiraju neurotransmitere u mozgu da bi se podigao nivo dopamina. Bez gledanja, ne može da se napravi razlika između kokaina i ritalina kada se šmrče", kaže dr Džonson.

Ritalin se obično prepisuje za lečenje poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje, ali se takođe ponekad koristi i za lečenje „depresije otporne na terapiju", ili slučajeva depresije u kojima tradicionalni antidepresivi ne deluju. „I postoji opšta saglasnost, barem u nekim krugovima, da su ovi lekovi korisni zato što deluju antidepresivno", objašnjava dr Džonson.

Reklame

Korišćenje dopaminergičnih stimulanata između ostalog je privlačno zato što donosi trenutne rezultate. Tradicionalnim antidepresivima je ponekad potrebno više nedelja, pa čak i meseci, da počnu da deluju – što je isuviše dugo za nekoga ko ima samoubilačke misli, pa čak i za nekoga ko prolazi kroz intenzivnu i neposrednu žalost. Postoji Redit forum(koji je za tri meseca od postavljanja dospeo u odeljak „Najbolje od") o čoveku koji kaže da je otputovao u Meksiko da kupi barbiturate i ubije se. Kada je stigao tamo, taksista mu je dao kokain, i nakon što ga je nedelju dana šmrkao, „odlučio sam da život u stvari i nije toliko loš". Veruje da mu je, iako ga nije „izlečio" od depresije, kokain spasao život.

Dosad je bilo svega šačica naučnih studija o „efikasnosti uzimanja dopaminergičnih stimulanata kod pacijenata sa poremećajem ponašanja", ali u objavljenim studijama manjeg obima se navodi da su rezultati pozitivni. Kao što se ističe u reviziji prethodne studije iz 2013, „potencijal za zloupotrebu tradicionalnih stimulanata… bi uklonio mogućnost da ovi lekovi budu izbor za lečenje kliničke depresije". Drugim rečima, mogućnost da se navučemo na kokain ga isključuje kao lek.

Ali za pacijente koji nemaju istorijat zloupotrebe supstanci, i na koje tradicionalni antidepresivi ne deluju, uzimanje dopaminergičnih stimulanata bi „moglo da dovede do dovoljnog poboljšanja u funkcionalnom ishodu da bi se opravdalo njihovo korišćenje", piše u reviziji.

Reklame

Dr Džonsona ni ovo ne iznenađuje. „Vidite, ne preporučujem bilo kome da izađe napolje, nađe kokain i koristi ga kao antidepresiv", pojašnjava on. „Ali sa naučne tačke gledišta, ideja da neki ljudi kažu da im je kokain pomogao kod depresije nije toliko sumanuta. A ima dovoljno istraživanja veoma srodnih droga koja nam govore da tu verovatno ima neke istine".

Još na VICE:

Jednostavno objašnjenje zašto kokain pravi od ljudi budaletine

Ljudi koji kombinuju kokain i alkohol su skloniji samoubistvu

Depresija ti ukrade dušu, a zatim ti oduzme i prijatelje