Samotni Tokio: Serija fotografija

FYI.

This story is over 5 years old.

galerija

Samotni Tokio: Serija fotografija

Inspirativni prizori koje beleži Jota Jošida daleko su od očekivanih kad je u pitanju najgušće naseljeno područje na planeti.

Sve fotografije: autor

Vreme je nezaobilazna odlika fotografije, od bukvalne brzine zatvarača koja određuje kako se slika formira, do koncepta „ključnog trenutka" koji je uspostavio legendarni fotograf Henri Kartije-Breson. Jota Jošida, ulični fotograf iz Tokija, uzdiže koncept vremena i privremenosti do metafizičkih visina u svom serijalu pod naslovom „Od negde do drugde".

Inspirisan Borhesom, Gogenom, i budističkim idejama cikličnosti života, ovaj serijal ispituje tri različita poimanja vremena: vreme nas posmatrača, vreme fotografa, i vreme subjekta. „Osobe prikazane na slikama, ja koji ovo pišem, i vi koji fotografije gledate, svi mi postojimo u svom zasebnom vremenskom toku", kaže Jošida za Creators. „Po meni, vi ste budućnost, apstraktno gledalačko prisustvo u trenutku fotografisanja. Dok iz vaše perspektive, moji subjekti i ja postojimo u drugom, prošlom vremenu. Ovaj serijal je poruka iz našeg negde upućena vašem drugde."

Reklame

Za Tokio se obično vezuje blještava svetlost i plima ljudi, ali Jošida ovu metropolu pretvara u priču o urbanoj usamljenosti. Starci gledaju zamišljeno kroz prozore zgrada, uživaju u solo pikniku, ili šire ruke na klupi u parku. Putnici u metrou, tromi i beznadežni, liče na urbane utvare. Pojedinci razbacani širom praznog prostora apokaliptično su izolovani. Čak i psi i konji na slikama odišu manijom, depresijom, nervozom, kao da su nasledili ljudsku sklonost ka preteranom razmišljanju.

Na svih tridesetak fotografija, samo dva puta može se uhvatiti nečiji pogled; svi ostali gledaju u stranu, zauzeti sopstvenim brigama. Iako je Jošida uglavnom snimao odrasle, ta dva lika koja pogledom traže posmatrača su dečaci iza staklenih zidova.

„Prepoznao sam svoj detinji pogled u njihovom", objašnjava fotograf. „Tu se vidi čitav niz emocija koje pobuđuje neumitni tok vremena iz drevne prošlosti, osećaj usamljenosti koji me prati iz detinjstva. Želeo sam da te dve slike, na samom početku serijala, nateraju publiku da se zapita kakve se priče već odvijaju bez njihovog znanja, još pre nego što su imali priliku da vide slike."

„Zanimljiviji mi je odnos između dva pogleda koja se ne dodiruju od one tenzije koja nastaje kad se kontakt ostvari", dodaje Jošida. „Mislim da je vrlo važno zapitati se ko tu šta gleda, a ko ništa ne vidi."

„Od negde do drugde" i ostale fotografije Jote Jošide mogu se videti na njegovom sajtu.

Reklame