FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Zašto ne mogu da podnesem kad me odjebu

Ako mogu da se otarasim nekoga ko mi dobacuje na sceni, zašto ne mogu da podnesem kada mi muškarci na internetu govore da nisam dovoljno dobra riba da bih mogla da kažem da neću da pušim kurac.

Foto: Flickr / Christian Benseler

U ovom trenutku života, iskusila sam odbijanje u skoro svakom obliku. U stend-ap komediji sam brzo naučila da neće svi da me vole. U pisanju za internet, isto to sam naučila još bolje (mnogo mnogo bolje). Sada na ljude koji mi na Tviteru govore da sam kučka reagujem isto kao kad vidim muvu u piću – iritira me, naravno, ali to neće da mi uništi dan.

Zašto onda ne mogu da prihvatim emotivno odbijanje? Ako mogu da se otarasim nekoga ko mi dobacuje na sceni, zašto ne mogu da podnesem kada mi muškarci na internetu govore da nisam dovoljno dobra riba da bih mogla da kažem da neću da pušim kurac.

Reklame

Romantično, ili emotivno odbijanje me je pretvorilo u nešto najgore. Uzmimo recimo mog bivšeg dečka i nazovimo ga Sid. Sid me je šutnuo nakon što sam mu rekla da ga volim. U tom trenutku, znala sam da nisam iskreno zaljubljena u njega, samo sam jako želela da to izgovorim nekome ko nije član moje porodice, bliski prijatelj, ili vekna hleba. Ali bilo je prekasno. Sve sam sjebala. Dva dana kasnije smo završili. I to nisam dobro podnela.

Odlučila sam da je jedini način da izađem na kraj sa svojim bolom bio taj da se ubijem od alkohola. Moja dva najbolja prijatelja su se složila sa tim i zajedno smo lokali ogromne količine viskija. Četiri sata kasnije ja, pijani, napaljeni idiot, poslala sam Sidu 15 poruka. Odgovorio je na poslednju, molivši me da prekinem da mu šaljem poruke. Ja sam ga, normalno, pozvala.

Razgovarali smo oko 20 minuta. Ne sećam se nijedne reči koju smo izgovorili. Sve čega se sećam je kako smo završili razgovor. Rekla sam mu da ako želi da ponovo budemo zajedno, da mi ujutro pošalje poruku koja glasi "slanina", a ukoliko ne želi da mi pošalje poruku "kajgana".

Prekinuli smo razgovor, i sutradan ujutro sam se probudila razmišljajući o tome šta sam uradila. Mora da sam zvučala kao one jutarnje nesnosne reklame za ringtonove sa odvratnom grafikom koja ti skače po ekranu i urla: "Da li želiš da ti ova magareća buka bude novo zvono na telefonu". To sam bila ja. Ja sam bila ta reklama. "Da li želiš da ti ova pijana žena koja prezire samu sebe bude ponovo devojka? Pošalji poruku SLANINA." NIkada mi ništa nije odgovorio – čak ni "kajgana". Od tada nikome nisam rekla Volim te.

Reklame

Pre dve godine, tip sa kojim sam se smuvala, nije hteo da prihvati moj zahtev za prijatelja na Fejsbuku iako mi je rekao da ga dodam. Mislim, čak je pritisnuo "request" dugme na mom prokletom telefonu. Sledećeg dana, satima nakon što se pretvarao da spava dok nisam otišla iz njegovog stana, pogledala sam njegov Fejsbuk. Napisao je status. Definitivno je video moj zahtev i namerno ga je ignorisao. Bila sam besna.

Motherboard: Biti odbijen boli mnogo više nego što mislite. Verujte nam, nauka je u pitanju.

Umesto da budem bolja osoba i ostavim sve kako jeste, opet sam se napila kao idiot sa prijateljima i poslala mu niz gnevnih poruka. Mislim da se tu promaklo i "jebi se" zajedno sa "ti si užasan" i čak mislim da sam mu poslala i "glupa ti je frizura". Sledećeg jutra sam se probudila i opet zažalila. Tri meseca kasnije, konačno mi je odgovorio rečima "Au", a potom je želeo da bude moj prijatelj.

Svaki put kada sam uradila nešto slično (a tih prilika je bilo mnogo više nego što želim da priznam) uvek sam posle pomislila: Ovo nisam ja. Ja nisam ta osoba. Zašto sam onda nastavljala da budem ta osoba? Kako se ispostavilo, samopouzdanje ima puno veze sa tim. Odbijanje svakoga pogodi, ali oni sa manjkom samopouzdanja to podnose mnogo gore. Na biološkom nivou, istraživanje iz 2011. koje je sproveo Univerzitet Mičigena, otkriva da žestoko društveno odbijanje aktivira iste delove u mozgu koji se aktiviraju kod fizičkog bola. 2013. godine druga grupa naučnika na Univerzitetu Mičigen istražila je istu stvar dalje i pronašla da ne samo da odbijanje i fizički bol dele istu vrstu povređenosti, nego naši mozgovi čak emituju istu hemiju u pokušaju ublažavanja boli. U istoj studiji se navodi i da "ljudi koji u svojoj ličnosti imaju izraženu crtu za otpornost i sposobnost da se prilagode životnim promenama, imaju i najveću količinu prirodnog aktiviranja sredstva protiv bolova."

Reklame

Tako da tu dolazi do pitanja samopouzdanja. Kako je psiholog i autor Gaj Vinč objasnio u članku u Hafington Postu, "istraživači kažu da će ljudi sa manjkom samopouzdanja mnogo teže podneti odbijanje, i biće im potrebno više vremena da to prevaziđu. U međuvremenu, oni koji imaju više samopouzdanja – a nisu narcisoidni – su otporniji.

Oh. To mora da je moj problem. Verujem u svoje sposobnosti kao pisca i izvođača, zato me odbijanje na sceni ne pogađa toliko. Ali nikada nisam bila sigurna kada je u pitanju ljubav. Godine zabavljanja bile su beznadežne i ispunjene neizmernim razočaranjima. Tokom godina, razvila sam dve ključne reakcije na odjebavanje: Ili bih napadala besno, ili sam odbijala da prihvatim odjebavanje i nastavila da se držim toga, ubeđena da će se možda taj neko predomisliti. Imam dugu istoriju u produžavanju sopstvenog sloma sa istim nezainteresovanim muškarcima godinama.

Što su mi više govorili "ne", ja sam bila upornija da ih nateram da kažu "da".

U poslednje vreme sam pokušavala da se učim na sopstvenim greškama i mnogo bolje podnosim odbijanje nego što je to bio slučaj ranije. I najvažnije, naterala sam samu sebe da prestanem da se pitam "zašto" svaki put kada bi me muškarac odbio. U prošlosti, sa nekim tipom bi mi išlo neko kratko vreme, a onda bi mi, niotkuda, bilo rečeno da moramo da prestanemmo da se viđamo. Istog trenutka ja sam želela da znam da li sam ja u pitanju. Kao da je to uopšte moglo da pomogne mom samopouzdanju. Više sebi to ne dozvoljavam.

Reklame

_________________________________________________________________________

Razmišljate da dignete ruke od ljubavi? Pogledajte ovaj video o Industriji digitalne ljubavi

___________________________________________________________________________

Nedavno sam upoznala izvesnog Džulijana na Tinderu. Prvi dejt je bio odličan. Ostali smo do pet ujutro, poljubili se za laku noć i otišli na drugi dejt sledećeg vikenda. Na tom drugom dejtu Džulijan mi je platio večeru. Pili smo i opet ostali do kasno. Ovog puta je, međutim bilo više tenzije i strasti. Džulijan je molio da mu dam da mi poliže. Rekla sam mu da imam menstruaciju, ali on nije mario. I dalje je želeo to da uradi. S obzirom na to da sam rođena ljubavnica, uslišila sam mu želju. Lizao mi je pola sata, a onda je hteo i da me izmasira. I to sam ga pustila da mi uradi. Otišao je iz mog stana sledećeg jutra rekavši mi da želi ponovo da me vidi što pre.

Pričali smo sledećeg dana i pitala sam kad ćemo da se vidimo. Tada sam od njega dobila poruku koja je glasila: "Ovo verovatno ne želiš da čuješ, ali ne želim da izlazim sa tobom. Voleo bih da budemo prijatelji, doduše". Da sam ovu poruku dobila pre godinu dana, tražila bih više informacija – kao recimo - Šta koji kurac? Šta se desilo za jedan dan da se predomisliš? Da li je stvar u mojoj vagini? Da li te je uplašila? Rekla sam ti da imam menstruaciju. Zar ne znaš šta je menstruacija? Uzdržala sam se i samo rekla: "To je ok, ali imam dovoljno prijatelja." Posle toga sam izbrisala njegov broj iz telefona.

Nije da se i dalje nisam pitala zašto me je odbio. Odlučila sam samo da ne moram da znam. Pronalazim dovoljno samopouzdanja u sebi da me zabole. Konačno uspevam da ukrotim jadnu zver u sebi. Sada je to u kontrolisanim granicama, sve je lakše i lakše. I dalje se malo zagrcnem. Nakon svega, izbrisala sam Džulijanov broj samo zato jer znam da sledeći put kad se napijem postoje dobre šanse da ću da mu šaljem poruke.

Hej, pa nikada nisam rekla da sam porazila zver. To nije moguće. Bol zbog odbijanja će uvek biti tu. Noseći se kako treba sa prevazilaženjem bola, to me čini boljom, samouverenijom osobom.

Pratite VICE na Twitter, Facebook, Instagram