Reklame
Režiser Filip Vud bio je otuđen od svog oca heroinskog zavisnika 15 godina. Kad je u martu prošle godine čuo da je zdravlje njegovog 53-godišnjeg oca narušeno, Filip, koji sada ima 31 godinu, shvatio je da je došlo vreme da pokuša da ga shvati. Pre toga nijednom nisu vodili normalan razgovor. Rezultat svega je novi film Chasing Dad: A Lifelong Addiction, u kom Filip ulazi u haotični svet svog oca, sa kamerom kao svedokom, na nekoliko meseci. Upoznaje zavisnost izbliza dok pokušava da se izbori sa navikom svog oca da stalno laže i pronađe neku vrstu pomirenja za obojicu.Sastao sam se sa Filipom da ga priupitam kako je bilo snimiti tako emotivan film o temi kojoj se često pristupa senzacionalistički ili se prosto mete pod tepih.VICE: Zdravo, Filipe. Ovaj film pogađa čoveka u dušu. Kako si uopšte odlučio da ga snimiš?Filip Vud: Moj otac je ubrzano išao u susret smrti. Osećao sam da mi je ovo poslednja šansa da raščistim neke stvari, a on je bio tako prirodan pred kamerom da sam znao da je to pravi način da se to uradi. Imao sam goruću želju da dođem do odgovora na pitanja sa kojima sam živeo otkad znam za sebe.Zar pred kamerama nije bilo teže to uraditi?- Nije. Kamera je služila kao neka vrsta posrednika. Nisam mogao da se nateram da pričam s njim ni preko telefona i on mi se zaista ne dopada kao čovek, pa sam mislio da je ovo jedini način – da između nas stoji kamera. I jeste donekle olakšalo čitav proces.Pročitajte i: "Imala sam 15 godina i bila narkomanka u Srbiji"
Reklame
Reklame
Reklame