FYI.

This story is over 5 years old.

Simpsonovi

Mi smo Liza Simpson: 30 godina sa najpametnijom i najtužnijom učenicom drugog razreda

Ona je svaka ambiciozna, neprilagođena ili brižna devojčica ovog sveta – i mi smo Liza Simpson.
Ilustracija: Laura Horstmann

Tekst je objavljen na Broadly

Svaka ambiciozna, neprilagođena i brižna žena ima poseban odnos sa Lizom Simpson. Broadly je razgovarao sa tvorcem Simpsonovih o tome kako su Liza i skoro svaka devojka koju poznajete oblikovale jedne druge u protekle tri decenije.

Pre trideset godina, rođena je najpametnija žena koju znate: Liza Simpson: lik večite osmogodišnjakinje je na brzinu skicirao tvorac Simpsonovih i animator Mat Grening, dok je sedeo u foajeu i čekao producenta Džejmsa L. Bruksa. U tih dragocenih nekoliko minuta, postavio je temelje za lik koji će postati savest, tuga i nada Amerike. Liza je dete-Sibil našeg vremena i mesta. Ona je svaka ambiciozna, neprilagođena ili brižna devojčica ovog sveta – i mi smo Liza Simpson.

Reklame

Liza i njena porodica su imale kratak debi u Šou Trejsi Alman, 19. aprila 1987, a dve godine kasnije su dobili svoju TV seriju na Foksu. Originalno napisana generički i okarakterisana kao „ženski Bart", koja je podražavala starijeg brata u izazivanju nevolja, Lizu je oživela i glas joj dala Jirdli Smit, i postepeno je postajala složeniji lik. Izvršni producent i scenarista Al Džin kaže za Broadly da je posle početka prikazivanja serije Bruks predložio da Liza bude „neprilagođeni intelektualac u porodici", i na kraju je postala brilijantna, strastvena osoba koju danas znaju i vole ljudi širom sveta.

Džin, koji ima dve ćerke – treba napomenuti da većina ljudi koji rade na Simpsonovima a imaju decu takođe imaju čerke – kaže da „poslednjih 25 godina u kući ima malu Lizu Simpson", i da ga to uvek podseti da „osmogodišnjakinje umeju da budu neviđeno bistre". Kao što svedoče žene koje su mi rekla da su svoje ljubimce nazvale „Liza Simpson", koje su pisale opsežne blogove o njoj, i koje su tetovirale njen lik, mi sebe vidimo u Lizi koja, zauzvrat, odražava nas. Liza Simpson i svaka žena nalik njoj su u posebnoj vezi: mi smo oblikovale, odslikavale i pomerale jedne druge tokom tri decenije.

„Liza uvek traga za nečime čega nema na svetu."

U gradu u kome se uključuje „uzbuna zbog nezavisne misli" kada učenik odbije da secira životinju, Liza je vegetarijanka, ekološkinja, budistkinja, feministkinja, muzičarka, zagovornica LGBT prava i oslobađanja Tibeta, i protivnica aparthejda. Sa izuzetnim intelektom, liberalnim političkim sklonostima i žeđi za znanjem, Liza mnogo odskače od ostatka Simpsonovih, svojih vršnjaka, i celog Springfilda, zapravo.

„Liza uvek traga za nečime čega nema na svetu", objašnjava Džin. Dok gledamo kako se nosi sa neprilagođenošću i čežnjom u univerzumu Simpsonovih, Liza otelotvoruje jedan kvalitet koji je neraskidivo povezan sa iskustvom devojaštva.

Reklame

Intervjuišući mlade žene koje vide sebe u Lizi, saznala sam da se mnoge saosećaju s činjenicom da se njen glas često ignoriše kada ona misli da je to najpotrebnije. Međutim, gledaoci mogu da gledaju kroz iskrivljeno ogledalo sveta Simpsonovih, a ipak jasno vide Lizu: mi je čujemo kada misli da je u Springfildu niko ne sluša.

„Veoma je lako poverovati u nešto kada ti svi oko tebe jednoglasno govore da je to istina", kaže za Broadly kantautorka Micki. „Lizina uloga u Simpsonovima je podsetnik na to da je ponekad svet oko nas ono što je apsurdno".

Kada se epizoda Simpsonovih fokusira na Lizu, sa sobom nosi moralnu ili filozofsku pouku. „Te epizode uvek imaju veliki odjek", primećuje Džin. Prva epizoda u kojoj je ona bila u centru pažnje je bila epizoda „Kukajuća Liza" iz 1990. U njoj se Liza muči sa neprekidnom, izrečenom tugom: budi se tužna, tužna se sprema za školu („Jednostavan mafin mi neće doneti nikakvo zadovoljstvo"), tužna i ruča („Svaki dan u podne, zazvoni zvono i oni nas doteraju ovamo kao stado kada je vreme za prehranu, i mi sedimo kao stoka, žvaćemo i čekamo neizbežno"), tužna je na času muzičkog („Kukam zbog porodice beskućnika koja živi u kolima, zbog farmera iz Ajove kome su bezosećajne birokrate otele zemlju, zbog rudara u Zapadnoj Virdžiniji"), pa je čak i previše tužna da bi igrala „između dve vatre". Kada Homer pokušava da razveseli Lizu, on čupa niti džempera ženske stvarnosti koje ne može ponovo da isplete, ili čak uopšte razume. Liza ugađa svom ocu, ali čitav njegov emocionalni kapacitet je pomračen onime što joj izjeda dušu: „U čemu je poenta? Da li bi bilo ikakve razlike kada ja uopšte ne bih postojala? Kako možemo mirno da spavamo noću, kada na svetu ima toliko patnje", pita se ona.

Reklame

Te noći, Liza kreće za zvukom bluz muzike koju čuje kroz prozor, i nalazi saksofonistu „Krvave desni" Marfija. Mislimo da je Liza u Marfiju našla srodnu dušu li mentora; kada improvizuju zajedno, ona izgovara, „Ja sam najnesrećnije dete u drugom razredu". Umesto da je primi u svoje srce kao što to publika očekuje, Marfi joj zadaje težak udarac: „Znaš, sviraš prilično dobro, za nekoga ko nema nikakav stvarni problem".

„Mislim da njena tuga potiče od osećaja da ne zna gde bi mogla da se uklopi, i ne vidi da će doći trenutak kada će moći da se uklopi."

Iako Liza odbacuje ovu opasku, razočaranje u toj sceni je opipljivo – jedinstveno razočaranje kada te ne shvataju ozbiljno zato što si dete (ili devojčica) . „Mislim da njena tuga potiče od osećaja da ne zna gde bi mogla da se uklopi, i ne vidi da će doći trenutak kada će moći da se uklopi", kaže Džin. „Ona je tu zbog ljudi koji imaju aspiracije za koje misle da su neshvaćene u njihovoj trenutnoj situaciju, i koji se nadaju da će to jednog dana biti".

Liza duboko razmisli o svakoj svojoj odluci i o njenom uticaju na njenu budućnost – i lako nam je da sebe vidimo onako kao što ona sebe vidi, zarobljenu ispred televizora, gde može samo u teoriji da planira moguću putanju svog života. Omilila nam se zbog toga što već u drugom razredu oseća teret tog života. „Bilo je nečeg stvarno neverovatno posebnog kod odrastanja sa takvim uzorom za sve načine na koji život može da te razočara ili izazove", kaže za Broadly umetnica iz Bruklina, Emili Oliveira. „Osećam se zahvalnom zbog toga što sam u ranom uzrastu naučila da biti Liza znači biti veoma, veoma usamljena, ali da je jedini način da budeš srećan taj da svetu prilaziš sa dubokom ljubavlju i osećajnošću".

Liza pred nas postavlja izazov da imamo istinskija osećanja, da nam bude stalo i da nesebično dajemo, kao i da očekujemo više – čak iako ništa od toga ne prođe po planu. „Gledajući je, poželela sam da budem pametnija, da naučim sve o bluzu i o Izdajničkom srcu Edgara Alana Poa", kaže za Broadly producentkinja video igara u studijima Avalanš koja je nekada radila za Vorner Braders, Viktorija Setijan. „Ali prva stvar koje se setim kada pomislim na Lizu je ona epizoda sa gatarom, kada postaje predsednica Sjedinjenih Država. To mi je zaista otvorilo oči po pitanju toga kakva bi mogla da bude budućnost za mlade devojke kao što sam ja".

Ako su se politička proročanstva Simpsonovih ispostavljala kao tačna, kao u slučaju Tramopovog predsednikovanja, Džin kaže da bi najveći legat Simpsonovih bila predsednica Liza Simpson. Kažem mu da je trenutna administracija već inspirisala gomilu žena da se politički angažuju, i da je većina nas odrasla uz Lizu, koja nas je naučila složenostima ambicije, razočaranja i otpornosti.

„Možda je najemotivnija epizoda koju smo napravili bila ' Lizina zamena', kaže mi Džin, kada ga pitam koja je njegova omiljeni i najesencijalniji Lizin trenutak. U njoj Liza upoznaje strastvenog, neortodoksnog nastavnika koji je došao da kao zamena redovnom nastavniku, i u koga počinje da se zaljubljuje – sve dok on ne mora da ode iz Springfilda na narednu tezgu. „Tipično smešna činjenica je to da kada je ta epizoda prikazana, čitava promocija se zasnivala na tome što se Bart kandiduje za predsednika odeljenske zajednice. Čak ni u svojoj sopstvenoj TV mreži i sopstvenoj epizodi, ona ne dobija šansu".