FYI.

This story is over 5 years old.

VICE vodič za sad i odmah

Ovaj deka je na svoj bicikl okačio 11 telefona da bi igrao ’Pokemon Go’

Postoji bar još jedna osoba koja je i dalje u misiji da ih sve pohvata.
Skrinšot putem EXP.GG.

Tokom leta 2016. delovalo je kao da su svi prilepljeni za svoje telefone i ganjaju retke Čarizarde, ili šta god iz Pokemon Go – igrice za mobilni koja je terala nesrećne ljude da jurcaju po svojim gradovima i hvataju virtuelne Pokemone. Procenjuje se da je ova pomama izazvala na milijarde dolara štete, ozbiljne povrede, i glavobolje u Memorijalima holokausta, pre nego što je praktično izumrla, ostavljajući mnoge ljude da se pitaju: da li iko i dalje igra Pokemon Go?

Reklame

Pa, postoji barem jedna osoba koja je i dalje na nezahvalnom zadatku da ih sve pohvata, i izgleda da koristi koliko god telefona da je moguće da bi obavio taj posao.

Upoznajte šezdesetdevetogodišnjeg Čena San-Juana, tajvanskog dekicu koji je opremio svoj bicikl brojnim smartfonima, kreirajući za sebe dijaboličnu mašinu za hvatanje Pokemona. Čena je povodom njegove misije prvo intervjuisao tajvanski Jutjub kanal EXP.GG, kada je vezao devet telefona na svoj bicikl da bi održavao svoju naviku, ali preme Bi-Bi-Siju, sada je avanzovao na 11. Rekao je za EXP.GG da troši više od 1250 dolara mesečno da bi finansirao svoju naviku, i da provodi i do 20 sati jureći Pokemone, dok se njegovim telefonima ne potroše baterije.

Čen, koji je izgleda takođe poznat i kao "Ujka Pokemon“ počeo je da igra ovu igricu nakon što ga je njegov unuk upoznao s njom. Ali uprkos tome što izaziva neverovatnu zavisnost, ova igrica je izgleda dobra i po Čenovo zdravlje.

"Veoma je zabavno“, kaže Čen za EXP.GG. "Mogu da se povezujem s ljudima, i da predupredim Alchajmerovu bolest“.

Sa svojih 11 telefona, svojim nabudženim biciklom i izuzetnom sposobnošću za obavljanje više radnji u isto vreme, kao i rešenošću da mu glava i srce ostanu zdravi, Čen je pokazao šta zaista, istinski znači biti – po rečima tematske pesme Pokemona – "apsolutno najbolji, kao što niko nikada nije bio“. Nazdravimo nadi da će ih jednog dana konačno sve pohvatati, da bi mi ostali mogli da prestanemo da upadamo u jezera, ili šta god.