FYI.

This story is over 5 years old.

Seks

Nesvakidašnji put nagrađivanog porno glumca do aktivizma za prava muškaraca

Razgovor sa Filipom Tancerom, poznatijim kao "Logan Makri".
Fotografija ljubaznošću Filipa Tancera

Ovaj članak je prvobitno objavio VICE UK.

Kako nagrađivani porno glumac postane samoproklamovani aktivista za prava muškaraca? Upravo sam sebi postavljao to pitanje nakon što sam kao padobranac upao na najveći samit za prava muškaraca na svetu – Međunarodnu konferenciju o problemima muškaraca – u Londonu prošlog meseca.

Na konferenciji sam upoznao Filipa Tancera – poznatijeg kao Logan Makri, glumca rođenog u Nemačkoj poznatog po istetoviranom čitavom telu i nagrađivanim scenama trojki. Pošto je u Nemačkoj krunisan kao Mister Kože 2004. godine, Tancer je snimio na desetine filmova, potpisavši ekskluzivni ugovor sa jednom od najvećih američkih produkcijskih kuća za gej pornografiju, Raging Stallion Studios.

Reklame

Tancer je 2012. godine napustio pornografiju kad se preselio u Darnes, jedan od najsevernijih gradova u zabitim škotskim brdima. Od tada vreme provodi vodeći likovnu galeriju i sve više se uključujući u mutne vode aktivizma za prava muškaraca.

Kad se osvrnem, teško mi je da kažem šta mi je bilo toliko neverovatno u vezi sa Tancerovom konverzijom – na kraju krajeva, svet pornića sa muškarcem-na-muškarca nije baš poznat po prosvetljenom pristupu rodnim odnosima – ali sam želeo da znam kako je došlo do toga da se oseća toliko kao kod kuće u svetu boraca za prava muškaraca.

Kad smo pričali preko telefona posle konferencije, Tancer je insistirao da se oduvek zalagao za rodnu ravnopravnost – problem za njega, rekao je, bio je što se većina savremenih feministkinja danas odreklo jednakosti u korist specijalnih privilegija za žene, istovremeno sebe obeležavajući kao žrtve. Ali njegovo zanimanje za starateljstvo nad decom bilo je ono što ga je najviše navelo da postane punokrvni borac za prava muškaraca.

Na neki način to ne predstavlja iznenađenje. Borci za prava muškaraca pene o starateljstvu nad decom još od pamtiveka (mnogo pre nego što su Fathers 4 Justice čak i pomislili da zaposednu Domove parlamenta u oznojenim superherojskim kostimima). Kod Tancera je, međutim, zanimljivo to što on nema decu – pa čak ni ženskog partnera koji bi mogao da mu ih odvede.

"Dugo su me prevashodno zanimali muškarci", rekao mi je on. "Nisam se identifikovao kao gej, jer se nisam uklapao u gej kulturu. Dugo sam čak sebe smatrao aseksualcem koji je sklon muškarcima.“

Reklame

"Oduvek sam želeo da imam porodicu i bilo mi je važno da to bude sa partnerkom, da bi moja deca mogla da budu proizvod brižne veze. Kad sam zašao u tridesete, počeo sam ponovo da izlazim sa ženama i želeo sam da zasnujem porodicu."

Verovatno predvidivo, vest o Tancerovoj novoj vezi naišla je na loš prijem kod njegovih fanova. On je izdao saopštenje, porekavši optužbe da je njegova filmska karijera bila slučaj "geja za platu". Štaviše, upravo je bio izašao iz dugogodišnje veze sa drugim glumcem i nastavio da spava sa muškarcima dok se zabavljao sa ženama (uz dozvolu njegove tadašnje devojke).

Dok je jedva čekao da zasnuje porodicu, Tancer je postao opsednut idejom da bi jednog dana mogao da izgubi decu. Zašto bi to moglo da se desi nije razjasnio, ali je dodao da je to i dalje njegov "najveći strah". Bio je duboko potresen pričama o muškarcima kojima su oduzeta deca; muškarcima koji su tvrdili da ih je izradio sistem koji je grubo zapostavljao prava i blagostanje očeva.

Ima tu mnogo šta da se raspravi (između ostalog, regresivna ideja o ženama kao hodajućim matericama i Tancerovo uverenje da mora da pronađe ženskog partnera da bi decu odgojio u "brižnoj vezi"), ali – po mom mišljenju – ovo je dobar primer kako pokret za zaštitu prava muškaraca regrutuje članove iskorišćavajući muške strahove. Bila je to taktika koju sam prepoznao iz vremena dok sam detaljno proučavao pokret.

Uprkos svoj toj njihovoj galami o feminizmu kao "kultu žrtve", istina je da pokret za zaštitu prava muškaraca ume da bude prilično besraman u ohrabrivanju i iskorišćavanju muškarčevih sopstvenih osećaja viktimizacije. Poslušajte kako pokret priča o, na primer, optužbama za seksualne napade (za koje obično tvrdi da su ih fabrikovale feministkinje kako bi muškarce uklonile sa njihovih radnih mesta) i shvatićete da oni zapravo pokušavaju da izazovu osećanje bespomoćnosti i utisak da bi to moglo da se desi i vama. Namera je da se dodvore strahu i interesima publike – i to ume da bude veoma efikasno.

Reklame

Fotografija ljubaznošću Filipa Tancera

Dok smo pričali o odlikama porodičnog zakona, pitao sam Tancera za pornografiju i da li je njegova karijera uticala na njegov stav da se društvo ogrešilo o muškarce. Dok se svet pornića još nije oporavio od izvikanih optužbi za silovanje, da li mu je poznato da se ova profesija opisuje kao stecište eksploatacije, u kojoj moćni muškarci rutinski zloupotrebljavaju svoj položaj?

"Imao sam sreće pa je moje iskustvo u pornografiji bilo pozitivno", rekao mi je on. "Tim sa kojim sam radio bio je kao porodica, svi su se međusobno podržavali. Bilo je, naravno, problema – glumci koji su imali problem sa drogom, na primer – ali se produkcijska kuća zaista trudila da pomogne ljudima sa tim.“

"Štaviše, ako ništa drugo, delovalo je kao da je tu mnogo bolje nego u strejt svetu. Iako nisam snimao strejt porniće, delili smo scenu nekoliko puta i video sam kako se glumice odnose prema glumcima kao prema smeću. Na njih se vikalo i govoreno im je šta tačno smeju, a šta ne smeju da rade."

Ono što možda od svega ponajviše iznenađuje u Tancerovoj transformaciji nije njegova profesionalna pozadina: to je da je neko na njegovom položaju – neko ko je savršeno svestan problema muškosti sa kojima se suočavaju neki muškarci i ko se trudio da pomiri sopstvenu želju za porodicom sa svojim nekonformističkim identitetom – osetio potrebu da podrži iste rodne norme koje mu, makar iz moje perspektive, nisu mnogo pomogle u životu.

Surova je ironija anti-feminističkog pokreta ta da su muškarci koje zavedu da budu vojnici patrijarhata često upravo oni o koje se on najviše ogrešio: štreberi, autsajderi, neprilagođeni i usamljenici. U nekim aspektima, Tancerova priča je jedinstvena – u drugima, ona je, nažalost, krajnje uobičajena.

@RobertJackman88