Zašto srpska država ćuti pred ekstremnim desničarima
fotografija: autor

FYI.

This story is over 5 years old.

politika

Zašto srpska država ćuti pred ekstremnim desničarima

Kršenje člana 49. Ustava Srbije je svakodnevica Srbije.

Posteri sa slikom Ratka Mladića, ratnog zločinca osuđenog u prvom stepenu, osvanuli su u danu kada su najviši državni funkcioneri Bosne i Hercegovine posetili Beograd. „Neću da izdam“ ispisano je na svetloplavoj pozadini pored lika čoveka proglašenim odgovornim za mnogobrojne ratne zločine među kojima je i genocid u Srebrenici. U uglu plakata stoji potpis – „Obraz“.

Prolaznici uglavnom ignorišu „tapet“, ali oni koji zbog saobraćajnih gužvi dugo čekaju autobus mogu da vide nekoliko mlađih muškaraca kako, u prolazu, popravljaju ivice plataka odlepljenih usled vetra i kiše.

Reklame

Zvanična poseta je završena, plakati nisu bili pomenuti, tabloidi su nekoliko dana napadali Bakira Izbetbegovića i život se nastavio.

Pravosudnim organima Srbije dobro poznati "Obraz", koji je policija još 2005. proglasila za klerofašističku organizaciju, zabranjen je odlukom Ustavnog suda 2012. godine, zbog kršenja ljudskih i manjinskih prava i širenja verske i nacionalne mržnje. Pet godina kasnije, zbog pravne formulacije, različiti oblici „Obraza“ na isti način, ali sada neometano, deluju u Srbiji.

Samo tokom protekle dve nedelje policija je „radila sve iz njene nadležnosti“ u pronalaženju osoba koje su vređale i pretile smrću novinarki N1 Mariji Antić i narodnoj poslanici Mariniki Tepić. Novinarka Antić je danima bila izložena napadima zbog pitanja postavljenih Arnou Gujonu, francuskom humanitarcu, o njegovim stavovima koji nisu oduvek bili apolitički.

Tokom iste nedelje, policija je uhapsila Tomislava Lovrekovića zbog sumnje da je poslanici Mariniki Tepić pretio smrću. U spornom tekstu Lovreković, kome ovo nije prvi put da preti javnim ličnostima i funkcionerima, između ostalog piše: "N1 neće pitati Marinike. Mi ih moramo pitati i ispitati i ućutkati. Jednom za svagda. Sve do jedne. Za početak snajperski, a kasnije i artiljerijski. Ona ili mi."

- Ja treba da razmišljam svaki put kada izađem iz parlamenta da imam ljude koji meni žele smrt, kaže poslanica Tepić za VICE u večeri kada je Lovreković uhapšen, a u skupštini se raspravlja o budžetu za narednu godinu.

Reklame

Činjenica da se rad parlamenta odvija „neometano“ iako je jednoj od članica prećeno smrću pokazuje koliko su ovakve stvari normalizovane u Srbiji.

- Moje mlađe dete ne zna još uvek da čita i piše, ali moj stariji sin sve to vidi i pošto ima instiktivni poriv da zaštiti majku, ja moram da ga sprečavam da ne ide da traži da bije ludake koje prete njegovoj mami, kaže Tepić ljutito, ali smireno.

Tokom razgovora, ona bes iznova rezerviše ne za ljude koji su joj danima pretili preko društvenih mreža, već za državu.

- Nemam ja problem sa opskurnim desničarima, ja imam problem sa time što država nema problem sa njima. Očekujem da država stavi do znanja da je ovo zabranjeno. Ne da nije fer, ne da nije lepo, već da je zabranjeno, kaže ona ne osvrćući se na zvonjavu telefona od silnih poziva i poruka.

Poslednji napadi su počeli kada je javno, u parlamentu, zatražila da Ustavni sud zabrani delovanje Nacionalnog srpskog fronta, nakon tribine održane u prostorijama grada Beograda. Tada je javnost obavestila o fotografiji na kojoj je Miša Vacić, bivši zaposleni u vladinoj Kancelariji za Kosovo i Metohiju i jedan od vođa ekstremno desničarskog pokreta „1389“ - osuđivan zbog širenja diskriminacije, držanja oružja i ometanja službenog lica u obavljanju dužnosti - sa Nikom Grifinom, i Džimom Dosonom u kancelariji za Kosovo i Metohiju u Palati Srbija. Gritin i Doson su britanskim ultradesničarima koji propagiraju otvorenu islamofobiju i antisemitizam. Oni su skoro posetili manastire na Kosovu gde su doneli humanitarnu pomoć- vojne uniforme i dronove. Kancelarija za KiM je saopštila da ne zna ništa o ovoj fotografiji i ovim osobama.

Reklame

U skupštini, i pored ukazivanja na organizacije koje rade u suprotnostima sa Ustavom i pretnje koje je zbog toga dobila, naišla je mahom na kolegijalnu tišinu vladajuće koalicije.

- Na pitanje poslanika predsednici skupštine o ovom slučaju, govor tela Maje Gojković odavao je ignorantski odnos prema temi. Ona je sve vreme gledala u drugu stranu, kao da je to pitanje ne zanima, kaže ona dodajući da nikakav komentar nije dobila od kolega iz vladajuće većine.

Fizički obračuni, uvrede, dobacivanja i konstantna kažnjavanja poslanika opozicije stvorili su, u ovom sazivu, instituciju koja izgleda potpuno disfunkcionalno. U svim aspektima, osim parafiranja svih predloga Vlade, često po hitnom postupku.

Otuda i ne čudi da su se reakcije na ekstremizam u društvu svele na pojedinačne incidente. Meho Omerović, predsednik odbora za ljudska i manjinska prava i član vladajuće većine, prošle nedelje je iskazao nezadovoljstvo nereagovanjem policije u slučaju poslanice Tepić. Iz MUP-a mu je stigao odgovor u kome je optužen da „napada policiju“. U odgovoru na pitanja Tanjuga, sekretarka MUP-a Biljana Popović Ivković, traži "izvinjenje policiji i građanima", a o ekstremizmu na koji je Omerović reagovao ni reči.

Ništa od onoga što se narodnoj poslanici Mariniki Tepić događalo nije bilo dovoljno za policiju i tužilaštvo da postupe po službenoj dužnosti. To se desilo tek kada je slučaj sama prijavila policiji, nekolliko dana od pretnji o kojima je javno govorila.

Reklame

Ipak, ubrzo nakon hapšenja Lovrekovića, pretnje su se nastavile.

- Sat ili dva nakon objave hapšenja, Miša Vacić, koji je naveden u mojoj prijavi, objavio je na svom ličnom profilu da sam ja jakobinski terorista. Ja sam se odmah pokupila iz skupštine, otišla u policiju, dopunila prijavu i tražila zaštitu, jer jakobinci su završili na giljotini. To je javni poziv na linč, kaže Tepić.

"Sukob“ Vacića i Marinike Tepić traje više od godinu dana - od kada je postavila poslaničko pitanje i zatražila ostavku direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju, Marka Đurića. Pitala se, kako je Vacić, osuđen za diskriminaciju, dobio posao u toj važnoj državnoj kancelariji. Vacić je posao izgubio, tj. ugovor mu nije produžen, nakon katastrofalnog gostovanja u jutarnjem programu "N1".

- Mi i danas nismo dobili odgovor kako je on tamo zaposlen. Tvrdilo se da je razlog zaposlenja bila preporuka „srpskog stanovništva sa Kosova“, ali bojim se da su one mnogo ozbiljnije i da vode do najbližih članova porodice Aleksandra Vučića, tvrdi Tepić.

Svoje sumnje o preporuci poslanica objašnjava izostankom reakcije države na sve što se dešavalo.

U isto vreme, spekulacije i kako Tepić kaže, laži, o njenom privatnom životu koriste se u javnosti, pre svega u pro-državnim tabloidima, u svrhe uništavanja njenog kredibiliteta. Na portalima i na Tviter nalogu kako Vacića, tako i naloga čije tvitove deli, teoretisanje o njenom privatnom životu je podjednako zastupljena tema kao i njeni politički statovi. Portal na kome su pretnje objavljene - a čiji registrant je Stefan Simić, aktivista organizacije Alternativa - naširoko je u prošlosti raspravljao o njenom privatnom životu i najavljivao njeno hapšenje. Vacić te tekstove redovno deli, a zajedničkim snagama su privođenje Lovrekovića postavili u okvir "napada na slobodu govora".

Reklame

O tome kakav je odnos između ekstremnih desničara i vlasti govori i činjenica da se na istom ovom portalu, između tekstova obojenih izrazito desničarskom uređivačkom politikom, nalaze pohvale, promocije i izjave čelnika beogradske vlasti.

Poslanica Tepić očekuje da će se napadi nastaviti.

- Naravno da očekujem da se napadi nastave. Imate posla sa grupom ljudi koja je vrlo svesna da, iako nema formalnu podršku državnog aparata, oseća da je ima, jer postoji žmurenje državnog aparata – kaže Tepić.

U slučaju poslanice Tepić, iako zakasnela, reakcija države se desila. Osoba koja joj je pretila smrću je privedena, proces je pokrenut. Pitanje je kako će se završiti, ali mehanizam države, koliko god sporo i traljavo, ipak se pokrenuo.

- Zadovoljna sam privođenjem ovog lica. Ne želim da budem maliciozna i da kažem da to nije dobro, ali to je samo kap u moru, kaže Tepić.

U međuvremenu, Lovreković je pušten iz pritvora da se brani sa slobode, a poslanica Tepić i Zoran Živković, predsednik "Nove" stranke su održali konferenciju za štampu u parlamentu gde su tražili odgovornost Zagorke Dolovac, republičke javne tužiteljke.

U kojoj meri su napadi i pretnje postala svakodnevnica pokazuje i ono što se desilo Milošu Ćiriću. Na dan prvostepene presude za ratne zločine Ratku Mladiću, u dnevnom listu „Danas“ objavljen je njegov tekst „Oprosti nam, Fatima“. Tekst Ćirića, politikologa, mastera studija kulture i medija i aktiviste za ljudska prava, odjeknuo je u javnosti - preveden je i objavljen na nekoliko jezika.

Reklame

Reakcije se nisu dugo čekale. Pre svega, na društvenim mrežama. Ćirić je podelio neke od njih, koje je izabrao "slučajnim uzorkom“:

On se nije obraćao policiji već je krenuo „u rat“ na mrežama. Sintagma „m’rš stoko fašistička“ mu je praktično postala osnovni odgovor na sve što je dobijao. Zbog rečnika su ga kritikovali i oni kojima to nije upućeno, ali ozbiljne pretnje su i dalje bile osnovni problem.

- Svaku pretnju uzimam za ozbiljno, i svako bi trebalo da ih uzima za ozbiljno, od onih koji ih upućuju, do nas koji ih primamo, pa sve do onih koji bi suzbijanjem takvog ponašanja trebalo da se bave po službenoj dužnosti, kaže on za VICE.

Ćirić, dugogodišnji anti-ratni aktivista koji se bavi pitanjima ratnih zločina rata u Jugoslaviji, kaže da takve pretnje već godinama dobija zbog aktivizma i tekstova koje objavljuje.

- Naravno da nije svejedno kada Vam stigne poruka u kojoj se, recimo, priziva Naser Orić da Vam “upadne u kuću usred noći i siluje majku, sestru i suprugu” i “veže žicom za radijator da gledate.” To, bez obzira na navike stečene u javnom životu, ostavlja emotivne posledice po primaoca, kaže Ćirić.

Govoreći o reakcijama na tekst o Fatimi, najmlađoj žrtvi genocida u Srebrenici o kojoj pisao zamišljajući njen odrasli život, Ćirić se vraća na pitanja žrtava i slavljenje zločinaca:

- Mnogo je veća emotivna cena koju plaćaju žrtve i porodice žrtava svaki put kada ovi jednako javno i jednako bezobzirno vređaju njihove mrtve, relativizuju zločine ili glorifikuju zločince, kaže on.

Reklame

Tokom vikenda, najavljivan je "moleban za Ratka Mladića“. U javnosti se nije ni raspravljalo o mogućnosti da se skup na kome se glorifikuje ratni zločinac zabrani. Međutim, 2015. godine, skup "7000", posvećen upravo žrtvama Srebrenice, MUP je zabranio uz obrazloženje da “se može očekivati da će (…) doći do pojedinačnih fizičkih napada na učesnike skupa u organizaciji Inicijative mladih za ljudska prava”.

Dakle, protivustavni skupovi ekstremnih desničara posvećenih ratnim zločincima prolaze, skupovi nevladinig organizacija posvećeni žrtvama zločina su "nebezbedni."

Vlast, pre svega SNS i SPS, u poslednje vreme nemaju problem sa povratkom već osuđenih ratnih zločinaca u javni život Srbije. Nikola Šainović član je predsedništva SPS-a, Vladimir Lazarević predavao je kadetima na Vojnoj akademiji. Aktivisti koji su zbog takve prakse protestovali na tribini SNS-a ove godine, na kojoj je govorio Veselin Šljivančanin, dobili su batine, ali krivične prijave koje su podneli su odbijene.

Trenutno, u Beogradu se vode prekršajni procesi protiv studenata Beogradskog Univerziteta zbog nenasilnih demonstracija protiv aktuelne vlasti.

Sve ovo zajedno pokazuje šta je trenutni fokus države, vlasti, i tužilaštva.

Ćirić kaže da se u javnoj debati osude nasilnog, ekstremističkog ponašanja svode na mršavo komentarisanje „anonimusa“ sa interneta. Za njega, ovakve pretnje posledica su šireg društvenog konsenzusa da su takve stvari dozvoljene, a koji, kako kaže, potiče od vrha države.

Reklame

- Pogledajte naslovne strane novina, izjave narodnih poslanika, TV program, bilo koju skorašnju izjavu predsednika Srbije, da ne podsećam na njegove ranije radove. Veoma je bitno šta se izgovara, ali je takođe važno ko i gde to izgovara, pred kojom publikom, sa kakvim posledicama takvog javnog govora, zaključuje Ćirić za VICE.

Jedan od mnogobrojnih grafita sa rasističkim simoblima u beogradskom javnom prevozu.

Predsednik Aleksandar Vučić, čija politička biografija obiluje agresivno nacionalističkim ispadima u prošlosti, ranije je rekao da je za borbu protiv huligana i ekstremista potreban "širok društveni konsenzus".

Međutim, izgleda da jedini konsenzus koji postoji onaj među državnim organima da skoro u potpunosti ignorišu sve češće oblike ekstremizma u društvu.

U najmanju ruku, Srbija potpuno suprotno logici i Ustavu prilazi ovom problemu. U Nemačkoj, na primer, čiji smo „najbolji đaci“ kako je jednom rekao predsednik Vučić, stvari izgledaju daleko drugačije.

Natalija Miletić je novinarka i stringerka koja radi u Berlinu. Tokom leta, njena priča dospela u žižu nemačke, evropske pa i srpske javnosti, kada je objavila kako kontrola u javnom prevozu nasilno postupa prema nigerijskom migrantu koji nije platio kartu. Video je postala glavna vest u Nemačkoj, ali sa širenjem vesti stigle su i pretnje.

Odgovor Nemačke države je bio daleko drugačiji nego u Srbiji.

- U roku od sat vremena od kada sam prijavila da mi ekstremni desničari prete, kod mene su se pojavili inspektori posebne jedinice- kaže Natalija za VICE.

Reklame

Natalija je „doksovana“ - podaci o njenom prebivalištu, njen broj telefona, njena fotografija i mejl adresa su cirkulisali internetom. Pričalo se o bacanju „Molotovljevog koktela“ ne njen stan, što je standardan način delovanja ekstremne desnice u Nemačkoj.

Inspektori su joj ponudili policijsku zaštititu, što je ona odbila, ali je poslušala njihov savet da promeni adresu na neko vreme pa je, privremeno, otišla iz Berlina.

Nemačka policija nije mogla da utvrdi ko joj je pretio. Sve je rađeno sa skrivenih brojeva telefona i privremenih mejl adresa, koji su verovatno jednokratno upotrebljeni da bi autori pretnji izbegli identifikaciju.

- Ja sam zadovoljna reakcijom nemačke države. Ne znam da li su mogli da urade nešto više tim povodom, ali moji standardi su niski, jer ja dolazim iz Srbije, gde niko prstom ne mrda po pitanju pretnji, osim ako niste Aleksandar Vućić, zaključuje Natalija aludirajući na nekoliko slučajeva privođenja ljudi koji su putem društvenih mreža pretili predsedniku države prethodnih godina.

Oštar odnos nemačke države prema ekstremnim desničarima ilustruje i „hak“ koji je široko rasprostranjen na društvenim mrežama, pre svega na Tviteru. Korisnici su otkrili da ako u biografiji stave da im je baš Nemačka lokacija sa koje tvituju, nacistički i ekstremno desničarski nalozi će ih izbegavati, a i sam Tviter rigoroznije filtrira takvu vrstu sadržaja.

Ipak, do te nemačke lekcije još nismo stigli.

Reklame

I poslanica Tepić, i Ćirić i Natalija Miletić su apsolutno uvereni da postoji prećutna saglasnost države što se tiče delovanja ekstremno desničarskih grupa. I naravno, konkretni dokazi za to ne postoje.

Ali u slučaju ekstremnih desničara, manjak dokaza je u stvari dokaz. Po članu 49. Ustava Srbije, "zabranjeno je i kažnjivo svako izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske ili druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti.“ I to bi trebalo da bude dovoljno.

Debata o granicama slobode govora je uvek poželjna, ali ona ne postoji u Srbiji. Ekstremni desničari, kada budu prozvani, u džiju-džitsu stilu okreću pitanje njihovih pretnji i širenje mržnje nazad na kritičare, optužujući ih za "suzbijanje slobode govora".

A oni su jedini u ovoj priči koji krše zakone Srbije.

Država ili ne reaguje, ili reaguje usporeno. Žmuri.

To žmurenje poslanica Tepić vidi baš u slučaj plakata sa likom osuđenika Mladića:

- Ako imate da ceo grad bude oblepljen plakatima Ratka Mladića u danu kada u posetu dolazi delegacija iz Bosne i Hercegovine, a da policija za to ne zna i da dopusti da se to dogodi, onda vidite taj prećutni savez. To ne mora da znači "Mi seli i dogovorili se“, već "Ti radi, ja žmurim", zaključuje ona.

*NOVO: Nova stranka je danas nakon objavlivanja ovog teksta saopštila da su na ulicama Beograda osvanil grafiti "Marinika shvati, nećemo stati" i "Korneliu Kodreanu ne Marinika Čobanu“. Korneliu Kodranu je poznati rumunci ultranacionalista, čime se aludira na to što je poslanica Tepić predstavnica rumunske nacionalne manjine u skupštini. Pretnje se nastavljaju.

JOŠ NA VICE.COM:

"Evropa će biti bela ili pusta": Ekstremni desničari na ulicama Varšave na Dan nezavisnosti

Kako Boško Obradović uvija svoju agresiju u oblande

Svi psuju sem Siniše Malog, samo bez mikrofona