FYI.

This story is over 5 years old.

Mentalno zdravlje

Ljudi koji se nikad ne izvinjavaju verovatno nisu dobri ni prema samima sebi

Teško je izgraditi vezu sa nekim ko veruje da je bezgrešan.
Fotografija: Dong Wenjie/Getty Images

Ovaj tekst je originalno objavljen na sajtu Tonic.

Biti u vezi sa nekim ko se nikad ni za šta ne izvinjava obično se na spektru nalazi negde između zbunjenosti i očaja. Ume da bude teško izgraditi autentičnu bliskost sa nekim ko izgleda kao da veruje da je nepogrešiv.

Koliko god to uopšte vredelo onima koji se nalaze u takvim jednostranim vezama, jedna nova studija pokazala je da su ljudi koji su manje spremni da se izvine obično i manje samosaosećajni. I da kažu "izvini" ih ne sprečava osećaj bezgrešnosti, već upravo suprotno: ljudi koji se ne izvinjavaju verovatno osećaju toliku sramotu zbog svojih grešaka da se u potpunosti povlače iz te situacije.

Reklame

“Čak i kad je preko potrebno, ti ljudi i dalje oklevaju da se izvine. Ovo istraživanje uzbudljivo je zato što nam je pomoglo da prepoznamo neke od faktora koji bi mogli da olakšaju ljudima da urade pravu stvar i izvine se”, kaže Ana Vazu-Njuvehuis, profesorka psihologije na Univerzitetu u Pitsburgu i glavni istraživač ove studije, koja će biti objavljena u aprilskom broju žurnala Ličnost i individualne razlike.

Nije da samosaosećajni ljudi ne osećaju sramotu zbog svojih grešaka, mada uglavnom u celosti doživljavaju niže stepene sramote, već je manja verovatnoća da će ljudi sposobni za samosaosećanje na iskustvo posramljenosti reagovati izbegavanjem ili povlačenjem.

Samosaosećanje sadrži tri ključne komponente — sposobnost da se bude blag prema samom sebi u trenucima patnje, razumevanje da svi ljudi greše i sposobnost da se zapazi kad patnja nastaje i primete teške misli i osećanja bez osuđivanja.

Zbog toga što ljudi sa višim stepenom samosaosećanja mogu da se uzdrže od negativnih emocija koja često nastanu usled grešaka ili propusta, oni su sposobniji da nalegnu u teškim situacijama umesto da se povuku od njih ili ih izbegavaju. Oni koji ne poseduju samosaosećanje, s druge strane, skloniji su mislima i osećanjima sramote, obrađujući ih kao direktan odraz svoje vrednosti.

Pored potvrde da su samosaosećajni ljudi skloniji da se češće izvinjavaju od onih koji osećaju sramotu zbog svojih postupaka, ovi rezultati pružaju i ključne uvide u psihološke procese iza ponašanja koja mogu da učine neku vezu uspešnom ili neuspešnom.

Reklame

“Postoje faktori koji sprečavaju ljude da se izvine, a samosaosećanje ukazuje na jedan od načina kako da se ta spremnost poveća i te barijere uklone”, kaže Vazu-Njuvenhuis.

Sve veći korpus kliničkih istraživanja odobrava korišćenje praksi kao što su meditacija i zamišljanje kao alata za podizanje nivoa samosaosećanja. Ako je samosaosećanje zaista povezano sa većom spremnošću na izvinjenje, onda ovi rezultati ukazuju na mogućnost upotrebe takvih alata za poboljšanje razrešenja sukoba i zadovoljstva u vezi. Partner koji nikad ne preuzima odgovornost za svoje greške, na primer, mogao bi da se posveti praksi osmišljenoj da izazove samosaosećanje kao načina da se sruše prepreke koje ga sprečavaju da se izvini i prave jaz u njihovoj vezi.

Još važnije, nisu sva izvinjenja ista. Brzo, hladno “izvini” retko je jednako efikasno kao izvinjenje koje sadrži uviđavnost prema osećanjima drugog, objašnjenje šta je pošlo po zlu i izražavanje namere da se bude bolji u budućnosti. Ovi rezultati postavili su pitanja o ulozi koju bi samosaosećanje moglo da odigra ne samo u učestalosti, već i u kvalitetu i efikasnosti izvinjenja.

“Kad ljudi zauzmu odbrambeni stav, oni često izriču izvinjenja slabijeg kvaliteta za koje postoji manja verovatnoća da će ih druga osoba prihvatiti", kaže Vazu-Njuvenhuis. "U budućnosti ćemo moći da vidimo da li više samosaosećanja može da dovede do kvalitetnijih izvinjenja.”

Bolja izvinjenja povećavaju verovatnoću zdravog pomirenja, što može da dovede do značajnih pozitivnih uticaja na celokupno zdravlje veze. Ali je zato moguće i da samosaosećanje ima upravo suprotne efekte. Može da se zamisli da samosaosećajni ljudi budu manje skloni izvinjenju, zbog povećane spremnosti da prihvate nečiju grešku kao prirodno svojstvo čoveka. Kad se s tim ode predaleko, manje osuđujući stav prema ličnim greškama može potencijalno da se obije o glavu i umanji verovatnoću pomirenja.

Još na VICE.com:

Kako se izviniti, vodič za muškarce

Sociopate su šarmantne, manipulativne i fantastične u krevetu

Zašto ne mogu da zaplačem?