FYI.

This story is over 5 years old.

LGBT+

Nije lako biti gej u ruralnoj Kolumbiji

Tamo gde „strejt“ tipovi nisu toliko strejt – dok ne počnu da te maltretiraju.
Ilustracija: Danijel Senior

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE Columbia .

„Na plesni podijum, zamolio bih", rekao je vojnik Gustavu*.

To je bio poprilično čudan zahtev – bar je bio prazan; šankerica je radila popis, grickajući olovku. Gustavo je došao ranije da rezerviše dobar sto za svoje prijatelje.
Bar se nalazio u malom selu u kolumbijskoj pokrajini Antiokija. Dok je selo kao takvo veoma razuđeno – veliko kao dva fudbalska stadiona – gradski centar, gde se nalzio bar, nije širi od šest, ni duži od dva bloka. Ukupno ima manje od 2500 stanovnika. Gustavo mi sada priča da je bilo normalno postati redovan gost u samo jednom noćnom klubu; na glavnom trgu postoje samo dve krčme, gde starci dolaze da igraju bilijar.

Reklame

Vojnik je bio „muževan muškarac" koji je izašao da pije, kaže Gustavo, bez pištolja i bez prisutnih nadređenih oficira. Ohrabren fiktivnom moći svoje uniforme, zatražio je od Gustava, jednog od najuočljivijih i poznatih gejeva u gradu, da krene sa njim na podijum za ples.

Isprva je sve delovalo kao fantazija. U malom kolumbijskom selu kao što je ovo, svaka porodica ima jednog člana koji je gej, od kojih mnogi imaju svoje prve doživljaje dok to još kriju. Vojnik je možda samo želeo malo da istražuje.

„Popni se na podijum", nastavio je. Moram da te pretresem, pederčino".

Svaka fantazija se rasprišila kada je upotrebio tu reč, tim tonom. Gustavo mi kaže da je vojnik tražio da se okrene i raširi noge. Počeo je da ga pretresa – Gustava, koji je u taj noćni klub dolazio toliko često da je u suštini postao deo inventara. Šankerica je znala da nešto nije u redu, ali nije mogla jasno da vidi kroz zavese koje su razdvajale šank od plesnog podijuma. Vojnikov zahtev se pretvorio u naređenje, kada je Gustavo pitao zašto ga pretresa. „Zato, pederčino", odgovorio je dok ga je ljutito opipavao.

„Veoma sam se unervozio", kaže Gustavo. Pijuckamo rum u kafeu koji se nalazi ispred jedine crkve u selu, tačno preko puta mesta na kome se to odvijalo. „Naravno, morao sam mu dopustim da to uradi, i to je najteže u svemu. Osećao sam se bespomoćno. Nisam bio u stanju da odem kući i pričam o tome – posle toga sam morao da se pritajim i da ćutim.

Reklame

„Taj kučkin sin", nastavlja on. „Kada muškarci to rade, to je zbog toga što…"

Ne zna kako da završi rečenicu. Ako heteroseksualni muškarci govore da ne razumeju žene, onda mi, gej muškarci, stvarno ne znamo šta da kažemo o strejt muškarcima u Kolumbiji – sa njihovim obesnim nasiljem, grubim igrama, fudbalom, boksom, svlačionicama i pijanim noćima, dok se često pipkaju ispod stola.

„Na kraju se predaju", kaže on, na šta su ljudi oko nas načuljili uši.
Došao sam u rodni grad svog oca za Uskrs; ostatak sela je otišao na misu da obeleži Isusovo razapinjanje na krst. Ali kao urbani gej, želeo sam da znam kako je to biti gej u jednom seocetu – pa ćaskam s Gustavom.

„Malo popiju i postanu neinhibirani", nastavlja Gustavo. „Onda počnu da se lome i počnu da te gledaju. Na početku žurke su ometeni i zaborave, ali kasnije tokom večeri te pitaju gde da se ide".
Ovi „strejt" muškarci pod uticajem alkohola nisu toliko strejt. „Moramo da se šunjamo po uličicama", kaže on. „Moramo da trčimo i izblatnjavimo se, i vratim se kući sav umazan".

Gustavo kaže da se jednom, pre mnogo godina, smuvao sa vlasnikom tog istog bara u kome su ga pretresali. Gustavo sada ima 40 godina, ali je bio prilično mlad kada je vlasnik počeo da mu se nabacuje.

„Došao bih u bar, naručio nešto, a on bi mi dodirnuo ruku. Bio je stvarno fin prema meni, a ja sam uvek voleo starije tipove", kaže Gustavo. „Jednog dana – ne sećam se kako – odvukao me je napolje i ljubili smo se. Rekao sam sebi, moram da se postaram da se to dogodi. Onda jednog drugog dana njegova žena nije bila kod kuće, i ja sam otišao s njim. Posle se pretvarao da me ne poznaje. Ponekad sam ostajao tamo do stvarno kasnih sati, u nadi da će se to ponoviti.

Reklame

„Da li je njegova žena to saznala", pitam ga.

„Za mene nije, ali je saznala za druge", kaže on. „Na kraju sam se sprijateljio s njom, ali tek kada se on smuvao sa nekim drugim mladićem. Stvarno sam se naljutio, zato što je ona plakala i bilo joj je stvarno loše. Rekla mi je, Da je makar u pitanju žena – kad ono, muškarac… i to tako mlad momak…"

„Izgleda da su se on i taj momak voleli, i to se ovde baš pročulo", kaže on. „Zato su se razveli, i ona je otišla. On je ostao u gradu, ali je pritisak bio jak, i na kraju je i on morao da ode, iako je živeo ovde čitavog života. Zbog tračeva, pogleda dama, sveštenika… sve to je bitno".

Tračevi su nešto sa čime mi gej Kolumbijci moramo da se suočavamo čitavog svog života. Boli svaki put kada neko napravi neku malu šalu, ili ti se podsmeva. Zbog toga, da bismo mogi da se karamo na miru, ponekad nemamo drugu alternativu nego da odemo u šumu, gde niko ne može da nas vidi, sluša ili osuđuje. U šumi nema moralnih predrasuda. Kolumbijsko selo – iako ponekad neprijateljsko, usamljeno mesto za gej muškarca – takođe može da bude i fino, otvoreno polje za ispoljavanje gejeva.

Gustavo se seća da su kada je bio mlađi on i njegovi školski drugovi išli na izlete i plivali u reci, gde su jedni drugima drkali i mazili se pod vodom.

„Ponekad ti i ne deluju mačistički, s obzirom da su dozvoljavali takve stvari", kaže on. „To se često događa u ovim malim mestima, gde svi dečaci igraju grube igre kao što je fudbal, i začikavaju te, zato što nisi vešt u tome, ili zbog tvojih manira. Tada sam pomislio – kada završim školu ovde, otići ću da tragam za novim svetom i drugačijim stvarima".

Reklame

Kada je imao 19 godina, Gustavo je upisao tehnološki fakultet u Medeljinu, drugom kolumbijskom gradu po veličini. Silazak tamo sa planina Antiogije je kao da se iz ruralno Arkanzansa preseliš u San Francisko. Išao je u gej barove u centru grada – u „Ulici donjeg veša", kako ga zovu lokalci, zbog raskalašnih izloga – i zapravo se uplašio. Gustavo, koji se držao alkohola, je tamo gledao ljude kako šmrču koku i duvaju vutru, i to mu je bilo prenaporno.

„Svakog vikenda smo išli na neko novo mesto, a moj mentalitet je bio tako palanački. Čitav novi svet mi se prikazao u Medeljinu", kaže Gustavo. „Ne bih pio toliko mnogo, zato što sam bio isuviše zauzet posmatranjem. Nikada ranije nisam video muškarce kako se ljube i plešu zajedno. Trebalo mi je dugo vremena pre nego što sam se usudio da zaplešem s nekim momkom. Išao sam polako, i bio sam pažljiv. Ali da, mnogi od nas vole da podivljaju u gradu".

Gustavo je posle otišao iz Medeljina; sada vodi poslove u drugim malim gradovima, i dolazi u Antiogiju samo u posetu, gde se druži sa bivšim devojkama i ostalim prijateljima. Kaže da je zbog nekih dama iz grada izašao na zao glas, jer su ga optuživale da je perverznjak, i da isuviše šenluči. Mislim da je njihov problem u tome što je ponosan gej muškarac, a ne neki prikriveni sodomista koji završi oženjen i s decom.

Neposredno pre nego što smo dokusurili poslednje čaše ruma, pitao sam ga kako je to biti gej muškarac u malom gradu. Rekao je da to zavisi – jedno je kada se kriješ, a drugo je kada si gej muškarac koji je otišao, uspeo i zaradio pare. Baš kao jedan njegov prijatelj koji se preselio u Evropu. Svaki put kada dođu u posetu, oni se udruže i preuzmu grad.

Reklame

„Prvi put kada je došao, samo se razmetao svojim parama i svojom seksualnošću", kaže Gustavo. „Svaki tip koji bi ušao u njegova kola bi nam se bacio pred noge. A onda sam mu rekao, 'Bože, mislio sam da su u ovom gradu svi strejt – ali samo nisam imao pare'".

„Ako ljudi u ovom gradu vide da nemaš ništa, samo će te gledati kao bilo kog drugog peška – neka to bude sasvim jasno", nastavlja on."Ali ako te predstave kao rođaka gradonačelnika, direktora kompanije, ili tako nešto… promeni im se izraz lica, pozovu te da sedneš s njima, ponude te pićem. Ljudi prvo primete našu seksualnost, ali kada znaju da si uspešan, tražiće čak i da im daš broj telefona. Promena bude očigledna".

*Gustavovo ime, kao i detalji kojima bi grad mogao da bude identifikovan, su izmenjeni zbog očuvanja njegove privatnosti.

Još na VICE:

Stani malo, može li od duvanja stvarno da se postane gej?

Crkva me je tužila za uvredu i dobila sam, na neki način

Probala sam homeopatski lek protiv 'lezbejskih tendencija'