FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​U braku sa seksualnim prestupnikom

To nikad ne prolazi.

Grečen i njena porodica ne smeju da prilaze školama; foto: Keli Hanter via

Šest meseci pošto je Grečen* upoznala svog muža Dejvida, protiv njega je 2001. podignuta optužnica za seksualno napastvovanje. Policija ga je zatekla sa prijateljicom u parkiranom automobilu; ona je bila bez svesti, a on je pijan pobegao kad je video policajce. Grečen kaže da je Dejvid mislio da će ga kazniti zbog vožnje u pijanom stanju. Umesto toga, optužnica je podignuta zbog „seksualne penetracije stranim telom protiv žrtve u nesvesnom stanju". Strano telo bila je njegova ruka**.

Reklame

Dejvid je odslužio tri godine u kalifornijskom zatvoru, još tri na uslovnoj slobodi, a do kraja života biće na spisku seksualnih prestupnika. Četrnaest godina posle tog incidenta, on i dalje u velikoj meri oblikuje živote ovog para, od izbora prebivališta do osnivanja porodice.

Grečen brine novi zakon koji registrovanim seksualnim prestupnicima ograničava prelaz granice. Zakon je namenjen onima čije su žrtve maloletne; Dejvid ne spada među njih, ali već je bilo slučajeva da se ljudima na registru automatski zabranjuje izlaz iz zemlje, nezavisno od doba oštećeniih lica.

Sledi ispovest iz prvog lica u kojoj Grečen opisuje svoj brak, susede, i budućnost.

Par meseci pošto smo se upoznali, ispričao mi je šta mu se desilo. Tada sam imala 18 godina, a on 22. Tako mladu, malo me je šokiralo sve to. Pomislila sam, nema šanse da zbog toga odeš u zatvor. Bili ste klinci, samo ste se zezali. Nisi nekakav monstrum. Nisi manijak koji u parku spopada žene. Mislila sam da će sve to proći.

To nikad ne prolazi.

Godinu i po kasnije, odustao je i priznao krivicu jer nije hteo da nas sve provlači kroz celu sudsku agoniju – pre svih mene i njegovu majku. Dok je bio u zatvoru, ja sam studirala. Vikendom bih odlazila da ga vidim kad sam imala vremena, ali on mi je govorio da se posvetim školi, da će sve biti u redu.

Pročitajte i: "Upoznajte građevinca koji lovi pedofile u Kanadi"

I dan danas kaže da je zatvor najlakše podneo. Kaže da je sad mnogo teže zato što konstantno mora da brine. Kad god odemo kući, pomislimo: da neće susedi da nas dočekaju ispred sa transparentima? Kad nam neko zazvoni na vrata, meni srce siđe u pete. Živimo u konstantnom strahu.

Reklame

Nikad se ni sa kim iz susedstva nismo sprijateljili. Dosta smo povučeni. Ipak, policija redovno svraća i kuca nam na vrata da proveri da li on još živi na ovoj adresi. Plašimo se i toga – da će neko da vidi da su nam stalno policajci na pragu i zapita se šta mi to u stvari radimo.

Kad god dođeš kući da te tako dočekaju, stvarno nije lako.

Prve tri godine od kako je izašao iz zatvora, slika mu čak nije bila ni na sajtu [registra seksualnih prestupnika]. Da bi neko nešto saznao, morao bi da ode u policiju i raspita se. Ali onda, ispostavilo se da je to bio propust. Odjednom su mu objavili i ime i fotografiju. Posle su rekli da ne sme da priđe na 600 metara od škole. Mi smo upravi kupili kuću, a najbliža škola bila nam je na 615 metara razdaljine. Hvala bogu, nismo morali da se selimo.

Na svakom koraku iskrslo bi nešto novo.

Stvarno smo želeli da osnujemo porodicu, ali zakoni su se sa vremenom menjali, svako malo bismo čuli novu priču o tome kako ljude tretiraju – njega nisu mnogo gnjavili, ali plaši ga sama mogućnost – i zaključili smo da ne bi bilo dobro da dete raste u ovom haosu. Da moramo da mu objašnjavamo zašto tata ne može da svrati do škole po njega, ili zašto ne sme ni slučajno da dovede drugare kući.

Kupili smo veliku kartu sveta, okačili je u mojoj kancelariji i rekli: „Ma znaš šta, naši rođaci imaju četiri male ćerke, sve one žive u krugu od 16 kilometara od nas. Naši najbolji prijatelji imaju decu, oni su stalno kod nas. Bićemo prema toj deci najbolji što možemo, a sami ćemo da putujemo svetom." Kad god smo mogli, išli smo na putovanja. Na Karibe, u Evropu, sledećeg avgusta planiramo Grčku.

Reklame

Ali ovaj novi zakon je nešto najgore. Kad smo čuli da su počeli da šalju obaveštenja drugim zemljama o ljudima sa registra, pokušali smo da to testiramo. Živimo u blizini meksičke granice, pa sam rekla „Hajde da odemo preko, da vidimo šta će biti." Naravno, u povratku, čim smo sleteli počeli su da ga spopadaju na carini. Ne mogu mu ništa jer nije prekršio zakon, ali ipak hoće da znaju gde je bio, šta je radio, zašto putuje širom sveta. Pretresaju mu prtljag, sve iskidaju, traže mu kompjuter, pitaju ga gde se kreće i sa kim. Kad god dođeš kući da te tako dočekaju, stvarno nije lako.

I sad sa novim zakonom, kao da su nas priterali uza zid. Da li da se prosto odselimo? Ne znam da li bi to bilo OK. Jako smo bliski sa porodicom ovde, ja vodim firmu, finansijski dosta dobro stojimo. Odlučili smo da ostanemo u Kaliforniji i probamo da izdržimo; možda će se jednog dana zakoni promeniti. A možda ćemo ipak morati da se odselimo u neku drugu zemlju. Ovde te beskrajno kažnjavaju.

*Imena su izmenjena.

**Grečen tvrdi da su Dejvid i dotična mlada žena voljno stupili u intimne odnose; policija je pogrešno protumačila situaciju kad je devojka otvorila vrata automobila da bi povratila, a zatim pala na glavu i onesvestila se. Tužitelji tvrde da je bila u nesvesti sve vreme, i da je Dejvid izvršio „seksualno napastvovanje nemoćne osobe."

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu