FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Izlazak subotom uveče u Negotinu je super

Subota je dan D u Negotinu. Toliko se iščekuje tokom cele nedelje, a jednako je bitna za invaziju u noćni život ovog grada na tromeđi Rumunije, Bugarske i Srbije.
Fotografija : Nablesnotesni

Subota je dan D u Negotinu. Toliko se iščekuje tokom cele nedelje, a jednako je bitan za invaziju na noćni život ovog grada na tromeđi Rumunije, Bugarske i Srbije. Mada ja više volim da ga zovem varoš. Statistički gledano, negotinska opština ima oko 37 hiljada stanovnika. Sa stanovišta statističke greške, taj broj je mnogo manji kada se oduzmu oni koji žive u selima, oni koji šatro žive u selima a zapravo su na "privremenom" (već četvrta generacija) radu u inostranstvu i oni koji studiraju i rade širom Srbije (kao i ja). Danas u samom Negoitnu ne može da se zbere ni 10 hiljada stanovnika. Jasno je da je onda i broj mladih zabrinjavajuće mali, mada je to celo mesto pretvorilo u jednu veliku žurku.

Reklame

Iznenađujuće je, i to na neočekivano lep način, koliko svako može da pronađe nešto po svojoj meri za izlazak u mestu koje iz dana u dan sve više izgleda kao posle centrifuge, skupljeno i zgužvano.

Kafanica za živom muzikom? Može, uvek.

Kokteli uz elektroniku ono malo didžejeva koji nisu odustali i pobegli na folk žurke? Može, ponekad.

Ali suštinski, negotinski noćni provod nabijen je u jednu ulicu, lokalno poznatu kao Ulica Greha. Kada dođe dan D, svi se tamo sjate.

Sve fotografije autor, osim ako nisu drugačije potpisane

Ubeđen sam da linija između fenseraja i alternative nigde nije jasnije povučena nego u Negotinu. Dva kluba, "Sinema" i "501" gledaju jedan na drugog preko ulice i tako se već nekoliko godina merkaju, baš kao i njihovi stalni gosti. Dok je "petstokec" obično rezevisan za bendove i izvođače novokomponovane muzike, zvezde Granda i ostale vokalno instrumentalne sastave, u "Sinemi" možete da naletite na dobru svirku, dobar rep, didžeja, pesničko veče, projekciju nekog filma, utakmice ili opalite fliper. To je poslednja linija odbrane.

Glavni motiv za izlazak bilo je gostovanje benda "Nablesnotesni" iz Knjaževca. Možete samo da zamislite kakva je pank scena u jugoistočnoj Srbiji. Kao i ovdašnje vino. Kvalitetno, zaboravljeno, sa minimum ulaganja i obično se zasniva na čistom entuzijazmu. Radovao sam se da ponovo čujem Nezgodno zajeban ili da se onako usran njišem i smejuljim uz Serem se na rege.

Greška koju sam sa ortacima napravio u samom startu isto košta i u Amsterdamu, Berlinu, Beogradu i Negotinu. Počeli smo sa alkoholom u četiri posle podne. Do jedanest, posle litara piva, vina i nekoliko magičnih krugova, bili smo dobrano urađeni. Ulica Greha već je bila puna ljudi kad smo stigli. Sa leve strane, ispred "Sineme", meni dobro poznata ekipa. Kožnjaci, duge kose, široke pantalone, mutni pogledi i prazni džepovi. Preko puta taksisti, košulje, minići, štiklice, frizurice i rezervisani stolovi.

Reklame

Iako su u pitanju dve različite planete, lagao bih kada bih rekao da to liči na neki aperthejd. Naprotiv, da postoji sigurnosna kamera u ulici jasno bi se videlo koliki je broj preletača koji u toku noći idu tamo-vamo u potrazi za kuluminacijom subotnje večeri koja obično ne dođe. Gazde klubova su dobri ortaci, pa se često desi da iz zajebancije zamene mesta ili puštaju muziku jedan kod drugoga. Čista pozitiva.

Fotografije : Caffe club Cinema

Sto kinti je upad za svirku. Kad se izgovori, deluje sasvim normalno za gostovanje, ali nailazi na otpor kao da je u pitanju GMO karta. Samo gazda Luča zna kako finansijski izdržava da večito iz svog džepa pukne da bi u Sinemi tog vikenda bilo kvalitetne svirke. Klub nije veliki, ali je tehničar. Uzan je, zadimljen i jeftin. Enterijer je uređen posterima najpoznatijih ostvarenja Džarmuša, Kjubrika, Skorsezea i ostalih heroja. Na dnu kluba bina, sa leve strane šank.

Svirka je počela. "Zdravko Čolić", "Uhvatilo me ludilo" pa onda i dve moje omiljene stvari. Nisam ni sa kim razgovarao, samo sam onako omaljen tukao po pivu i slušao ih. Za moju dušu. Posle skoro dvadeset godina, Nablesnotesni i njihov agropank zvuče bolje nego ikada. Muzika te trese, tekstovi te nasmeju. Ako želite da iz prve ruke čujete i osetite kako izgleda život pankera na selu, slušajte ih.

Fotografija : Nablesnotesni

Kada su već bili pri kraju, osetio sam da mi treba vazduha. S pivom u rukama, opušteno, izašao sam na ulicu, u tom trenutku najboljem stejdžu. Oba sveta izađu na ulicu, mostu koji ih spaja, i tu se đuska, priča, muva, razbijaju se flaše uz pomešan zvuk panka i Lexington benda. Gužvu na ulici katkada razbije policijska patrola. Ipak, nisu uboli trenutak da spreče situaciju koja se za tri sekunde razvila ispred nas. To je već klasika. Jebeš subotu bez pijane tuče izazvane mrkim pogledom, očešanim ramenom ili prosto, merenjem muškosti.

Reklame

Tada smo i mi rešili da preletimo u vidno puniji lokal preko puta. Ni on nije veliki, a definitivno je previše uzak sa taj broj ljudi. Svi su raspoređeni po stolovima sa strane tako da između ima taman toliko prostora kao kada ti neko krene iz suprotnog pravca na putu za manastir Metori u Grčkoj. Konobarima, koji narudžbine nose tik iznad glave gostiju, svaka čast.

To mlado, to pijano. Veselo je, da ne grešim dušu. Probijali smo se nekoliko minuta jedinim mogućim putem, prošli iza bine i benda do slobodnog stola, bukvalno uz mušku klonju. Drugi, kod ženske, već je bio zauzet. Jedan od mojih kompanjerosa bio je na posebnom zadatku te večeri. Tražio je žensku osobu radi upoznavanja i druženja, u potpisu - zagoreo. Rekao sam mu da smo na najboljem mestu za tako nešto.

- Što to misliš?

- Pa do klonje će sigurno sve one da dođu.

I tu smo udarili po pivu. Muziku sam čuo, ali nisam slušao. Video sam ljude koje nisam dugo i počeo brzo da se preznojavam. Čim je prazno dno flašice - jer se, naravno, prodaje samo malo pivo - dotaklo astal, obukao sam jaknu i probijao se nazad. Em što nije moj fazon, em što izgleda nisam pijan na taj način. Ali se ljudi lepo provode, to se vidi.

U tom trenutku je postojalo samo jedno logično rešenje, a da nije doček svitanja ispred kafane. Burek u tri ujutru je najbolji burek. U 24-7 pekari vole kada nas vide u tom stanju. Srećno trljaju ruke jer znaju da svašta u nas može da stane.

I vala, stalo je.

Takav vam je izlazak u Negotinu van sezone. Provincijski hardkor. Leti, kada se svi oni sa početka teksta vrate na nekoliko dana, mesto eksplodira, čuju se različiti evropski jezici, troše se evri, a letnji disko klub na tri nivoa, za nekoliko hiljada ljudi, pun je svako veče.

Ali to je priča za sebe. Ako je subota dan D, leto je injekcija protiv najgore boleštine.