FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Da li fetišisti na invaliditet iskorišćavaju invalide

Rođen sam sa cerebralnom paralizom. Nije mi bilo lako, ali sam naučio da se prilagodim i da kvalitet svog života izdignem na najviši mogući nivo.

Ilustracija: Deshi Deng

Dok smo nedavno prijateljica i ja na kafi razgovarali o mojoj poslednjoj kolumni, pitala me je zašto se ne zabavljam sa posvećenicima. "Za njih bi ti bio Rajan Rejnolds", rekla je.

Za sve vas koji niste upoznati sa izrazom "posvećenik", Urbani rečnik ga definiše ovako :

Sleng za "Akrotomofil". To je parafilija, iliti seksualni fetiš, kada seksualno-erotično uzbuđenje i zadovoljenje ili postizanje orgazma zavisi od činjenice da je partner amputiranik.

Reklame

To je delimično tačno, ali je suviše sužena definicija. "Posvećeništvo" je praktično seksualni fetiš kada ljude pali širok dijapazon invaliditeta, a ne samo amputacije. Već sam čuo za njega ranije, ali nisam o njemu mnogo razmišljao. Razgovor sa prijateljicom, međutim, probudio je moju znatiželju. Otišao sam kući i uključio svog pouzdanog partnera u istraživanju, Google.

Pretraga sa "posvećenik invaliditet" iznedrila je brojne članke, forume i YouTube snimke, neke od strane posvećenika, a druge osoba sa invaliditetom. Komentari na ovim snimcima i člancima strašno variraju – dok neki pojavu porede sa pedofilijom, drugi insistiraju na tome da je to savršeno prihvatljiva aktivnost na dobrovoljnoj bazi između punoletnih osoba.

Moje lično mišljenje naginje na konzervativnu stranu. Imam prijatelje koji su eksperimentisali, čak se i zabavljali, sa posvećenicima, što je savršeno u redu. Čini se da uživaju u tome i imaju na to pravo. E sad, ja u svom svakodnevnom životu invalidska kolica koristim kao osnovno prevozno sredstvo i za mene ona nisu nimalo seksi. Nisam ono što jesam zbog invalidskih kolica i ne želim da budem sa nekim kome je stalo samo do moje opreme ili stanja. Želim ženu kojoj se dopadam zbog onoga ko sam, nekoga ko razume da sam nešto više od svojih kolica. Nisam ogroman ljudski vibrator na točkovima.

U jednom od video snimaka koje sam gledao neka žena voli da gleda osobe sa invaliditetom dok se oblače. U drugom, žena je morala da ima invalidska kolica u prostoriji da bi svršila. Podtekst ovih videa bio je da neke ljude uzbuđuje aspekt ranjivosti osoba sa invaliditetom. Kao neko kome je svakodnevno neophodna pomoć kod ustajanja i oblačenja, uznemirava me što drugi izvlače zadovoljstvo iz gledanja ljudi kao što sam ja dok se muče da izvrše svoje dnevne zadatke.

Reklame

Što se posvećenika tiče, oni najčešće žele da ostanu anonimni, verovatno zato što se plaše ili ih je sramota, uprkos tvrdnjama da u ovom fetišu nema nikakvih eksploatatorskih elemenata.

A što se tiče mojih prijatelja koji se upuštaju u veze sa posvećenicima, ne znam da li da budem uzbuđen, nervozan ili uplašen za njih. Znam ljude koji su imali uspešne veze sa posvećenicima, ali to prosto nije za mene. Rekao bih da ljude sa invaliditetom koji praktikuju ovaj "trend" žele i objektifikuju zbog stvari koje sami ne nalaze privlačnim kod sebe, ali ipak pristaju na to. Kao što je to rekao komentator jednog videa: "U hroničnoj sam nejebici, pa mi ne smeta da budem objektifikovan za jebačinu."

Na nekom nivou, razumem taj pogled na stvari. Da ste me pitali za posvećenike pre nekoliko godina, možda bih bio otvoreniji prema toj ideji, jer sam tada samo želeo nešto da kresnem. Ali danas bih radije da me neko ceni zbog mojih jakih strana i sposobnosti, koliko god jedinstvene bile, umesto zbog onoga što ne mogu da uradim i zato što sam slab.

Rođen sam sa cerebralnom paralizom. Nije mi bilo lako, ali sam naučio da se prilagodim i da kvalitet svog života izdignem na najviši mogući nivo. Ne mogu sam da spremim hranu niti sam da odem do kupatila. Žalosno mi je što na svetu ima ljudi koji se ovlaže zbog moje muke, dok me drugi zbog nje odbacuju. Žao mi je što nema načina da se nađemo negde u sredini, gde će me doživeti kao duhovitog, pametnog, seksi i samouverenog. Baš kao Rajana Rejnoldsa.

Ovo su moji stavovi. Oni, naravno, ne predstavljaju svačije mišljenje unutar invalidske zajednice, a, ako ćemo pravo, ni izvan nje. Voleo bih da otvorim dijalog na ovu temu. Jeste li vi sposobna osoba sa fetišom na invaliditete? Ili možda hendikepirana osoba koja voli da se igra sa posvećenicima? Zašto vas to uzbuđuje? Porazgovarajmo malo o tome. Možete da stupite u kontakt sa mnom ako pošaljete mejl mom uredniku .

Ovo je velika tema i još uvek saznajem nove stvari o njoj. Hajde da to učinimo zajedno.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu