Posetili smo najzagađeniji komšiluk u Mumbaju
Sa terase sedmospratne građevine u Mahulu u neposrednoj blizini vide se fabrike i rafinerije iz kojih izlaze toksični gasovi. Sve fotografije: Focusmonk 
Esktremni uslovi za život

Posetili smo deo Mumbaja koji je toliko zagađen da je proglašen nepodobnim za život za ljude

Mahul predstavlja distopijsku i uznemirujuću sliku onoga što se dogodi kada si primoran da živiš unutar ekstremne zagađenosti. To je priča koja može samo da se završi u smrti, osim ako stanovnici ne uspeju nekako da sakupe sredstva i odu.
Pallavi Pundir
Jakarta, ID
F
fotografije Focusmonk

Ovaj članak je deo serijala priča u kojima VICE prikazuje stanje životne sredine širom sveta.

Mahul je nekada bio pecaroško selo ali danas, ovaj deo Mumbaja je distopijska noćna mora. Ovo područje je stanište užasne kombinacije teške industrije i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i stambenih objekata. A najgori od tih stanova, najugroženija zona unutar najugroženije zone, ironično je poznata kao Eversmile Complex. Radi se o kompleksu od 72 betonske zgrade u kojoj po procenama živi 30,000 ljudi u ruševinama i stanovima posutim smećem koji propuštaju kanalizaciju sa gornjih spratova na donje.

Reklame

Statistike su alarmantne. Prema poslednjem izveštaju Indijskog Instituta za tehnologiju, oko 240 stanara pati od infekcija kože, 129 živi sa hroničnim groznicama i prehladama, dokk oko njih 200 je izgubilo zaradu i poslove. Stanovnici tog dela grada su nam rekli da je samo od 29. jula ove godine devetoro ljudi umrlo od neke bolesti. Ukupni broj umrlih još nije utvrđen ali izveštaji od prošle godine koji citiraju aktiviste kažu da je bilo više od 100 smrtiod 2017. godine. Dok hodamo okolo, neki stanari su se okupili ispred prazne sobe mladića, koji se nedavne ovde doselio, razboleo, i na kraju izvršio samoubistvo.

mahul environment climate change pollution

Pogled sa vrha jedne od zgrada u Eversmajlu.

Jedna od čestih rečenica koju ćete ovde čuti od ljudi je: "Radije bismo živeli na ulici nego ovde." Tokom 2015. godine, Nacionali Zeleni Tribunal proglasio je vazduh Mahula nepodobnim za život ljudi, tvrdnju koju su država i BMC negirali a koju Visoki sud trenutno razmatra. Ako ništa, država pokušava da ubaci ovde što više Mumbajkara ovde. U stvari, ovo mesto je popunjeno samo zato što je na hiljade porodica raseljeno tokom pogona za rušenje opštinske korporacije BMC, i premeštene u Eversmile, koju opisuju kao "paklenu rupu", a ponekad i kao "gasnu komoru" ili čak "smetlište za ljude".

Dok smo se fotograf i ja približavali kompleksu, napao nas je smrad otpada, đubreta i hemijskih zgađivača. Rečeno nam je da kiša pojačava miris, a padala je kiša. Vrlo brzo smo se uverili da stanovnici Mahula žele da pričaju, ponekad sa vrlo mračnim smislom za humor o ugovaranju lakših bolesti po useljenju. "Ako žele da nas ubiju, neka to urade odjednom, a ne da nas bace ovde, "kaže Pooja, dvedesetdevetogodišnji stanar za VICE. "Ovde, posle samo nekoliko nedelja, želimo da skačemo sa zgrada i da se ubijemo."

Reklame
mahul india pollution climate change

Prizori kao ovaj, letargični stariji čovek na podu i nemirni mladići okolo su veoma česti. Većina starijih ljudi se brzo razbole i izgube poslove, dok neki mladi ne hrle ka poslovima ili studiranju zbog okoline u kojoj žive.

Pijenje vode je toliko teško jer izaziva da ti se stomak veže odmah (nekoliko ljudi nam je ponudilo vodu i pića koja su na bazi te vode i probali smo). Pooja nam je takođe rekao da žitarice, povrće i biljni lekovi počnu da trule za dan ili dva. "Nikada nismo pomislili da će ovako nešto da nam se dogodi," kaže Reha Gadže, 36, stanarka koja mobilše ostale stanare u kampanji da se prebace na drugu lokaciju. "Pogledajte kako Vlada ruši šumu Aarey. Izgleda da pokušavaju da i to mesto pokušavaju da pretvore u Mahul.

Pijenje vode je toliko teško da izaziva da ti se stomak odmah uveže (Nekoliko stanara nam je ponudilo vodi i pića ma bazi te vode i probali smo). Podža nam je takođe rekao hrana, žitarice, povrće, i biljni lekovi počinju da trule za dan, dva. "Nikada nismo pomislili da bi ovako nešto moglo da nam se dogodi," priča nam Reha Gadže, 36, stanarka koja mobiliše ostale stanare da se prebace na drugu lokaciju. "Pogledaj kako Vlada ruši šumu Aarey. IZgleda da pokušavaju da i od tog mesta naprave Mahul. Više ih brine ekspedicija na Mesec nego ljudi na zemlji. Možda nakon što nas unište, svi političari pobegnu na mesec, pa to unište takođe."

Sa terase jednog od sedam spratova, može da se vidi gusti dim koji je izlazio iz obližnjih dimnjaka fabrika i rafinerija. "Svakog dana u ponoć, nebo se zapali od dimnjaka iz fabrika," objašnjava šesdesetpetogodišnji stanar Akbar Šeik. "A oko tri ujutro, gusti dim ulazi u naše domove, i užasno smrdi. Svako jutro, prva stvar koju uradimo je da skidamo debele slojeve pepela sa svake površine naše kuće."

Reklame
mahul india climate change pollution

Kao i svaki muškarac preko 50 godina, Ahmed Šeik nema posao više od dve godine."Nekada sam bio aktivan, izdržavao sam porodicu. Sada jedva mogu da ustanem. Prvo sam imao problema sa šećerom, onda sam dobio tuberkolozu. Puno povraćam, takođe, "priča za VICE. "Ako umremo, nemamo nigde blizu groblje."

Na to se Gadže javlja opet da objasni da su rafinerije koje ih okružuju pretrpele brojna curenja gasa i ulja, požare i eksplozije. Najgori deo je taj što postoji samo jedan način da se uđe ili izađe iz ovog kompleksa, kaže Gadže. "Prošle godinem kada se dogodila eksplozija u rafineriji Barat Petroleum, hvala bogu, niko nije bio u blizini. Ali ko kaže da ćemo sledeći put biti živi?"

Hodamo i vidimo nekoliko katatoničnih starijih muškaraca zgrčenih okolo, i nekoliko nemirnih, mladih, visokih muškaraca okupljenih u hodnicima. "Onog trenutka kada se ovde dosele stariji muškarci, odmah ih osakate bolesti. Tromi su, depresivni i nemaju posao kao posledicu svega toga. U isto vreme, mladi muškarci se često okrenu alkoholu i drogi. Zapravo im nije tako teško da se radikalizuju," kaže Gadže.

mahul environmental extremes pollution

Narendra Duta Sing, 51, razvio je eritrodermsku psorijazu od kada se ovde preselio pre dve i po godine. Njegovi lekari, koji nisu iz Mahula, rekli su mu da se odseli što je pre moguće kako bi mu bilo bolje. Neki izveštaji navode da su detektovane hemikalije u njegovim plućima. On je takođe i nezaposlen. U toku prethodnih nekoliko meseci, on je izgubio svog oca i jednu od svojih ćerki nakon što su izgubili borbu sa kancerom.

Žene Mahula takođe pate od poremećaja reproduktivnog i seksualnog zdravlja, o čemu im je često teško da razgovaraju sa svojim porodicama i prijateljima. "Devojke ovde dobijaju menstruaciju najmanje dvaput ili triput mesečno," kaže Fara Šeik, 26. "Ako ne to, onda ne dobiju menstruaciju nekoliko meseci. Najčešći odgovor lekara na to je da treba ostavimo menstruacije tako kako jesu. Konstantno nas svrbi tamo dole, što dovodi do infekcija, kao što su urinarne infekcije recimo. Nekad sam bila jako mršava, sada sam stalno naduvena. Takođe gubimo kosu i imamo jako lođu kožu. Mnoge žene boluju od tirodne žlezde, dijabetesa, i visokog pritiska.” Znamo i da se često dešava da žene ovde pobace, a to se najčešće desi u toku prvog trimestra trudnoće. “Žene ovde puno pate, od ranog detinjstvar. Hoće li uopšte biti sledeće generacije?“ pita se Arhana, 29.

Reklame
mahul climate change pollution

Deca su najugroženija populacija ovde u Mahulu. Na terasi smo se sreli sa Manojem i njegovom decom koji su se ovde doselili pre šest meseci. “Lično osećam pad energije, a i zubi su počeli da mi se pomeraju. Mojoj deci takođe otpada kosa, a njihova koža je takođe u problemima od kad smo se doselili ovde,“ kaže on.

india mahul pollution climate change

Život u ovakvim uslovima neizbežno utiče na mentalno zdravlje ljudi. Čak i dok samo šetate ovuda, primetićete tamnu, tešku atmosferu.

A da stvari budu još gore, osim lokalne klinike koju čak ni lokalci ne vole, zbog toga što lekari često ignorišu njihove simptome, ne postoji druga bolnica u Mahulu. “Lekari nam daju privremene lekove,“ kaže Fara Šejk. “Kada odemo u privatnu bolnicu, oni nam odmah kažu da je jednini način da preživimo to da se odmah iselimo iz ovog regiona. Ipak, doktori koji rade ovde nam govore da je sve u redu. Da li oni time hoće da kažu da su svi lekari izvan ovog regiona ludi? Jesu li i naučnici koji su za ovo mesto rekli da je nepodobno za život ljudi takođe ludi?“

mahul india mumbai climate change environment pollution

Jedina javna bolnica u kraju je zatvorena čak i radnim danima uveče. Stanovnici ovog mesta radije ne posećuju ove lekare, zbog nipodaštavajućeg stava koji prema njima imaju kada im pričaju o svojim problemima.

climate change mahul mumbai pollution

Namirnice i biljke koje se ovde ostave na vazduhu dan ili dva postaju dom za mnoge gljive i buđi. Stanovnici iz tog razloga imaju problem da dođu do čiste hrane, kao i da je održe u tom stanju.

Život u ovako lošim uslovima neizbežno utiče i na mentalno zdravlje stanovnika. “Ja lično sam mentalni bolesnik,“ kaže Gade za VICE. “Vraćaju mi se mračne misli. Kada počnem da pričam, čini mi se kao da ne mogu da prestanem. Previše mislim i o najnevažnijim stvarima. Konstantno sam anksiozna i imam napade panike često. Ipak, ovakvi dokazi ništa ne znače ljudima protiv kojih se borimo. Ukoliko nemate neke fizičke manifestacije problema, reći će vam da delujete zdravo.“ Nekoliko drugih stanovnica ispričale su nam o promenama raspoloženja koje doživljavaju, kao i o napadima panike. Ono što stvari čini još gorim je smeštaj koji ima slabu ventilaciju, u koji ne dopire prirodno svetlo, a konstantno postoje problemi sa kanalizacijom.“

U borbi sa ovakvom krizom, muškarci i žene poput Gade predstavljaju primer neočekivanog liderstva. Osim toga što mobiliše stanovnike da protestuju u kampanjama u toku prethodne dve godine (prošle godine priključila im se i poznata indijska aktivistkinja Meda Patkar), ona takođe prikuplja i lekarske izveštaje svih njih kako bi prikupila dokaze za slučaj u kome će pokušati da dokaže da je uzrok ovim bolestima upravo to što ti ljudi žive ovde.

mahul pollution mumbai climate change

Reka Gade je jedna od stanovnica koja predstavlja vođu u borbi protiv sistema koji je u ovom mestu zarobio preko trideset hiljada Mumajaca. Svi oni bore se za jednu stvar: mogućnost da pobegnu odavde.

U toku dana kao što je ovaj, kada vodi novinare po komšiluku po ko zna koji put, ona pokazuje otpor koji je tu zbog čiste odlučnosti. “Neki ljudi otupe kada pričaju istu priču iznova i iznova. Kod mene to nije slučaj,“ kaže ona. “Osećam žalost svaki put kada razgovaram sa ovim ljudima. Jednom mi se desilo da je jednom čikici koji je živeo ovde rečeno da neće preživeti ni dva dana. On mi je tada rekao: “Kada umrem, ne žeilim da me sahranite na groblju. Umesto toga, odnesite moje telo ispred kuće ministra“. Upravo zbog ovakvih priča, svaki put kada razgovaram sa novinarima ja osetim iznova isti bes i kažem sebi, ‘Moramo se izvući odavde’. I upravo to je ono što ću i učiniti.“

Ovaj članak prvobitno je objavljen na VICE IN.