FYI.

This story is over 5 years old.

Putovanja

​Tajni gej svet u Moskvi

Večeras obilazimo gej scenu u Moskvi — svet koji previše ljudi u Rusiji želi da izbriše ili makar primora da se povuče u duboku ilegalu.

Sve fotografije slikala autorka na lokaciji

Bliži se ponoć u Moskvi, dok se probijam kroz napuštene sporedne uličice grada, prekrivene gomilama posivelog snega. Ne deluje kao prvoklasna lokacija za provod, ali ovaj klub je drugačiji. Večeras obilazimo gej scenu u Moskvi — svet koji previše ljudi u Rusiji želi da izbriše ili makar primora da se povuče u duboku ilegalu.

"Ljudi idu u gej barove da ne bi morali da kriju svoju homoseksualnost. Tamo mogu da budu slobodni", kaže mi moja ruska prijateljica Saša (izmenila sam joj ime) pre nego što pođem. "Ali uvek morate da budete izuzetno oprezni — nikad ne znate gde ispred može da vas čeka grupa siledžija. Dešavalo mi se već ranije, ali sam im servirala neku priču i poverovali su mi. Pazi samo da ne zaustavljaš taksi direktno ispred lokala."

Reklame

Moj vodič za veče, Džon (i njemu sam promenila ime) brzo me umiruje. "Moskva je najjegevskiji grad u kom sam bio", kaže on. Džon, iz Velike Britanije, prvi put je došao u Rusiju na studije, a posle diplomiranja se vratio u Moskvu da radi kao nastavnik engleskog. On kaže da za njega povratak nikad nije bio pod znakom pitanja zbog ozloglašenih ruskih anti-gej zakona: "Moraš samo da znaš kuda da ideš."

Započinjemo večerašnji izlazak u najvećem i najozloglašenijem gej klubu u Moskvi: "Centralna stanica". Zavučen u uglednoj sporednoj ulici daleko od gradskog centra, "Centralna stanica" je onoliko otvorena i ponosna koliko je to uopšte moguće u današnjoj Moskvi. Ova zgrada se nalazi na novoj lokaciji koja je odabrana zbog bezbednosti, a ne stila. Krajem 2013. godine, grupa ljudi je zasula fasadu prethodne lokacije rafalom metaka. Nekoliko nedelja kasnije, banda je pustila štetni gas u zgradu sa više od 500 prisutnih ljudi. Kap koja je prelila čašu usledila je kad je grupa muškaraca pokušala da sruši tavanicu kluba, u nameri da smlavi ljude unutra.

"Šokirao sam se kad su se odigrali ti napadi", kaže mi Džon. "Prilično sam siguran da klub sada ima neprobojna stakla. Klub se sada s razlogom nalazi na deset minuta hoda od najbliže stanice metroa. Ako ste voljni da pešačite skroz dovde, onda ste se stvarno nameračili da nekom zagorčate život."

Namerno smo poranili, zato što ako rizikujemo da nas negde odbiju večeras, onda je to ovde. Ovo je muški klub, i ženama — gej ili ne — često nije dozvoljen ulaz. Ako imate tu sreću da vas puste unutra iako nemate penis, onda za to morate dobro da platite; karte za žene mogu da koštaju i do 2.500 rubalja (37 dolara).

Reklame

Posle toga odlazimo u centar grada. Smešten u mirnom dvorištu, sledeći bar ima postavljeno ime iznad vrata, ali deluje mnogo diskretnije. Čim smo se našli unutra, vidimo da je pod kluba prekriven belim kuglicama od polistirena kako bi izgledalo kao da je padao sneg. Oboje se molimo u sebi da ove podne dekoracije nema i u mračnoj sobi. Ovde ne izgleda kao da ima neprobojnog stakla, ali su toaleti izlepljeni reklamama u duginim bojama za "bezbedne LGBT taksije."

Ovde je prava atrakcija nastup transvestita. Veče je posebno posvećeno Maslenici — pomalo nalik pravoslavnoj verziji Pokladnog utorka — a bina je ukrašena tradicionalnim ruskim samovarom i hranom. "Nemam pojma zašto su nastupi transvestita toliko popularni ovde", kaže Džon. "Ali ima ih u skoro svakom baru. Možda zato što u Velikoj Britaniji ima specijalizovanih barova za to, a ovde nema ni približno dovoljno lokala da bi se specijalizovali samo za jednu stvar. Skoro svaki bar ima iste stvari: transvestite, karaoke i mračnu sobu.

Počinjem da uviđam na šta je Džon mislio kad je ranije tokom večeri izjavio da je zvanična scena "svuda ista". Izuzev kreativne podne dekoracije, ovaj bar je na više načina nudio istu muziku, iste nastupe i isto iskustvo kao i "Centralna stanica" ili bilo koji drugi gej bar u kom sam bila u Moskvi. Rizici kojima se izlažu gej klubovi u gradu možda ih nisu istrebili, ali su drastično smanjili njihov broj i raznolikost njihove ponude.

Reklame

Naš domaćin za večeras, Veronika, izlazi uz gromoglasan dobrodošlicu, pevajući na plejbek ruske pop hitove. "Ljudi poput Lejdi Gage nisu velike gej ikone ovde", viče Džon da nadjača aplauz. "Ovde se sve vrti oko ruske muzike. Popularne su i mnoge pesme iz sovjetskog perioda. Ruske pevačice poput Ale Pugačove imaju mnogo gej sledbenika."

Veronikin nastup završava se plesom na sovjetski klasik "Kalinka". "Srećni praznici, kučke!", viče ona kad se završi pesma, ustupajući mesto na malecnoj bini sledećem izvođaču.

Klub ne zaključava vrata do osam izjutra, tako da opet odlazimo rano. Bilo je to uspešno veče i, dok hodamo glavnom ulicom, Džon mi usput pokazuje sve strejt barove koji takođe imaju nezvanične gej večeri. To gotovo da mi uliva neku nadu. Otvorenost strejt barova pruža LGBT ljudima veći izbor mesta i slobodu, i može optimistično da se doživi kao znak da se LGBT omladine Rusije neće zadovoljiti da zauvek ostane u senci.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu