FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

Kako se nositi sa mamurlukom

I tako se probudiš, još jedan dan bliži smrti, glava ti je kao balon, oči su ti crvene i mutne, usne suve i slepljene.

Osim gde nije drugačije navedeno, sve fotografije su vlasništvo Tumbir dušice Boba Fostera

I tako se probudiš, još jedan dan bliži smrti, glava ti je kao balon, oči su ti crvene i mutne, usne suve i slepljene. Omirišeš vazduh; omirišeš svoj kiseli zadah. To je onih par savršenih, mirnih sekundi, pre nego što te obuzme bol: pre nego što te zaslepi jarka svetlost koja blješti kroz zavese, pre nego što ti potmuli, pulsirajući bol ne zapara lobanju, pre nego što se probudiš, okreneš i nađeš sebe pored polupojedenog parčeta kobasice. Ovo su trenuci mira. Neće trajati dugo. Mamuran si.

Reklame

Ovo si ti sutra, ili prekosutra, ili u nedelju, posle onoga – one Robove stvari, onoga što mućka za šankom. Ti baš i nisi bio za, ali on je rekao da je koktel strava – i tako će ti biti svake nedelje, sve dok ne dođeš u srednje godine i odlučiš da više ne vredi piti alkohol, i da je mnogo bolje piti „biljne čajeve koje je komplikovano skuvati" i gledati emisije o renoviranju kuća, što je pouzdan znak da lagano odustaješ od života.

Ali do tada: tekila? Da, molim. Brendi? Čak ga i ne volim, druže, ali stući ću ga. Šta to kažeš? Još osam piva, popijenih u furioznom ritmu, pre nego što zabalaviš i hoćeš da se pobiješ sa izbacivačem, stežući nejake pesnice i preteći mu, na šta se on toliko sažali na tebe da ti ne polomi lobanju, već ti pozove taksi? Nemam ništa protiv! I onda se sledećeg jutra probudiš u agoniji, kao fizičko otelotvorenje kajanja.

Zabavno, zar ne? Evo vodiča za preživljavanje toga:

USTAJANJE

Na noge lagane, momče. Samo polako, jebote. Hajde: zatvori oči, napregni svoje ukočene noge i osloni se na svoje drhtave dlanove. To je to, ustaješ. Ustao si. Sada si kao Isus posle Uskrsa. A onda krene: krv ti jurne u glavu, navali glavobolja koja ti sve vreme preti ali je do sada nije bilo, tvoj entuzijazam splasne, i sručiš se nazad na krevet. Daj sebi 15 minuta pre nego što pokušaš ponovo. Proveravaj malo Tviter, ležeći postrance i čkiljeći na jedno oko, jer je to inako način na koji Tviter treba konzumirati, i nadaj se da će se onaj veliki, lutajući grčki bog bola, kako god da se zove, sažaliti na tebe, dok se ti skrivaš u senci. A možda možeš i da ostaneš u krevetu još sat i po i preko aplikacije naručiš „Domino" picu.

KAKO DA SE NOSIŠ SA ONIM KRATKIM BLJESCIMA SRAMOTNIH SEĆANJA OD SINOĆ KOJI TI KAO MUNJE PROLAZE KROZ GLAVU I IZAZIVAJU TI POSTTRAUMATSKI STRES

U nekom ključnom trenutku tvog mamurluka, događaji od sinoć će početi da ti prolaze pred očima kao video spot „Prodidžija", i od spoznaje kakve si sve sinoć gluposti pravio ti ćeš se naprosto ukočiti. Evo kako ćeš umreti: kao u „Svemirskoj odiseji" putovaćeš kroz najgore situacije u kojima si se pijan nalazio, slušaćeš najtupavije rečenice koje si izgovarao, sve dok ti iz oka ne kane jedna-jedina suza, dok se prisećaš kako si jednom pokušao nekoga da poljubiš, ali si mu umesto toga čelom razbio nos, i kako si se posle u taksiju izbljuvao sebi u šake i jednostavno ostao da sediš, držeći povraćku u rukama.

U tom trenutku te obuzme strah – hladan grč u grudima, tako snažan da možeš da ga osetiš – i to nije samo strah od sramote: to je strah da si pijani ti pravi ti.

Reklame

Svi smo mi čudovišta ispod svoje kože. Mi smo grozne osobe, sputane društvenim normama. Svi smo Hajdovi, prerušeni u Džekile. Sećanja na prethodnu noć su zaista najneprijatnija stvarnost koja postoji: da smo mi zaista onakvi kakvi smo kada smo pijani, privremeno oslobođeni iz ličnog zatvora, pušteni da divljamo, da se do mile volje tučemo i povraćamo, da trojicu taksista zaredom nazivamo govnarima. Istina koju nam govore ta prisećanja na pijanstvo je ta da smo to zaista mi, i koliko god to da poričemo, svi smo mi potajno te primitivne, prljave životinjice koje vole da urlaju i da se karaju. U svakom slučaju: to je sve deo mamurluka, tako da samo zatvori oči, ne gledaj folder sa poslatim porukama, i pokušaj da zaboraviš.

FOLDER SA POSLATIM PORUKAMA

Gledanje foldera sa poslatim porukama posle noćnog izlaska je stvarna Orvelova soba 101. To je užas i obećanje užasa. To je najgora noćna mora koju možeš da zamisliš, samo što su umesto kaveza sa pacovom na tvom licu u pitanju „empirijski dokazi da si ponovo slao poruke svojoj bivšoj, idiote jedan". Pre bih lopatom ubio nedužnog čoveka nego što bih otvorio folder sa poslatim porukama. Ne gledaj poslate poruke sve dok nisi siguran – dok nisi sasvim siguran – da si emocionalno spreman za to.

ZAVIST MAMURNOG

Uvek postoji jedna osoba sa kojom si veče pre izašao i koja u 11 ujutru na Fejsbuku postavi fotografiju sa komentarom kao što je „Divan dan u Ketskilsu". Kao da je pentranje na planine odgovarajuća aktivnost posle onoga što si učinio sebi veče pre, kao da stajati uspravno u kupaćim gaćama pored neke vode nije ravno čudu. Ko su ti ljudi, i kako razbistre glavu? Oni su vanzemaljci i čudovišta, maskirani u rumena i čila ljudska bića. Oni nisu stvarni. Nemoguće je da su stvarni. Njihovo postojanje je podmukla opsena. Nemoj da im zavidiš. Sažali se na njih, jer oni ne poznaju jednostavnu radost koju osećaš dok gledaš kako ti mokraća posle brojnih odlazaka u toalet lagano poprima prihvatljivu boju.

POVRAĆANJE KAO VID UMETNOSTI

Posle mnogo vežbe, moguće je povraćati elegantno: neverovatno precizno povraćati u luku preko čitave sobe pravo u čašu, pažljivo bljuvati u WC šolju tako da se povraćka ne rasprsne po njoj i po podu, da posle ne moraš da počistiš za sobom. Moguće je. Ali verovatnije je da ćeš se naći na kolenima ispred šolje, sam sebe povlačeći za kosu, istovremeno jecajući i plačući, pokušavajući da uhvatiš dah dok u isto vreme povraćaš, tako da zvuk koji ispuštaš podseća na krik životinje koja umire u mukama.

Fotografija: Amelija Abraham

Reklame

ĆEBAD

Ne mogu tačno da odredim trenutak u svom životu kada sam razvio sklonost ka mekanom meblu. Pre svoje 25 godine, mogao bih da spavam ispod usranog šatorskog krila, na velikoj, zarđaloj metalnoj ploči, da moram. Ali sada toliko volim ćebiće i jastuke, da je to nestvarno. A ta ljubav se udvostruči, utrostruči ustostruči kada sam u kandžama mamurluka. Gledaj da pored sebe imaš jastuke i jastučiće. Kupaj se u dekadenciji. Kupi ćebe od 100 funti, stavi ga preko sebe kada se osećaš posrano, a zahvalićeš mi se posle. MEKANE STVARI PO KUĆI, ZAUVEK.

LEK

U suštini, treba ti jeftini lek protiv bolova, neko piće koje sadrži šećer, i nešto što miriše kao hrana i ima izgled hrane. Dakle, potrebna su ti dva „brufena", jedan veliki „Getorejd" i jedan „Mekmafin". Ili „kafetin", „guarana" i parče pice. Pomaže i zaslađeni čaj i da imaš nekoga da pošalješ po krofne. To je lek za mamurluk koji zalužuješ, ali ne onaj koji ti je potreban. Potreban ti je masivni proteinski udar. Ja sam jednom izlečio mamurluk za šest minuta, kada sam pojeo kajganu sa slaninom, bez tosta. Da li sam to ikada ponovio? Ne, jer volim tost i volim da se razvlačim. Ali ta opcija postoji. Ako se odupreš porivu da proždireš ugljene hidrate, mamurluk će proći pre nego što ti se napuni telefon.

BLADI MERI

Piti „bladi meri" kao lek protiv mamurluka je loše, i to rade budale. Nemoj da piješ „bladi meri".

KLIN SE KLINOM IZBIJA

Tehnički, procedura „klin se klinom izbija" funkcioniše, kao kada tiproradi mozak kada se umiješ hladnom vodom, i piće deluje tako osvežavajuće, krv ponovo počinje da ti cirkuliše, i bol pomalo popusti, ali do dva popodne se mamurluk vrati, koža ti postane tesna, udovi te bole i osećaš se iznureno. Onda sretneš nekoga ko te zagrli i kaže ti „Hej!" a ti mu odbrusiš, „Odjebi, druže, samo odjebi, nisam raspoložen". Pridigao si se i funkcionišeš, ali si se pretvorio u džangrizavog seronju, postao si onaj lik u pabu koji, kada je na njega red da pozove turu, pita da li stvarno svi žele još jedno pivo, „Još nisi ni to popio, neću da ti kupujem pivo da bi ga ti gomilao, ja ne serem pare". Kada postaneš takav, treba da smisliš izgovor i zapališ odatle, uzmeš picu na putu kući, odeš u krevet i gledaš vesele crtaće na „Netfliksu", dok ne zaspiš u lokvi sopstvene prljavštine.

Reklame

OTKAZIVANJE DOGOVORA

Ako si napravio dogovor sa nekim za dan posle velike pijanke, moraš da znaš da si idiot, i vlasti bi trebalo da imaju moć da te proglase neposobnim za život. Kada smo već kod toga, svi smo to radili, zar ne, i onda smo morali da dođemo i obavljamo neku aktivnost – „Penjanje?", to si rekao pre devet dana, idiote. „U nedelju u 8 ujutru? Zvuči zabavno!" – i sada se obojica znojite i drhtite, dok vam neki dečkonja iz Australije sa rukama većim od tvog stana govori da je „talk za ruke protiv znojenja prilično jebeno bitan" i da „paziš da ti se kanap ne uplete oko nogu". Zajebao si stvar. Ovo si baš zajebao.

Što pre prestaneš da budeš gadljiv na otkazivanje dogovora, to bolje po tebe. Ja se uvek pridržavam sledećeg pravila: u 90 posto slučajeva, osoba sa kojom si se dogovorio bi ionako volela da otkažete dogovor. Da li iko ikada zaista iskreno želi nešto da radi? Da li iko želi da provede nedelju presedajući sa jednog autobusa na drugi, a zatim na voz, samo da bi povraćao sa vrha zida za penjanje? Nije li sitina da bi svi samo želeli da leže u krevetu i gledaju televiziju? Pošalji poruku. Najlepše moli za izvinjenje. Otkaži dogovor. Nikada više nemoj da izlaziš iz kuće.

POSAO

Zvati poslodavce i reći da si bolestan kada si mamuran je najgori način da potrošiš bolovanje, jer ako možeš da se nateraš da uhvatiš prevoz i sedneš za svoj radni sto, možeš da sediš tu mamuran i da budeš za to plaćen. Razmisli o tome: plaćaju ti da budeš ljuštura od čoveka. Niko ti neće zameriti što tog dana nisi mnogo toga obavio: mamuran si. Ono malo posla što obaviš će biti tretirano kao da si ranjeni vojnik koji je nekako prošao golgotu bitke na Somi. Možeš barem dvaput da provedeš u toaletu po 40 minuta, i niko neće ni trepnuti. Spavaj tamo. Pij normalnu koka-kolu za stolom. Provedi sat i po na pauzi za ručak, iako ćeš samo uzeti burito za poneti. Poslednji sat radnog vremena slobodno otvaraj pasijans, to nikome neće smetati. Onda tačno u pet zapali kući, na odlasku se lepo pozdravi sa svima, obuci trenerku i teturaj po kući. Gotova stvar.

Fotografija: Amelija Abraham

Reklame

PROBUDIO SI SE NA KAUČU SA NACRTANIM KURCEM NA LICU

Slušaj, znam da je rod sada fluidan i da se smatra binarnim, i da niko od nas nije muškarac ili žena, već smo zauzimamo raznolika tela koja mogu, ali i ne moraju da korespondiraju sa našim ličnim, složenim i unutrašnjim osećanjima i identitetom. Ljudska bića imaju mnoštvo rodova, rodovi su neodređeni, pa je ono što ću reći zapravo veoma politički nekorektno, ali ja imam teoriju: kada ispred sebe imaju neku površinu i nešto sa čime mogu da škrabaju, muškarci crtaju penise, a devojke ili srca ili smajlije. Istraži to na naučnoj osnovi, tačno je. Finansiraj moje doktorske studije, i ja ću to obaviti za tebe.

Zbog toga se budiš u nečijoj kući posle žurke sa nacrtanim kurcem na licu: muškarci koji imaju pristupa flomasterima i licu će uvek na tom licu flomasterom nacrtati kurac. Glavić je okrenut ka ustima, a muda ka ušima. Muškarac je to uradio. Nepogrešivo detaljno je nacrtao stidne dlačice. Muškarac je to uradio. Ali to je breme koje ćeš morati da poneseš sa sobom, jer ćeš upornim umivanjem samo dodatno pogoršati stvar. Idi kući, kurcoglavi, i sakrij svoju sramotu na jastuku.

OČAJANJE

U nekom trenutku, pre ili kasnije, dok ti srce lupa, a ležiš na kauču duboko očajan, odreći ćeš se alkohola u svim oblicima. Svima ćeš reći da ćeš apstinirati mesec dana, znaš taj fazon. „Za mene samo koka kola", reći ćeš za šankom. Pitaće te da li može „pepsi". „Ne može". Osećaš se sjajno, zar ne? Zar se ne osećaš… bistrije, manje iznureno? Svi tvoji drugari tuku po pivu, a ti piješ đus i ideš na džoging. Jesi li ti to konačno batalio piće? Primećuješ kako si bolji na poslu i da ti više nije problem da ustaneš ujutru, imaš osećaj kao da si obnovio svu krv, i da su ti sve ćelije preporođenje i osvežene. Bože, osećaš se tako ŽIVO, zar ne? Tako si – pa, petak je, jebi ga. Jedna „korona" ne može da ti naškodi. Ha-ha, ti častiš? U redu, popiću jednu, ali onda stvarno moram u teretanu. Jesi li sipao votku u ovu sodu sa limetom? Mamicu ti tvoju. Tu se film prekida, i ti se budiš, okrećeš, pališ TV i shvataš da si ponovo potonuo na dno. Tvoje telo je ponovo postalo kanta za đubre. Izdržao si šest dana. Šest.

NOŠENJE NAOČARA ZA SUNCE

Naočari za sunce u zatvorenom prostoru smeš da nosiš samo kada si mamuran, osim ako se jednog dana ne probudiš i shvatiš da si postao Leni Kravic.

POSPREMANJE

Najglasnija buka na svetu je kada mamuran bacaš osam praznih limenki u metalnu kantu za đubre. Nemoj to da radiš. Nemoj da sređuješ kuću. Ionako to uvek radiš nekako kruto i nevešto. Tabanaš po kući i tu i tamo zastaneš da bi uzeo praznu flašicu od jogurta i odneo je do kante za đubre, a onda se okreneš i shvatiš da je nered iza tebe samo sve veći i veći. To može da sačeka do sutra. Prekini s tim glupostima.

ZABORAV I PONAVLJANJE

Baš kao što se posle sunca pojavljuje mesec i kao što posle oseke dolazi plima, i ti ćeš kada te najgori mamurluk u životu malo prođe pomisliti da bi sada mogao da popiješ jedan džin tonik, zar ne? Jer zaboravljanje agonije mamurluka je isto kao kada poplava hormona jurne u mozak nove majke i pomaže joj da zaboravi porođajne muke, samo što umesto što u rukama držiš novorođenče kome tepaš, ti držiš bocu vina i ispuštaš poluorgazmične zvuke. Samo napred, mali vojniče. Idi dalje i širi radost. Vidimo se ponovo sutra ujutru, kada budeš jeo „Domino" picu i tiho jecao u jastuk.

Pratite VICE na Facebook, Twitter, Instagram