Fotografije: Vladimir ŽivojinovićŠest dana nakon što je Aleksandar Vučić ubedljivo odneo pobedu u trci za predsednika Srbije, najveća postizborna enigma nije gde je opozicija pogrešila, ko je Jankoviću radio onaj očajni lipsink za spot ili gde je nestao Vojislav Šešelj, već ko stoji u organizaciji "Protesta protiv diktature"? Razne društvene grupe koje se pod istom ili sličnom idejom (ili idejama, ne možemo znati brojnost) okupljaju na protestima, divnim čudom još uvek uspevaju da funkcionišu dobro i bez ikakvih incidenata. Ponekad dođe do koškanja oko toga ko će se naći na čelu kolone, ali takav spor se brzo i efikasno reši, pa više hiljada građana krene u šetnju sada već ustaljenom rutom.
Reklame
Parole se dovoljno glasno čuju, natpisi na transparentima se dovljno jasno vide, dok se kod učesnika primećuje velika energija.Ipak, iako je naziv protesta nedvosmislen, nedostatak vidljivog lidera i jasno priznatih ciljeva protesta kao da počinje da smeta ljudima. Određene studentske organizacije imaju svoje zahteve, koji se pak ne mogu pripisati većini studenata, dok istovremeno insistiraju da ovo nisu studentski protesti i da ipak ne postoji vođa. Razapet između verovanja u spontanost okupljanja i ovog revolucionarnog pandemoniuma koji, iako nije štetan, ipak ostaje vidljiv kako na ulicama, tako i na mreži, porazgovarao sam sa nekoliko učesnika "Protesta protiv diktature" o njihovim idejama za bolje organizovanje jednih od defintivno najvećih demonstracija u poslednjoj deceniji.
Dejan Đukić, 29
Merlot Levert, 27
Reklame