Peruanke u ilegalnim rudnicima zlata

FYI.

This story is over 5 years old.

Fotografija

Peruanke u ilegalnim rudnicima zlata

Peruanski fotograf Omar Lukas provodio je dane sa ženama koje po 12 sati dnevno traže zlato.

U Peruu, ilegalni rudnici zlata na četiri kilometra nadmorske visine često su mesto rada za stanovnike gradića La Rinkonada. Zbog sujeverja, žene ne smeju da rade u rudnicima. Umesto toga, one moraju da traže ostatke zlata u otpadu koji se izbacuje iz rudnika. One su poznate kao "Sestre Avičite" ili pallaqueras, nazvane po bogu koji čuva rudare od nesreće.

Peruanski fotograf Omar Lukas otputovao je u La Rinkonadu da bi proveo malo vremena sa tim ženama, a nakon toga je preko telefona podelio to iskustvo sa nama.

Reklame

VICE: Ćao, Omare. Šta su ti ljudi rekli o La Rinkonadi pre nego što si otišao tamo?
Omar Lukas: Rečeno mi je da je hladno i kamenolom, ali da ljudi mogu da dođu ovde i zarade mnogo novca. To je laž. Ljudi koji dođu tamo obično ostanu jer nemaju druge opcije, naročito ruralno stanovništvo. Jedini koji tu mogu da se obogate su izvođači radova.

Zašto žene ne mogu da rade u rudniku?
Postoji verovanje da će zlato nestati ako budu radile. Šovinizam je rasprostranjen širom Perua, tako da one moraju da rade nekoliko metara ispred ulaza u rudnik, gde traže zlato u otpadu koje kamioni istovaruju.

Pročitajte: Moja bizarna večera u bolivijskom kokainskom zatvoru

Kako za njih izgleda radni dan?

Od grada do rudnika ima oko sat vremena pešice. Prvo što urade, naprave dogovor sa bogom Avičitom. Naprave rupe mešu stenama gde ostave lišće koke, sipaju liker od anisa i zapale cigaru da izgori. Posle toga od šest ujutru do pet popodne traže zlato. Onda u šest popodne vidiš nove pallanquerase kako stižu.

To su veoma dugi radni dani. Koji su zdravstveni rizici sa kojima se suočavaju?
Glavni problem koji imaju rudari su problemi sa respiratornim organima. Tuberkuloza recimo. Žene imaju probleme sa urinarnim infekcijama jer nema kanalizacije a ni čiste vode. Žene rade više od 12 sati dnevno i nemaju nikakvo zdravstveno osiguranje.

Da li dobijaju neku pomoć od vlade?
Ovo mesto se ne satra gradom ili opštinom i oslanja se uglavnom na rudarstvo. Vlada zna za njega i postoji spor proces koji pokušava da formira industriju poslednjih godina, ali to je to. Siromaštvo je ekstremno.

Reklame

Kako pronalaze zlato u tami?
Nauče tako što su tamo svaki dan. Za mene je svaki kamen izgledao isto, ali jedne noći su dolazili kamioni i oni su odmah znali u kom je zlato. Valjda znaju po veličini kamenja.

Postoji li neka druga budućnost za te žene?
Samo u gradu, postoji dosta restorana i barova. Bio sam iznenađen količinom piva koja se popije, ogromni kamioni svaki dan dolaze u grad. Postoji naravno prostitucija, i to maloletnička, nema nikakve kontrole. Video sam samo 10 policajaca, u gradu u kojem živi između 50.000 i 70.000 stanovnika.

Kako se osećaš nakon povratka normalnom životu posle ovakvog zadatka?
Definitivno me je uzdrmalo. Kamera ti je zapravo maska koja te štiti, ali kada je ostavim po strani, zaista me je sve to šokiralo. Siromaštvo u Peruu i Južnoj Americi je svuda, čak i na periferiji Lime postoje ljudi koji žive u užasnim uslovima. Kada si u kontaktu sa takvom realnošću, natera te da ceniš sopstveni život mnogo više.

Intervjuisala Laura Rodriguez Castro. Follow her on Twitter.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu