FYI.

This story is over 5 years old.

Praznici

Provela sam Novu godinu u 'chat rumovima'

Nova godina, sami kod kuće za kompom - bolje nego histerija na novogodišnjoj žurci.

Otvaram oči 31. decembra ujutru i razmišljam kako treba da preživim još samo jedan dan novogodišnje histerije. Najradije bih navukla ćebe preko glave i isključila telefon, ali to bi verovatno izalarmiralo moje bližnje i došli bi mi na gajbu da vide da li je sve okej. A osim prisustva među ljudima kad sam u ovoj fazi, jedino mi je gore da mi ljudi dođu nepozvani u nesređen stan.

Prednovogodišnja atmosfera me baca u očaj, toliko da se često i fizički manifestuje vrstom paralize mišića, jer mi je jako mučno da pravim bilo kakve pokrete, a i mozak mi blokira, pa mi je ideja o odlasku negde na proslavu i provođenje vremena sa LJUDIMA, blago rečeno jeziva.

Reklame

Iako sad svi nešto hajpuju introvertnost, anksioznost i depresiju, i kad su daleko od toga, proklet bio Tumblr i ko ga izmisli, postoji gomila ljudi koji realno žele da izbegnu gužvu i novogodišnju euforiju i da najluđu noć provedu kod kuće uz komp.

Kako bilo, uspela sam da se namontiram za novogodišnje veče bez nervnog sloma – kupila sam neki veseli rajf kod Kineza za 100 dinara sa zvezdicama na kome piše „Happy New Year" i obukla šljokičavu haljinu, i odlučila da provedem noć u chat room-ovima.

Želela sam da nađem na internetu neke ljude koji su mi saborci u ovom bojkotu histerije i koji rade ono što i inače rade svakog dana – bleje na netu i pričaju sa rendom ljudima.

Iako sam ja generacija IRC-a, posle toga nisam zalazila u neke chat room-ove, pa me je interesovalo koliko su zapravo i živi. Par nekih na koje sam naišla, bili su skoro pa pusti. Par usamljenih duša napisalo bi u prazno „ima li neka za čet". Nije novost da po tim sobama vršljaju uglavnom strejt tipovi koji samo traže nekog da razmene par patetičnih poruka ili, češće, nekog čije potencijalno postojanje će da ih navede da izdrkaju. Pa makar to bilo i u ponoć uz vatromet i petarde.

Od tih par srpskih i balkanskih soba za minglovanje, jedino je bilo živahno u Pričaonici Krstarice. Ni tu nešto posebno, od ovih par samonjaka koji su tražili „neku za čet", pokušala sam da pričam sa dvojicom o tome kako se provode u najluđoj noći.

Reklame

Prvi prijatelj sa Krstarice je bio smoren, a valjda je to i normalno za njegovu generaciju.

Drugi je odustao od Nove godine, pa sam i ja od njega.

Imala sam pogrešnu pretpostavku da ima više usamljenih među gej ljudima, pa sam otišla na gayserbia. Pustila sam poruku u prazno „ima li koga ovde" i samo jedna mi se osoba javila. A i to je bilo vrlo traljavo. Izgleda sam previše očekivala od novogodišnje gej zabave.

Pošto mi ove standardne sobe nisu dale neke zanimljive priče o tome zašto su ljudi tu gde su, dala sam šansu chat roulette-u. Ponadala sam se da to što imamo kameru, može da podstakne neku dužu priču, sa onom jednom trećinom koja je tu bez namere da da konverzacija bude masturbacija.

Među brojnim penisima koji su me pozdravili u novogodišnjoj noći, bio je jedan i sa glavom i to lepom. Pa sam na njegov osmeh uzvratila i ja jednim penisom.

Čak sam naišla i na jednu žensku osobu. Nažalost, ona nije mnogo htela da pričamo o Novoj godini, već je samo htela zabavu. Nažalost, slatkoj Italijanki nisam mogla da ispunim novogodišnji zahtev.

Od „domaćih" bilo je tu Bosanaca, koji su mi nacrtali neki džoint iz čista mira.

Neki ljudi u novogodišnjoj noći imaju dileme da li je fut-fetišarstvo bolesno. Ili bar traže nekog ko misli da nije. Ovom simpatičnom Deda Marz Betmenu sam ja bila utešiteljka.

Ipak, najbolju ponudu koju sam dobila je od ovog simpatičnog Portugalca. Slabo mu ide engleski, ali je sladak i nudi mi suštinu i mnogo đuskanja. To ne bih mogla da odbijem nikako. Posebno ne ovoj noći.

Reklame

Za kraj sam malo prosvajpovala po Tinderu, lajkovala 10-ak ljudi, od kojih mi je dvoje odgovorilo na Novogodišnju čestitku. Oni su bili tu u ponoć, jer ih je tako zadesilo, a ne zato što su birali.

Kad pogledam unazad, ovo mi je definitivno bila jedna od smislenijih proslava Nove godine. Tražila sam smisao života među nepoznatim ljudima koje zabole uvo što su frikovi. Ti ljudi su zapravo normalniji od ovih koji potpadaju pod opštu histeriju i glume ludilo i zabavu zato što je neko taj dan proglasio za to. Ljudi sami kod kuće na netu u novogodišnjoj noći su zapravo podjednako jadni i kul kao i ljudi koji je provode u gužvi, samo im ne trebaju gomile alkohola i droge da pokažu svoje pravo lice.